Sirova nafta i zlato posebno se suočavaju sa nizom rizičnih faktora koji bi mogli da snize cijene prije početka 2017. godine. Činjenica je, takođe, da je prvenstveno sektor dragocjjenih metala, sa 26 odsto dobiti, doprinjeo zaustavljanju negativnih trendova. Ovo su samo neke od procjena analitičara Sakso banke koji tvrde da globalna potražnja za robom tek treba da se oporavi. Kao argument za tu konstataciju oni navode podatak da je većina dobitaka, osim onih kod plemenitih metala, dospjela za isplatu zbog podešavanja snabdevanja – bilo kroz smanjenje proizvodnje (nafta i industrijski metali) ili, kad je riječ o tzv. mekoj robi, kroz prinudne poremećaje usljed vremenskih uslova.

Efekti limitiranja proizvodnje nafte

– Posmatrano iz perspektive tržišnih kretanja s početka 2016, realno je očekivati da će četvrti kvartal donijeti oporavak cijena nafte. Procjene da će niske cijene nafte izazvati snažan rast potražnje, a smanjenje visokih troškova proizvodnje uspostaviti ravnotežu na tržištu, nisu se pokazale kao tačne. U prilog tome svjedoči i podatak da tržište nafte ostaje „zaključano“ na nivou od 45 do 50 dolara za barel. S druge strane rastuće isporuke članica OPEK, računajući i rusku proizvodnju, dostižu nove rekorde, odlažući još jednom proces rebalansa. Prethodni kvartal je pokazao otpornost američkih proizvođača sa visokim troškovima, koji su, podstaknuti stabilizacijom tržišta, odlučili da povećaju proizvodnju, za razliku od članica OPEK, koji su na sastanku u Alžiru (28. septembra) odustali od Strategije pumpanja-pražnjenja koju je, u novembru 2014, uvela Saudijska Arabija. To praktično znači smanjenje proizvodnje do nivoa od 700.000 barela dnevno – kaže Ole Hansen, direktor Sektora strategije trgovine berzanskom robom u Sakso banci.

Ipak, Hansen tvrdi da je nekoliko pitanja ostalo bez odgovora, između ostalog i to ko će da smanji proizvodnju kada će neke članice, poput Irana, ali i Nigerije i Libije, biti isključene iz dogovora, kao i hoće li OPEK biti na visini zadatka i poštovati odluku o utvrđenom limitu dnevne proizvodnje? Analitičare posebno zanima kada će ta odluka stupiti na snagu, jer ako se to ne dogodi pre 30. novembra pozitivan uticaj limitiranja proizvodnje se, verovatno, neće osetiti u prvoj polovini 2017.
– Potrebno je sve parametre dobro razmotriti, jer u poređenju sa predstojećim teškim pregovorima (na sastanku 30. novembra), ovo je bila laka odluka. Ako se Rusija priključi, imaćemo dogovor koji bi mogao da pogura cijenu nafte na nivo iz jula. U međuvremenu, zahvaljujući eksperimentima centralnih banaka sa negativnim prinosima, stvoren je ambijent u kojem su mnogi investitori bili spremni da pozajme novac naftnom sektoru. Cijene nafte trebalo bi da rastu i zbog privlačenja investicija neophodnih kako bi se obezbjedilo stabilno snabdjevanje tim energentom. U posljednjem kvartalu očekujemo da se održi nivo cijena od 45 do 50 dolara za sirovu naftu tipa „brent“ – ističe Hansen i procjenjuje da će dogovor, ukoliko bude postignut, ponukati SAD i druge proizvođače sa visokim troškovima da razmišljaju o povećanju proizvodnje.

Dogovor proizvođača okupljenih u OPEK u vezi sa smanjenjem proizvodnje teško da će imati veći pozitivan uticaj na cijene. To će, međutim, skratiti vrijeme potrebno za smanjenje viška globalnih zaliha sirove nafte i proizvoda od nafte. Analitičari tvrde da se efekti tog poteza, vjerovatno, neće osjetiti do 2017. godine pod pretpostavkom da će se trend rasta globalne potražnje nastaviti. U najnovijem izvještaju Međunarodne agencije za energetiku konstatovano je, između ostalog, da se rast tražnje za naftom iz Kine i Indije usporava bržim tempom nego što je prvobitno predviđeno. Kad je riječ o finansijskim sredstvima ulazak u posljednji kvartal i dalje karakteriše pretjerano povećanje cijena, ali je broj dugih pozicija za 40 odsto niži u odnosu na maksimume zabilježene u aprilu i avgustu.

Bregzit zaustavio rast cijena plemenitih metala

Reklama

Predstojeći izbori u SAD, uz rast kamatne stope koji FED najavljuje za decembar, zatim kretanje dolara, kao i obveznica na globalnom tržištu, rastuća zabrinutost zbog eksperimenta sa negativnim kamatnim stopama nekoliko centralnih banaka… samo su neke od tema sa kojima će trejderi zlatom morati da se suoče u narednim mjesecima. Analitičari Sakso banke podsjećaju da se u trećem kvartalu cijena zlata kretala u rasponu ustanovljenom 23. juna nakon glasanja o Bregzitu, odnosno između 1.300 i 1.375 dolara za uncu, dok potražnja bilježi pad. Za razliku od hedž fondova, koji su ostali nepromjenjeni, ukupni fondovi su kroz proizvode trgovane na berzi i pozicije portfolio menadžera u terminskim ugovorima dostigli nivo od samo 13 odsto, što je ispod granice iz 2012. (nominalna vrijednost te pozicije ostaje ispod 35 odsto). Jedan od pokretača impresivnog rasta cijena zlata i srebra bio je kontinuirani pad globalnih prinosa obveznica. To je, tvrde stručnjaci, umanjilo, a u nekim slučajevima čak i uklonilo, oportunitetne troškove držanja zlata naspram državnih obveznica sa niskim ili negativnim prinosima.

– Ponašanje tržišta u prethodnih nekoliko mjeseci moglo bi da ukazuje na to da je žutom metalu potreban duži period za konsolidaciju pri čemu bi test ključne podrške mogao da bude pad cijena ispod 1.300 američkih dolara za uncu. Taj potencijalni pad cijene vidimo kao pozitivan impuls jer će to primorati tržište da reaguje i pokaže svoje planove. Često se dešava da se u trenucima slabosti može izmjeriti prava snaga tržišta i s obzirom na skok od 23 odsto od početka godine zlatu će, možda, biti potreban takav test – tvrdi Hansen.

Ovaj analitičar podsjeća na to da je rast vrijednosti zlata zaustavljen nakon Bregzita na cijeni od 1.375 dolara za uncu, odnosno na nivou koji se poklapa sa oba trenda – cjenovnim vrhom dostignutim 2012. godine i korekcijom prodaje od 38,2 odsto čemu smo bili svjedoci sve do prošlog decembra. Eventualni prekid tog trenda mogao bi, procjenjuje Hansen, već na startu, da „povede“ zlato ka cilju od 1.485 dolara za uncu.

Izvor: Dnevni list Danas