Connect with us

INVESTICIJE

Zaradio u Švajcarskoj, investira u zavičaj

Objavljeno

 


Metalska industrija u RS

BANJALUKA – Radislav Đokić iz Lopara više od 20 godina živi i radi u Švajcarskoj, a prije četiri godine odlučio je da novac i znanje stečeno dugogodišnim radom vani uloži u rodni kraj gdje je osnovao firmu „Đokić metal“.

Vlasnik firme Radoslav Đokić koji od 1997. godine živi u Švajcarskoj odlučio je da tamo pokrene biznis, a nedugo zatim da osnuje firmu i u rodnom kraju.

Firma „Đokić metal“ osnovana je u Mačkovcu, u Loparama, a bavi se proizvodnjom čeličnih i ograda od inoksa, čeličnih konstrukcija za hale, čeličnih i protivpožarnih vrata, a svoje proizvode izvozi na zahtjevno evropsko tržište. Pored toga, bavi se i zavarivanjem čelika, inoksa i aluminijuma.

„Prvo sam bio zaposlen u jednoj firmi, a zatim sam 2010. godine odlučio da počnem samostalno da radim i pokrenuo sam proizvodnju u Švajcarskoj. Imao sam jednog radnika koji je, takođe, iz RS tako da smo se kasnije dogovorili da on počne da radi u Loparama“, kaže Đokić.

Priča da su 2014. godine prvo iznajmili halu jer nisu bili sigurni hoće li ono što su zamislili moći da ostvare, a da su već nakon tri mjeseca odlučili da kupe prostorije i nastave proizvodnju u Loparama.

Reklama

„Na samom početku smo imali pet ili šest radnika, a sada imamo 15 zaposlenih u Loparama. Naredne godine, u martu ili aprilu, planiramo da zaposlimo još pet radnika“, kazao je Đokić i dodao da već prave i novu halu u koju će uložiti oko pola miliona KM.

Istakao je da u Švajcarskoj ima sedam radnika, s obzirom na to da se veći dio proizvodnje obavlja u Loparama. Najveći dio svojih proizvoda izvoze u Švajcarsku, a jedan dio i u Austriju.

„Za sada imamo siguran plasman i zbog toga smo počeli izgradnju nove hale u Loparama“, rekao je on.

Navodi da preduzeće uspješno posluje, da je zadovoljan ostvarenom dobiti koju uglavnom investira ponovo u proizvodnju kako bi mogli da zadovolje potrebe tržišta.

Prošlu godinu preduzeće je završilo sa prihodom od oko 600.000 KM i sa dobiti od 72.000 KM.

Đokić kaže da velikih problema u poslovanju do sada nije imao, te da se oni manji sa kojima se susreće uglavnom odnose na komplikovane izvozne procedure, odnosno dugo zadržavanje na granici.

Reklama

Đokić kaže da poznaje mnogo ljudi iz Republike Srpske u Švajcarskoj koji su željeli da ulože novac ovdje, ali ih je kočio upravo strah od komplikovanih procedura i problema. Njegovo iskustvo je, kaže, pomoglo i onima koji su tako razmišljali da pokrenu biznis ovdje.

„Kada sam odlučio da osnujem firmu u Loparama imao sam podršku lokalnih vlasti i to mi je značajno olakšalo sam početak. Do sada se nismo susretali sa nekim značajnijim problemima. Jedino što nam donekle otežava rad je čekanje na granici prilikom izvoza proizvoda“, naglasio je Đokić.

Upoređujući poslovanje u BiH i Švajcarskoj, Đokić je rekao da je ovdje teže jer BiH ima znatno slabiju infrastrukuturu, zbog čega mnogo vremena gubi na nabavku materijala.

„Kada nam je potreban bilo koji materijal u Švajcarskoj, dobijemo ga u roku od tri dana, dok u RS i BiH nekad traje i do deset dana. Takođe, čekanja na granici u BiH su mnogo duža, a u Švajcarskoj je lakše i sa papirologijom jer je sve moguće uraditi elektronski“, kazao je on.

