Od samih početaka odabira zanimanja i razvoja karijere, preferencije muškaraca i žena se razlikuju. Iako danas gotovo i ne postoje zanimanja u kojima nema pripadnika oba pola, neka se od zanimanja tradicionalno smatraju tipično ženskima ili muškima. Prema istraživanju Eropske komisije (za 2005. godinu), zanimanja u kojima su najviše bili zastupljeni muškarci redom su: vozač motornih vozila, građevinski izvođač radova, menadžer u malom poduzeću, tehničar u područjima fizike i inženjerstva te različiti mehaničari. Zanimanja u kojima su najviše zastupljene žene su: prodavačica, kućna pomoćnica, spremačica, njegovateljica, službenica u kancelariji, administrativna radnica, te uslužna radnica u domaćinstvu i restoranima. Odabir zanimanja pod uticajem je brojnih faktora koji mogu biti psihološke (interesi, sposobnosti i osobine ličnosti pojedinca), te socioekonomske prirode (utjecaj okoline, kretanje tržišta rada, zahtjevi samog zanimanja itd.).

Prema Hollandovoj tipologiji, postoji šest tipova ličnosti (realistični, intelektualni, umjetnički, socijalni, prduzetnički i konvencionalni tip) s obzirom na koje ljudi imaju različite preferencije prema profesionalnim usmjerenjima.

• Tako je za realistični tip karakteristična sklonost prema zanimanjima kao što su vojnik, mehaničar, električar, odnosno prema zanimanjima u kojima su zastupljene fizičke aktivnosti i manje angažmana u socijalnim odnosima, a predmet rada su konkretni problemi.

• Intelektualni je tip sklon razmišljanju i razumijevanju pojava u svijetu pa su mu bliska zanimanja poput filozofa, antropologa i eksperimentalnog psihologa.

• Kod socijalnog je tipa ličnosti izražena verbalna sposobnost i veći angažman u međuljudskim odnosima, a manje su zastupljene fizičke aktivnosti pri radu. Zanimanja koja se povezuju s ovim tipom ličnosti su npr. učitelj, socijalni radnik i sveštenik.

• Konvencionalni je tip sklon verbalnim i matematičkim zadacima, visoko vrednuje moć i ugled te je strogo vođen (društvenim) pravilima. Takvom tipu odgovaraju zanimanja poput službenika, računovođe i bankara.

• Menadžeri, advokati i prodavači nekretnina povezuju se s prduzetničkim tipom ličnosti kojeg karakterišu odvažnost i ambicioznost te dominacija i sklonost vodstvu.

• Zanimanja poput novinara, glumca, dekoratera i arhitekta svrstavaju se u umjetnički tip ličnosti. Osobe tog tipa su individualisti, skloni umjetničkoj ekspresiji, po svojoj prirodi emocionalniji i impulzivniji.

Postoje istraživanja koja su se bavila razlikama između muškaraca i žena s obzirom na navedene tipove ličnosti i preferencije prema određenim zanimanjima. Podaci tih istraživanja upućuju da žene pokazuju više interesa prema zanimanjima koja pripadaju socijalnom tipu, dok se muškarci češće odlučuju za zanimanja iz realistične kategorije. Vezano uz to, rezultati istraživanja pokazuju kako žene imaju veću sklonost prema odabiru zanimanja koja su usmjerena na ljude, dok su muškarci skloniji zanimanjima u čijem su fokusu predmeti. Gledajući iz psihosocijalne perspektive, žene imaju više izražen kolektivistički, dok je muškarcima svojstveniji individualistički identitet. U terminima profesionalnih preferencija takva se razlika može manifestovati u odabiru zaposlenja, ali i pri doživljavanju samog sebe na radom mjestu. Za žene je karakteristična veća povezanost s kolektivom i jači doživljaj grupe, dok se muškarci češće doživljavaju samostalnije i, ponašajući se kao individue, njeguju svoju autonomiju.

Osim u profesionalnim preferencijama, muškarci i žene razlikuju se i u poslovnim principima i vrijednostima. Istraživanja koja se bave polnim razlikama u poslovnoj etici pokazuju da su žene manje spremne dovesti u pitanje vlastito poštenje i etiku u poslovanju kako bi postigle veći socijalni status ili zaradile. One snažnije doživljavaju moralna pitanja te odbijaju poslove koji mogu ugroziti njihovu etiku, češće nego muškarci.

