bema februar2017

Tropic mojMarket optimize

Profesorica s Pravnog fakulteta Jasnica Garašić prva je jasno upozorila da Lex Agrokor ima krucijalne pravne nedostatke i da ga sabor ne bi smio izglasati. Index je prvi objavio njezin apel javnosti uoči izglasavanja u saboru i deset dana prije nego što je Ante Ramljak preuzeo Agrokor.

 

 

"Tužna sam jer se moglo drugačije, a ušlo se nepotrebno u velike rizike za državu", kazala nam je profesorica u razgovoru koji smo vodili u njezinu skromnom uredu u izvana raskošnoj "drugoj" zgradi Pravnog fakulteta, na trgu koji se do juče zvao po maršalu Titu.

Golema krošnja prekriva joj prozor i zaklanja pogled na HNK. "Studenti vole doći kod mene jer je ljeti ova soba najhladnija", prepričava Jasnica Garašić koja slovi za jedan od najvećih autoriteta za stečajno pravo. Trideset godina bavi se insolvencijskim pravom. Doktorirala je u Njemačkoj s najvišim ocjenama, napisavši komparativnu studiju o međunarodnom stečajnom pravu od preko 1100 stranica, a kao dobitnica Fulbrightove stipendije godinu dana živjela je u Americi i proučavala američko stečajno pravo.

Uoči izglasavanja Lex Agrokora upozoravali ste da će se Hrvatska suočiti s mnoštvom tužbi i zahtjeva za odštetom, da je Lex protuustavan. Kakve su bile reakcije vaših kolega, je li bilo poruka iz vlade prema vama? Je li zadatak svih intelektualaca da upozore javnost na štetne poteze vlasti?

Ne znam kako bih izašla pred svoje studente da sam to prešutjela. To je i njima pouka da se tako ne smiju pisati zakoni i ako će sutra raditi po ministarstvima, da to rade što profesionalnije. Treba postojati odgovornost, pogotovo za ovakve zakone gdje su involvirani deseci tisuća ljudi. Većina mojih kolega s fakulteta podržala je moju kritiku. U samoj srži intelektualaca jest da rade za opće dobro.

Hoćete li studente podučavati o Lex Agrokoru kao primjeru lošeg i štetnog zakona?

Već sam ih podučavala o predstečajnim nagodbama, što s njima nije bilo dobro, a dakako da ću studentima pojašnjavati koji elementi procedure i u postupku izvanredne uprave nisu propisani kako treba i zašto je ovo tako problematičan zakon.

Ivica Todorić tvrdi da je potpisao Lex Agrokor pod prisilom. Što bi se dogodilo kad bi to uspio dokazati, koji bi bili pravni učinci na proces u Agrokoru?

Što se tiče pravnih lijekova koji su predviđeni tim zakonom, Todorić praktički ne može ništa. I te odredbe o pravnim lijekovima nisu dovoljno jasne. Ovaj zakon je prepun spornih odredbi, što god dotaknete samo se otvaraju pitanja. Rok za žalbu mu je prošao, to je bilo tri dana nakon otvaranja postupka izvanredne uprave. Revizija je isključena. No nije jasno što je s tzv. prijedlogom za ponavljanje postupka. Ono što mu je preostalo jest eventualni prijedlog za ocjenu ustavnosti tog zakona te eventualno ustavna tužba. Ne ukine li Ustavni sud taj zakon, Todorić ne bi mogao utjecati na tijek postupka.

Je li primjereno da premijer sa sjednice vlade poručuje Ustavnom sudu da ne pokreće postupak ocjene ustavnosti Lex Agrokora, nije li to utjecaj na sudbenu vlast?

U proceduri Ustavni sud poziva tijelo koje je donijelo propis da se izjasni. Ne znam u kojoj je fazi postupak i je li Ustavni sud i kad je u pitanju zakon odlučio pozvati vladu da se izjasni o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom. Ako je Ustavni sud i pozvao vladu da se izjasni, smatram da je izbor riječi vlade bio sasvim neprimjeren. Vlada se može izjasniti, ali ne bi trebala preporučivati. Iako Ustavni sud ima zadaće koje imaju i političku dimenziju, on uvijek mora biti nepristran i nezavisan.

