Connect with us

ANALIZE

Kuda ide autoput Beograd-Sarajevo?

SARAJEVO / BEOGRAD  – Sve će se oni, na kraju, nekako dogovoriti, ali kako će se zvati autoput Sarajevo – Beograd, mislim da nikad neće. Možda, „9. januar“ ili „1. mart“, mada je i „29. novembar“ u igri. Ili tamo negdje oko 6. aprila; taj je datum više nego karakterističan – obično negdje, u to gluvo doba noći, počinju naši ratovi, koji se nikada ne završavaju, jer uvijek ima romantičnih duša što vole peći rakiju i zapjevati: „Bogu dušu, Bog je neće“… Grobari sanjaju ratove.

Objavljeno

 


autoput

 

Neće biti lako ni s trasom zato što se ne zna ko je aga koji će reći: „Veži konja gdje ti ja kažem!“

Kroz Srbiju je lako, ali kroz Bosnu, tu malu, jadnu i napaćenu zemljicu… Svi polažu pravo na nju, samo što niko neće da preuzme odgovornost. Tog začina nema u bosanskom loncu. Većina bi samo pravo, a obaveze neka preuzme neko drugi. Mrska „međunarodna zajednica“ ili, možda, Turska, koja je, čak, na ovoj skupoći ponudila jare i pare za izgradnju moderne saobraćajnice koja će, konačno, povezati Beograd i Sarajevo (balkanski „Put svile“ ili „svilenog gajtana“).

Ako se ne dogovore o trasi, siguran sam da će visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Incko potegnuti „bonska ovlašćenja“. Ovog puta ne vjerujem da će oklijevati s obzirom na to da će se izložiti riziku da ga optuže kako ništa ne radi, odnosno da ne pomaže izgradnji dejtonskih mostova i puteva, makar na simboličan način (batinom, kako je to radio Pedi Ešdaun, ili mrkvom, kako su to radili svi ostali).

Batina je iz raja izašla. Mrkva je za zečeve i ostalu sitnu divljač. Ko je ikad vidio kapitalca da se dao namamiti na mrkvu? Tako da su sve prilike da će trasa biti zamka za krupnu divljač. Rok je 30 dana i nakon tog roka biće jasno je li ovo još jedna „predstava za publiku“ (na sceni su odlični glumci) ili će se, konačno, početi nešto i graditi, a ne samo rušiti.

Reklama

KOJU TRASU IZABRATI

Granica između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine prilično je duga (prošao sam je, uzduž i poprijeko, više od hiljadu puta), tako da je teško odrediti koja je to optimalna trasa. Najkraći put jest: Sarajevo – Sokolac – Han-Pijesak – Vlasenica – Zvornik – Loznica – Šabac – Beograd. I sad, ako bi to bio ključni parametar i ako se odluče za tu trasu, imajući u vidu sve vijadukte i tunele, tada je u igri 260 kilometara autoputa ili brze ceste, što je dva do tri sata fine vožnje, a Sarajevo bi se „približilo“ Beogradu (i obrnuto) za pola vremena. Malo li je?

Neka druga trasa možda bi opet išla jednim dijelom autoputa prema Šidu, pa preko mosta na Rači stigla do Bijeljine, potom do Tuzle, Kladnja i Olova, do Sarajeva. Taj je put nešto duži, ali bi Bosni i Hercegovini pomogao da riješi „tešku dionicu“ Tuzla – Sarajevo. I to bi, za razliku od gore spomenute dionice, koja gotovo cijelom dužinom prolazi kroz Republiku Srpsku, više odgovaralo Federaciji BiH.

Ovdje treba napomenuti još jednu moguću varijantu koja bi Drinu prešla na mostu na Šepku (to je blizu Loznice), što bi odgovaralo Srbiji jer bi tako riješila svoju važnu dionicu od Rumske raskrsnice, preko Šapca do Loznice (malo manje od 100 kilometara), koja je trenutno u lošem stanju, a uvijek je zaobilaze veliki projekti i koridori.

Dionica preko Požege, Užica, Višegrada najviše bi odgovarala Emiru Kusturici jer bi prolazila kroz Mokru Goru („Mećavnik“) i Višegrad („Andrićgrad“), tako da će Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, vjerovatno, favorizirati taj pravac ako prevladaju lični interesi, a ne interesi države u cjelini, što je u Bosni i Hercegovini stalna praksa s obzirom na to da se pitaju i odlučuju političari, a ne struka, kako je to u civiliziranom svijetu.

Na treba zaboraviti ni novi most, koji se trenutno gradi između Ljubovije (Srbija) i Bratunca (Bosna i Hercegovina), i moguću trasu preko Valjeva do Beograda (jednim dijelom Ibarskom magistralom), a kroz Bosnu bi opet išao preko Romanije ili preko Kladnja i Olova, što bi bila neka varijanta da oba entiteta dobiju približno jednak broj kilometara autoputa ili brze ceste.