Korištenje godišnjih odmora i slobodnih dana, još je jedna stavka koja razlikuje žene i muškarce. Žene su sklonije nego muškarci iskoristiti svoje slobodne dane i godišnje odmore. Oba ponašanja povezuju se s brigom i jednog i drugog pola za dobrobit njihovih porodica. Muškarci manjim izostancima s posla nastoje što više osigurati vlastito zaposlenje kako bi porodica zadržala financijsku sigurnost, a žene svoje godišnje odmore najčešće iskoriste kada je potrebna neka vrsta brige za porodicu koja zahtijeva ženin direktni angažman.

Reklama

Kada se govori o mogućnostima razvoja karijere, muškarci i žene susreću se s različitim okolnostima. Žene se u poodmaklim stadijima karijere često susreću s pojavom koja se naziva „stakleni strop“, a odnosi se na nevidljivu barijeru koja im onemogućuje napredovanje i ulazak na više pozicije u organizacijskoj strukturi, bez obzira na njihove kvalifikacije i postignuća. Osim toga, muškarci pridaju veću važnost napredovanju što je direktno povezano s njihovim zapošljavanjem na boljim pozicijama u organizaciji, tj. na pozicijama na kojima je puno vjerovatnije da će do napredovanja i doći. Rezultati jednog longitudinalnog istraživanja pokazuju da muškarci koji rade na tipično ženskim zanimanjima (pr. medicinski tehničari) imaju značajno veće mogućnosti za napredovanje u odnosu na jednako kvalificirane žene na istom zanimanju. Ovaj nalaz potvrđuje ranije postavljenu teoriju o pojavi zvanoj „stakleno dizalo“, prema kojoj muškarci koji su rijetki u nekom zanimanju imaju veće mogućnosti za bržim napredovanjem u odnosu na žene u istom zanimanju. Nadalje, rezultati pokazuju da muškarci i žene imaju jednake mogućnosti za napredovanjem u zanimanjima kojima dominiraju muškarci.

Kada su na rukovodećim pozicijama, žene i muškarci razlikuju se prema stilu rukovođenja. Muškarci se češće nego žene odlučuju na direktniji i autoritarniji stil rukovođenja, dok su žene taktičnije, bolje u međuljudskim odnosima i toplije.

Podaci Evropske unije pokazuju kako žene zarađuju u prosjeku 17,4% manje od muškaraca. Ovakva raspodjela posljedica je veće zaposlenosti žena u slabije plaćenim djelatnostima, kao što su trgovina, obrazovanje i tekstilna industrija, ali i podcjenjivanja rada žena te problema s usklađivanjem karijere i privatnog života.

Istraživanja pokazuju kako u savremenom svijetu prevladava mišljenje da će žene koje žele izgraditi uspješnu karijeru biti primorane učiniti neki oblik štete svojoj porodici. Zbog potrebe za potpunim posvećivanjem svom radu i karijeri, žene neće imati dovoljno snage i energije za ulaganje u privatni život i porodicu, barem ne u onoj mjeri u kojoj se smatra da je to potrebno. Na primjer, 1994. godine u Velikoj Britaniji je tek 52% muškaraca i žena smatralo da majke mogu svoje poslovne obaveze uskladiti s brigom o porodici, te da se mogu jednako kvalitetno posvetiti i porodici i karijeri. Podaci iz 2002. godine pokazuju da se taj postotak smanjio na 46% žena i 42% muškaraca. Rezultati za SAD pokazuju da je taj postotak 1994. godine iznosio 51% ispitanika, a do 2002. godine smanjio se na 38%.

Reklama

Uprkos nizu navedenih razlika, brojna istraživanja ipak pokazuju kako su muškarci i žene sličniji nego što se uopšteno misli. Pri poređenju različitih psiholoških dimenzija na velikim uzorcima muškaraca i žena, pronađeno je više sličnosti nego razlika. U skladu s tim, opisane razlike potrebno je posmatrati kao dio šire slike na kojoj su i muškarci i žene ipak s iste planete.

Izvor: Istražime.com