Vlada i danas taji tko je sve, za koliki honorar i kada počeo raditi na Lexu, vidjeli smo da su sudjelovale odvjetničke i brokerske kuće koje su kasnije angažirane u Agrokoru. Možete li komentirati takvu tajnovitost vlade?

Nije dobro da je zakon pisan netransparentno, doista bismo trebali znati autore, trebala je postojati radna skupina za njegovu izradu. Ne može se ići u pisanje tako složenog zakona, a da se ne kontaktira struka, oni koji su duboko u materiji. Ovo je jedna od najsloženijih pravnih materija, morate dobro poznavati materijalno, procesno, međunarodno privatno pravo. U ovom zakonu nema niti jedne odredbe o međunarodnom stečaju, a svi znamo koliko tvrtki Agrokor ima izvan Hrvatske. Kako je bilo moguće da se o tome u zakonu ništa ne kaže? Teško je vjerovati da je neznanje bilo toliko duboko. Srbija s razlogom nije priznala taj postupak jer nema pravne osnove za to. 

Ramljak je uz podršku privremenog vjerovničkog vijeća koje je on izabrao zadužio Agrokor za novih pola milijarde eura i utjecao kroz roll up model na redoslijed još pola milijarde dugova. Američki fond Knighthead je kao zalog uzeo najvredniju mirovinu. Imamo li u tom slučaju zapravo nagodbu prije same nagodbe?

Tu imamo više problema. Prvo, u tako važne pravne poslove nije trebalo ići s privremenim vjerovničkim vijećem jer to vijeće imenuje povjerenik i najveći broj vjerovnika nije mogao imati utjecaj na sastav tog tijela. Drugo, i kad bude oformljeno (stalno) vjerovničko vijeće, odredbe su oko toga sporne i nejasne, daju li se punomoći i biraju predstavnici ili se održava ročište na koje mogu doći svi vjerovnici. Recimo, ročište se ne spominje niti jednom riječju u zakonu, što nije dobro jer je to zapravo skupština vjerovnika i to bi trebalo biti najvažnije tijelo vjerovnika u postupku, a ono ovim zakonom uopće nije predviđeno. Vjerovnici s velikim tražbinama i oni dobro informirani znali su kakva će biti pravila igre, trebalo je pričekati da se sudski utvrde tražbine pa da stvarno znamo tko su vjerovnici.

Treće, što se tiče roll upa, u bilo kojoj vrsti insolvencijskog postupka dužnik obično nema dovoljno imovine da može pokriti novo kreditiranje. Dakle, može uzeti novi kredit u zamjenu za razlučna prava na preostaloj slobodnoj imovini ili mu banka može dati kredit, iako dužnik više nema slobodne imovine, ali tada ona obično traži da u eventualnom stečajnom postupku koji će biti otvoren, ako nagodba ne bude izglasana i potvrđena ili ne uspije, bude u prvom isplatnom redu. Sve ovo je moguće i prema našem važećem Stečajnom zakonu.

Nažalost, u postupku izvanredne uprave se otišlo u drugu krajnost. Ovdje je problem što za staru tražbinu vjerovnik dobiva puni iznos samo ako da novi kredit. Time je napravljena neprihvatljiva diskriminacija između vjerovnika jer su isključeni mali, tj. oni koji nemaju novca. Oni koji imaju novca bit će u potpunosti namireni, i za staru i za novu tražbinu, a oni koji nemaju dovoljno financijskih sredstava za novo kreditiranje dobit će znatno manje, tek određeni mali postotak za staru tražbinu. Za ovu vrstu roll upa kakav je dogovoren ne postoji uporište u zakonu. Diskriminirali su male i one koji su financijski snažniji stavili su u bolju poziciju. To bi teoretski bilo moguće da su svi vjerovnici pristali i većinski izglasali da je potreban upravo taj model. Čak i u Americi, odakle dolazi institut roll upa, sud ga vrlo rijetko dozvoljava. Uvjet je da nema apsolutno nikakve druge mogućnosti za financiranje dužnika i da su interesi svih vjerovnika zaštićeni.

Smatrate li spornim što danas ne znamo točan sastav roll upa, što kriteriji nisu bili isti za sve, prvo su nejednako raspodijelili kvote, a onda je Knighthead uzeo kvotu koja je bila nuđena Sberbanku?