Reklama

Sve u svemu, biće zanimljivo vidjeti šta će se dogoditi, hoće li do realizacije uopšte doći i kako će se zvati najvažniji projekt između dvije države: „brza cesta pomirenja“ ili „autoput mira i prijateljstva“.

Neka se zove kako god, samo neka bude.

 

Izvor: Al-Jazeera Balkans

Nastavite čitati

ANALIZE

Egzodus doktora iz Republike Srpske: Male plate i loši uslovi rada ih tjeraju u inostranstvo

Objavljeno

 

Na mogući egzodus zdravstvenih radnika upozoravalo se nekoliko godina unazad. Na birou za zapošljavanje u Republici Srpskoj doktora više nema. Iscrpljenost kadra zavladala je u bolnicama i domovima zdravlja. O zadržavanju radnika povećanjem plate i boljim uslovima rada, niko ne priča. Jedine brojke koje se spominju su one odlazećih radnika.

NEMA DOKTORA NI NA BIROU

Dom zdravlja Banjaluka raspisao je konkurs za prijem nekoliko zdravstvenih radnika. Na posljednji, niko se nije javio. Šta je razlog, pitali smo rukovodstvo.

„Mislim kada bismo doktorima ponudili bolje uslove rada, bolju platu u terenskim ambulantama posebno da bi možda bio i veći odaziv i veća zainteresovanost za taj posao. Nema ni na birou doktora, a nema ni kandidata koji žele da rade“, istakla je Vedrana Antonić Kovljenović, pomoćnica direktora Doma zdravlja Banjaluka i specijalistkinja porodične medicine.

No, na birou ih ipak ima. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje nekoliko stotina medicinkog kadra, nezaposleno je. Pa se postavlja pitanje – gdje su u stvarnosti?

„Rade i kao konobari, rade i u kuhinjama, rade u supermarketima. Vrsni profesionalci odlaze da rade u parfimerije, odlaze da rade neke druge poslove manje složenosti u drugim strukama, ali nažalost za duplo veću platu i onda na taj način osiguravaju egzistenciju svoje porodice“, pojasnio je Mirko Šerbedžija iz Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS.

Reklama

MALE PLATE

Osim trbuhom za kruhom u inostranstvo, brojni odlaze u privatne ustanove zbog boljih uslova rada. Takvih je više od 20 u posljednjih nekoliko godina u bolnici Srbija u Istočnom Sarajevu. Iako su plate medicinarima u Kantonu Sarajevo zbog kojih su do nedavno željeli u generalni štrajk, male i takve za radnike zdravstva u RS – nedostižne.

„Najgora situacija je trenutno u bolnici u Istočnom Sarajevu gdje doktori masovno prelaze u bolnice u KS kako privatne tako i državne, specijalista u KS ima bukvalno duplo veću platu nego specijalista u RS. Uglavnom je plata glavni razlog odlaska ljekara ili u inostranstvo ili privatne ustanove“, naglasio je Jovica Mišić, opšti hirurg u bolnici Doboj.

Da je nešto bolja situacija u banjalučkoj bolnici, ne potvrđuju. Nedostaje čak – 700 radnika. U Domu zdravlja u naredne dvije godine, skoro 40 doktora će se penzionisati. Pa se postavlja pitanje – ko će ih zamijeniti?

„U zadnjih nekoliko godina je bilo više desetina doktora na birou , molbii u domovima zdravlja za posao, kako doktora porodične medicine, tako i medicinskih tehničara, ali sada nema nijednog, evo mi smo nakon pola godine uspjeli zaposliti jednog mladog doktora. Što se tiče timova hitne pomoći, bilo bi poželjno da ih ima deset timova, ali mi to nemamo sada, imamo tri mobilna tima“, navela je Nada Banjac, načelnica Službe Hitne medicinske pomoći u Banjaluci.

No, to nisu jedini problemi zdravstva u RS. Da povećanja plata neće biti, poručeno im je iz resornog ministarstva. Trenutno, oni koji su ostali, nadaju se barem redovnim isplatama. S obzirom na to da je ove godine zabilježeno nekoliko kašnjenja plata i doprinosa zdravstvenim radnicima. Pa zbog svega i strah od neizvjesnosti – tjera na pakovanje kofera.

Reklama

N1

Nastavite čitati

ANALIZE

Republika Srpska povećava kvotu radnih dozvola za strance na 2.000

Objavljeno

 

Upravni odbor Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske donio je odluku o izmjeni odluke o utvrđivanju kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj, a do izmjena, odnosno povećanja kvota došlo je na zahtjev Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske.

Kako su za „Nezavisne novine“ objasnili iz Zavoda za zapošljavanje Srpske, odlukom je utvrđena kvota radnih dozvola za 2024. godinu za zapošljavanje 2.000 stranih državljana i lica bez državljanstva.

