U ovom selu, na tromeđi Prnjavora, Čelinca i Teslića, ima 120, mahom staračkih, domaćinstava. Predsjednik mjesne boračke organizacije Prisoje Tomislav Peulić kaže da je jedina putna komunikacija sa selom voz, a o redovnim autobuskim linijama mogu samo da sanjaju. Na vožnju autom se malo ko usuđuje, jer bi šteta na vozilu bila prevelika.

– Put od Prisoja do Gornjih Vijačana je u katastrofalnom stanju, sve rupa do rupe, a ništa bolje nije ni do Kulaša. Komšije koje rade u Prnjavoru svakodnevno se pate kada idu na posao, jer moraju vozom putovati do Kulaša, pa onda autobusom do Prnjavora – kaže Peulić.

Problem predstavlja i nestabilan most na rijeci Ukrini, sa polupanim pločama, koji nema ni zaštinu ogradu.

– Most je sagrađen još za vrijeme bivše Jugoslavije i nakon rata je saniran betonskim pločama, koje su popucale, škripe i klate se. Zimi se niko ne usuđuje d autom pređe preko mosta. Kombi koji prevozi djecu iz Kulaša do sela zimi saobraća samo do mosta, a djeca most prelaze pješice sa strahom da ploče ispod njih ne popucaju – kaže Peulić.

Dodaje da su mještani od nadležnih uporno tražili pomoć za obnovu mosta i puta, ali sve se završavalo na predizbornim obeđanjima. Peulić kaže da je selo odsječeno od svijeta, jer nemaju ni priključke za fiksni telefon i internet.

Ovakvi uslovi otjerali su iz sela i mladu mještanku koja se zbog nemogućnosti putovanja na posao presela u Prnjavor.

Reklama

– Bilo je nemoguće voziti se svakodnevno po kraterima na putu. Za samo dva mjeseca, koliko sam iz sela putovala na posao, uništila sam auto. Sada dolazim jednom u 15 dana u selo – priča mještanka, koja nije željela da joj objavimo ime.

Načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš upoznat je sa problemima mještana Prisoja.

– Prisoje je svrstano među prioritete. Još ne znamo da li ćemo uspjeti ove godine da asfaltiramo put ili ćemo to ipak ostaviti za iduću, jer su nam ostale obaveze od prethodne vlasti, koje moramo hitno završiti – rekao je on.

Voda
Tomislav Peulić ističe da im probleme stvara i rijeka Ukrina, koja se izliva iz korita pri svakoj jačoj kiši.

– Nema kanala, a niko neće da nam produbi korito. Iako smo blizu Prnjavora, nemamo ni vodovod i vodu je morao svako pojedinačno da dovodi sebi u kuću. Neke komšije još koriste vodu iz bunara – priča Peulić.

Reklama

Izvor: Glas Srpske