Ne mogu komentirati kvote, nemam dovoljno saznanja, no očito je da će jedni proći bolje nego drugi, a to je protivno osnovnom načelu insolvencijskog (stečajnog) prava da mora biti jednak tretman svih vjerovnika dužnika u insolvencijskom (stečajnom) postupku.

Je li roll up u skladu s Lex Agrokorom? Je li točno da je Trgovački sud to potvrdio u odgovoru Sberbanku ili je samo odbio odlučivati jer Lex ne dozvoljava pokretanje postupaka protiv Agrokora? Kako komentirate činjenicu da odbijaju objaviti odluku?

Ovaj tip roll upa koji je dogovoren dozvoljava da se stara tražbina vjerovnika isplati u punom iznosu ako vjerovnik pristane na novo financiranje dužnika i nema pravno uporište ni u Stečajnim zakonu niti u Lex Agrokoru. Nisam vidjela odluku Trgovačkog suda o zahtjevu Sberbanke da zabrani roll up, pa ne mogu komentirati.

Lex daje goleme ovlasti Ramljaku da zapravo složi vijeće s onima kojima unaprijed dogovori nagodbu. Nije određen točan broj članova vijeća, nisu precizirane grupe vjerovnika. Je li to najsporniji dio zakona?

To je samo jedna od mnogih spornih odredbi, uz to što se ne poštuje načelo jednakog tretmana vjerovnika, neopravdan je i proboj pravne osobnosti - jer u jednom postupku imamo sedamdesetak društava, kako onih kod kojih postoji stečajni razlog tako i onih kod kojih isti ne postoji. Cilj zakona je protivan Ustavu jer se u zakonu nigdje ne spominje zaštita prava vjerovnika, nego samo održanje poslovanja dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava. Nejasno je iz imovine kojih društava će se vjerovnici namirivati.

Razlučni vjerovnici su onemogućeni u svom pravu odvojenog namirenja, a oni ugovaraju svoja razlučna prava upravo za slučaj kada dužnik ne može namirivati njihove tražbine. Time je ustavno načelo proporcionalnosti u ograničavanju prava u potpunosti zanemareno. Ovo sa slaganjem vjerovničkog vijeća i nepostojanjem kriterija za razvrstavanje vjerovnika u skupine je samo jedan od brojnih spornih elemenata toga zakona. Mislim da Ustavni sud ne bi trebao imati tešku zadaću da proglasi zakon neustavnim.

Može li se zaključiti nagodba bez Sberbanka koji već tuži Agrokor?

Može. Ako većina vjerovnika glasa za nagodbu i ako u svakoj skupni zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali za nagodbu bude veći od zbroja tražbina vjerovnika koji su glasali protiv prihvaćanja nagodbe. Iznimno, smatrat će se da su vjerovnici prihvatili nagodbu ako ukupni zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali za nagodbu iznosi najmanje dvije trećine od ukupnih tražbina. Bez obzira na to što se Sberbank protivi, ako se izglasa i sud je potvrdi, nagodba će se odnositi i na tu banku, pa čak i na vjerovnike koji nisu sudjelovali u postupku.

Javnost ne zna koliko je isplaćeno dobavljačima starog duga, Kraš je odgovorio Todoriću da nije još dobio ni kune. Osim evidentne netransparentnosti, je li sporno što je uopće dijelu vjerovnika prije nagodbe isplaćen dio potraživanja?

U modernom insolvencijskom pravu sigurno nećete naći ovakav slučaj u kojem se dio vjerovnika privilegira. Trebalo je sazvati skupštinu vjerovnika pa isplatiti dobavljače ako bi se svi složili da zbog njihove ugroženosti oni ranije dobiju novac. Država im je mogla pomoći i preko HBOR-a dok se ne zaključi nagodba i dok ih se ne isplati. Bilo je sigurno i drugih načina.

Premijer Plenković i potpredsjednica vlade Martina Dalić tvrde da Lex Agrokor nije imao alternativu?