Kvota se odnosi na 500 produženih ranije izdatih radnih dozvola i 1.500 za novo zapošljavanje. Pomenuta kvota je važeća do 31.12.2024. godine„, istakli su oni.

Da podsjetimo, prošle godine donesena je odluka za zapošljavanje 1.400 stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj i to 1.000 za novo zapošljavanje stranih državljana i osoba bez državljanstva i 400 za produženje ranije izdatih radnih dozvola.

Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, istakao je za „Nezavisne novine“ da je, imajući u vidu trendove, realno očekivati da će nova kvota biti dovoljna do kraja godine.

S obzirom na to da ima veći broj poništenih radnih dozvola u periodu do sada i s obzirom na to da smo podigli kvotu na 2.000, mislimo da će taj broj biti dovoljan do kraja godine uz obećanje da ćemo, ukoliko bude nedostatak dozvola na kraju godine, korigovati odluku i povećati za potreban iznos„, kaže Aćić.

Reklama

Prema njegovim riječima, stranih radnika je potrebno u svim oblastima, ali najviše ih ima u građevinarstvu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji.

U svim deficitarnim granama, što se tiče radne snage, potrebni su radnici, međutim ova tri sektora trebaju najviše ljudi iz inostranstva„, navodi on.

Takođe, na sjednici Upravnog odbora koja je održana krajem jula ove godine utvrđena je i kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj za 2025. godinu.

Kvota se odnosi na 2.000 radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana, a ista je važeća do jula 2025. godine. Od ukupnog broja radnih dozvola, 500 će se odnositi na produžene, a 1.500 za novo zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva“, objasnili su za „Nezavisne novine“ u Zavodu za zapošljavanje Srpske.

Kada je riječ o kvotama za prvu polovinu naredne godine, Aćić ističe da će, s obzirom na trendove iz okruženja, vrlo vjerovatno doći i do korekcija te odluke.

Nezavisne novine

Reklama
Nastavite čitati

BIZNIS

Đorđe Đoković širi biznis u Srpskoj

Objavljeno

 

Banjalučka agencija „Legacy international“ u vlasništvu Đorđa Đokovića, mlađeg brata Novaka Đokovića, dobila je posao promocije Olimpijskog centra (OC) „Jahorina“ vrijedan oko 84.000 KM.

Kako se navodi u odluci o izboru najpovoljnije ponude, bila je ovo jedina ponuda koja je stigla na tender, javlja Akta.ba.

Procijenjena vrijednost ponude bez PDV-a je bila 72.200 KM, a Đoković je ponudio promociju za 72.180 KM bez PDV-a.

Agencija „Legacy international“ osnovana je u novembru prošle godine. Do sada nije imala dobijenih tendera, ali je bila zadužena za poslove oko organizacije teniskog ATP turnira „Srpska open“.

U banjalučku podružnicu registrovanu uplatio je kapital od 9.779,15 KM, a osnovna i pretežna djelatnost je rad sportskih objekata. Đoković je direktor i vlasnik beogradske firme istog imena, koja se bavi organizovanjem teniskih turnira u Srbiji.

Đorđe Đoković je najmlađi je od trojice braće Đokovića koji se nakon profesionalnog tenisa posvetio biznisu, a do sada je realizovao nekoliko sportskih projekata.

Reklama

Osnovna i pretežna djelatnost je rad sportskih objekata.

Inače, Đokoviću su česti gosti na Jahorini koja ima staze nazvane po Novaku Đokoviću.

Nakon mnogobrojnih posjeta porodice najboljeg tenisera, Novaka Đokovića, olimpijskoj planini prošle godine je postignut dogovor i o investicijama koje će ova porodica realizovati na Jahorini.

„Imamo tu čast da su naši česti gosti članovi porodice Đoković koji su sami po sebi svjetski poznat brend. Nakon privilegije koju smo dobili imenovanjem jahorinskih ski staza po imenu najpoznatijeg srpskog tenisera Novaka Đokovića sada Jahorina dobija i hotel u neposrednoj blizini upravo ovih staza. Naša vizija je da privučemo što više ovakvih investitora te da Jahorina u budućnosti ide rame uz rame sa najuspješnijima jer joj svim prethodno realizovanim taj status i pripada. Prije par dana na jednom kongresu sam saznao da je moj tim na koji sam beskrajno ponosan tim koji je sagradio najviše žičara na svijetu“, izjavio je tada Ljevnaić.

Dodao je da veliku zahvalnost duguje prije svega Srđanu Đokoviću sa kojim je kako kaže zadovoljstvo sarađivati i realizovati vizije koje su prije svega usmjerene na budućnost i naslijeđe za naredne generacije.

Sa ovom dogovorenom promocijom, čini se da se poslovna saradnja širi.

Reklama

Akta.ba

Nastavite čitati

U trendu