Što se tiče osobe koju će autorica Pipi Duge Čarape zamijeniti na novčanici, Astrid Lindgren se nema što požaliti. Ona je došla umjesto lika prve švedske i ženske dobitnice Nobelove nagrade za književnost uopće, Selme Lagerlöf. Jedino čime možda može biti nezadovoljna jest njen smještaj na apoen od 20 švedskih kruna – dakle nešto preko 2 eura.

U Švedskoj središnjoj banci Reichsbank su sada, u drugoj fazi uvođenja novih novčanica, predstavili i novi apoen od 200 kruna jer je trenutno velika praznina između novčanica od 100 i 500 kruna. Isto tako, u slijedeće tri godine će se sve zamijeniti pa tako i kovanice – naravno, kruna. Manji iznos, švedske öre su već davno ukinute.

Ali naravno da glavno pitanje glasnogovornici Reichbank Ann-Leeni Mikiver nisu bile glasovite ličnosti Švedske koji će se naći na novčanicama, nego znači li to da ova zemlja praktično odustaje od ideje uvesti zajedničku europsku valutu, euro? “Ne, na to se tako ne može gledati. Stare novčanice su stare 30 godina i moraju se poboljšati mjere sigurnosti protiv krivotvorenja”, odgovorila je Mikiver.

No ipak, ako Švedska želi sada zamijeniti novčanice u vrijednosti od 60 milijardi kruna (a to je jako puno Pipi Dugih Čarapa), to u svakom slučaju znači kako Stockholm u dogledno doba ne razmišlja opet pokrenuti novu inicijativu za uvođenje eura.

Jer u EU, odlaskom Velike Britanije tako ostaje samo jedna država koja je u svojim pristupnim ugovorima zadržala “Opt-Out” klauzulu po kojoj može, ali ne mora uvesti zajedničku valutu: Danska. Ona je zapravo već vezala svoju valutu uz euro, ali Švedska je već dva puta pokušavala uvesti euro – i oba puta je inicijativa propala.

Reklama

Nakon što je Švedska pristupila EU 1995., svojim građanima je dala vremena sve do 2003. da razmisle o prednostima zajedničke valute. Na tom referendumu se 56% Šveđanki i Šveđana odlučilo zadržati njihovu krunu. Makar taj referendum nije bio obavezujući za vladu, Stockholm je odlučio sve ostaviti po starom – još deset godina.

2013. je taj rok istekao i Švedska je s lakoćom ispunjavala sve kriterije o stabilnosti zajedničke valute, dakle o državnom dugu, deficitu i inflaciji da bi joj bilo dopušteno uvesti euro.

Ali na to se nije mogla odlučiti ni tadašnja manjinska crveno-zelena vlada, a niti prethodna konzervativna vlada nije bila sklona napuštanju krune. U švedskom parlamentu dakle definitivno nije bilo većine za uvođenje eura, a i u Bruxellesu – odnosno u središtu Europske središnje banke u Frankfurtu su morali prihvatiti činjenicu kako su Šveđani zapravo natjerani “kupovati mačka u vreći”: oni su pristupili EU 1995., a euro je uveden tek 1999.

Zato i tada nije bilo velikog pritiska na Švedsku, ali što je sad s tiskanjem novih novčanica? Kad će – i hoće li biti uveden euro? “Sasvim jednostavno rečeno: vidjet ćemo” odgovorila je glasnogovornica Reichsbank.

Zapravo jedno drugo pitanje se nameće kada je riječ o švedskoj valuti: zašto se uopće upušta u trošak tiskanja apoena kad je to zemlja koja je, u usporedbi s drugim zemljama, mnogo dalje odmakla da “običan” novac potpuno izbaci iz svakodnevne upotrebe. Mnogi turisti su zapali u velike nevolje ako su se zatekli u Švedskoj s džepovima punim kruna – ali bez kartice ili mobitela za bezgotovinsko plaćanje. Neke usluge se više uopće ne mogu platiti novcem, a i žvakaću gumu na automatu je najjednostavnije dobiti – mobitelom.

O tome, glasnogovornica švedske središnje banke nije htjela nagađati: “Sve ovisi o potražnji. Mi ćemo izdavati novčanice i kovanice sve dok to traži stanovništvo Švedske. To pomalo ovisi i koji drugi oblici plaćanja će se razviti. Trenutno ima još mnogo staraca i ljudi u provinciji koji još uvijek sve obavljaju gotovinom. U dogledno doba će novčanice još postojati.”

Reklama

Izvor: Deutsche Welle