Rastužuje me kad to čujem. To pokazuje neznanje političara jer ne znaju koliko široke mogućnosti nudi stečajno pravo. Stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke. Da se otvorio stečajni postupak nad Agrokorom i zasebni predstečajni ili stečajni postupci nad njegovim ovisnim i povezanim društvima kod kojih je postojao predstečajni ili stečajni razlog, ne bi svi odmah izgubili radna mjesta. Trebalo je napraviti samo par izmjena unutar Stečajnog zakona da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenim nad svim tim društvima. Radnici bi nastavili raditi, mogao se napraviti jedinstveni sanacijski plan za cijelu korporacijsku grupu.

Trebalo je svega par dana posla da se Stečajni zakon odgovarajuće izmijeni, odnosno dopuni. Da se to učinilo, ne bismo danas imali ovakav pravni kaos i ogromnu odgovornost države za eventualne tužbe. Želim vjerovati da je to neznanje jer ne želim sugerirati da su u pitanju neki drugi interesi koji su doveli do ovako lošeg zakona. I predstečajne nagodbe su bile pravno loše zamišljene. Mora postojati politička odgovornost ako političari profesionalno ne odrade svoj posao u izradi zakona.

Naime, njihovu ćemo neprofesionalnost i neznanje eventualno u slučaju izgubljenih sporova države s vjerovnicima svi mi morati platiti iz vlastitih džepova putem poreznog opterećenja. Da sam bila na njihovom mjestu i da sam dobila argumente stručnjaka u pravnom području koje meni nije poznato, ja bih bila zastala, ne bih forsirala izglasavanje u saboru i bila bih sretna da mi netko želi pomoći da zakon za Hrvatsku bude što bolji. Dakle, ova sadašnja loša pravna situacija mogla se izbjeći da je bilo političke volje.

Kako ocjenjujete stanje s Agrokorovom imovinom u Srbiji, oni tamo ne priznaju Lex, mogu li vjerovnici računati da će se naplatiti iz toga ili je to trajno izgubljeno?

I tamo će opet proći dobro vjerovnici s velikim tražbinama koji obično imaju informacije gdje je imovina, gdje se može tražiti ovrha. Oni će se možda u cijelosti naplatiti iz te imovine u inozemstvu. Opet imate nejednakost u odnosu na male i neinformirane vjerovnike. Zato se i razvilo međunarodno stečajno pravo odmah poslije 2. svjetskog rata jer se shvatilo da nema međunarodnog tržišta i gospodarstva bez dobro uređenog insolvencijskog prava. Mora biti jednak tretman vjerovnika.

Može li u konačnici odgovornost snositi i Ramljak osobno? Poručili ste mu u emisiji Otvoreno da bi za njega bilo dobro da se i osobno osigura zbog mogućih tužbi.

Apsolutno. Na njega se supsidijarno odnose sve odredbe Stečajnog zakona, što znači da je odgovoran za sve radnje u postupku, pa i za eventualnu štetu koju počini. Nije odgovoran za štetu koja bi proizašla iz neke radnje jedino ako mu sud odobri tu radnju, odnosno ako mu da uputu ili nalog za nju.

Može li se predvidjeti trošak koji bi u konačnici mogli snositi porezni obveznici?

Deseci tisuća vjerovnika postoje i ne možemo znati tko će sve pokrenuti postupak. Ipak, za sporove će se vjerojatno odlučiti najveći vjerovnici, jer treba imati novca ako je velika tražbina i troškovi postupka su veliki, pogotovo ako je riječ o arbitraži. Vjerojatno će Državno odvjetništvo biti vrlo angažirano jer će morati sudjelovati u tim postupcima. Izgubi li država sporove, to neće biti tisuće kuna naknade štete, nego milijuni, deseci ili stotine milijuna kuna, ili još više.

Gdje bi Sberbank mogao podići tužbu protiv Hrvatske?

Ako će Sberbank podizati tužbe protiv RH, moguće je da će kredite tretirati kao investicije pa bi mogao tužiti Hrvatsku pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), dakle pred međunarodnom arbitražnom institucijom za investicijske sporove u Washingtonu.

Kako procjenjujte odluku Ustavnog suda o ustavnosti Lex Agrokora?

Po meni ona ne bi trebala biti teška ni u pravnom niti u političkom smislu. Voljela bih samo da poštuju najviše pravne standarde.

 

Izvor: Index.hr