 

Izvor: Capital.ba

Reklama

NOVOSTI

Projekt od oko milijardu i po KM zvanično je propao

Objavljeno

 

Od

Projekat izgradnje Termobloka 7, kao najveće poslijeratne investicije u Bosni i Hercegovini, mogao bi se označiti već sada propalom investicijom.

Projekat je zvanično započet 2006. godine, a vrijednost je bila 722 miliona eura.

Tokom godina je bilo mnogo pregovaranja i dogovaranja sa austrijskim, njemačkim, švicarskim i japanskim kompanijama te izlazaka pojedinih kompanija iz projekta, a 2014. godine je ugovor potpisan s kineskim konzorcijem.

Značajna sredstva su ranije već utrošena, a s obzirom na to da ono što je započeto neće biti završeno, nadležni što prije moraju pronaći alternativu.

– Što se tiče Termobloka 7, definitivno je da se on neće graditi. Sad je pitanje hoćemo li ići u arbitražu ili ćemo postići neki sporazum s onima s kojima je bio potpisan ugovor oko toga – rekao je ove sedmice Nermin Nikšić, premijer FBiH (SDP), izvijestila je Federalna televizija.

biznisinfo.ba

Reklama
Nastavite čitati

BIZNIS

Ekonomski stručnjaci: Koje su najisplativije investicije u 2024.

Objavljeno

 

Od

Ispraćamo još jednu tešku godinu u koju su se slile posljedice globalnih kriza iz protekle tri, ali bez nagovještaja da bi u 2024. godini moglo biti bitno drugačije. Još početkom pandemije koronavirusa energenti i hrana pokazali su se kao ključni za svaku ekonomiju, a značaja snabdijevanja iz domaćih izvora svjesniji smo iz dana u dan.

„Generalno, energetika je oblast u kojoj su nam potrebne investicije, ali kroz obnovljive izvore energije. Prioritet su nam ulaganja u energiju i hranu. To su dvije grane koje svaka zemlja treba osigurati za svoje ljude. Znači, da imaju energije i da nisu gladni“, kaže Aziz Šunje, profesor Ekonomskog fakulteta UNSA-e.

Pravci razvoja

Mi smo mali i siromašan narod koji ne može investirati u visoke tehnologije, podsjeća Aleksa Milojević, ekonomski ekspert.

„Naša baza su prirodna bogatstva – prehrambena i drvna industrija te energetika. To su osnovni pravci našeg razvoja, a tek na tim osnovama moguće je kasnije očekivati više tehnološke nivoe „, pojašnjava Milojević.

Osnovni problem Bosne i Hercegovine je taj što nema vlastite izvore finansiranja, jer se vlasti zadužuju uglavnom za potrošnju, pa prihodi koje bismo mogli investirati odlaze u otplatu duga.

Reklama

„Jedini izvor vlastite akumulacije je promjena načina raspolaganja prirodnim bogatstvima. Umjesto sadašnjih koncesija, koje su toliko niske i beznačajne, čak su mnogo niže od onih u afričkim zemljama, nekadašnjim kolonijama, ta prirodna bogatstva trebaju preći u ruke opština, a da renta za korištenje tih resursa, kao na Zapadu, dostiže čak i 90 posto neto dobiti. Tako bismo imali izvor za naše investicije. Ako ovako nastavimo da, koncesiono, praktično poklanjamo naša prirodna bogatstva, onda nam nema spasa“, ističe Milojević.

Ključna grana

Osim investicija u energetiku, u svim segmentima i svim vidovima proizvodnje energije, zatim transport, kao ključnu granu za plin i naftu, te proizvodnju hrane, Igor Gavran, ekonomski analitičar, prepoznaje još jednu stratešku granu bh. ekonomije s velikim mogućnostima.

„Ono što se, nažalost, čini izvjesnim jeste to da ne samo 2024. nego i narednih godina ulaganja u proizvodnju oružja, municije i vojne opreme imaju najbolju perspektivu“, smatra Gavran.

Očekivanja od države

Iz ugla države, profesor Šunje najznačajnijim smatra investiranje u poduzetničku infrastrukturu, kroz poticanje razvoja biznisa te poticanje poslovnog okruženja.

Reklama

„Prva investicija je svakako obrazovanje. Zatim ulaganje u putnu i željezničku infrastrukturu, uz istovremeno realizaciju reformske agende, jer su nam potrebne reforme da uhvatimo priključak za EU“, ističe Šunje.

Nove tehnologije

Gavran dodaje da razvoj novih tehnologija, vještačke inteligencije i robotike, električnih vozila, infrastrukture i opreme, ima zagarantiranu ekspanziju, a atraktivnim smatra i investicije u nekretnine te eksploataciju litija, kobalta i drugih.

avaz.ba

Nastavite čitati

NOVOSTI

Jedan od najbogatiji Mađara preuzima cementaru u Lukavcu

Objavljeno

 

Od

Fabrika cementa Lukavac do kraja godine će da završi u rukama jednog od najbogatijih Mađara, Lorinca Meszarosa, kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Meszaros grupe, koja okuplja firme ovog biznismena.

Njega prate kritike zbog bliskosti sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom.

Meszaros, koji je u Hrvatskoj vlasnik Nogometnog kluba Osijek i nekoliko luksuznih vila na Jadranu, ovom kupovinom prvi put ulazi na tržište Bosne i Hercegovine.

Magazin Forbes u svom profilu ovog biznismena navodi da je jedna od njegovih kompanija, Meszaros i Meszaros, veliki igrač u mađarskom građevinskom sektoru, zahvaljujući ugovorima koje dobija od državne vlasti.

Njegova Talentis grupa, koja je u sastavu Meszaros grupe, tokom ljeta je pokrenula proces kupovine jedne od najvećih bh. cementara od austrijske firme Asamer Baustoffe AG.

Austrijska firma je 2001., tokom privatizacije u BiH, kupila 51% vlasništva nad cementarom.

Reklama

Potom je 2014. otkupila preostale dionice.

Savezno konkurencijsko vijeće Austrije je 7. novembra obaviješteno o prodaji 100% dionica Lukavac cementa, njegovih podružnica i 50% dionica u Rudniku krečnjaka Vijenac, kompaniji Talentis International Construction Investments Kft.

Fabrika cementa u Lukavcu je poznato, jedna od dvije velike cementare u BiH.

Počela je sa radom 1974. godine.

Kako navode na sajtu fabrike, godišnje može da proizvede 700.000 tona klinkera (materijala za izradu cementa) i više od 900.000 tona cementa.

Lukavačka fabrika i Tvornica cementa Kakanj na godišnjem nivou imaju prihode veće od 50 miliona eura.

Reklama

Cementara u Kaknju je u vlasništvu njemačke multinacionalne kompanije Heidelberg Materials od 2000. godine.

U odgovoru za RSE iz Talentisa, rečeno je da su tokom ljeta potpisali pismo namjere da kupe Lukavac Cement.

Time su dobili „ekskluzivna prava za pregovaranje“.

Dodaju da će nastaviti sa svojim poslovnim aktivnostima na međunarodnom nivou.

„Kupovina Lukavac Cementa dalje će proširiti građevinski portfolio Meszaros Grupe, sa stabilnom kompanijom koja je izuzetno profitabilna u regiji, te će doprinijeti smanjenju nestašice sirovih materijala na domaćem tržištu“, navodi se u odgovoru.

Prema procjenama magazina Forbes, Lorinca Meszaros posjeduje bogatstvo vrijedno oko 1,6 milijardi dolara.

Reklama

On je počeo tako što se bavio postavljanjem gasnih instalacija u gradiću Felchut, 25 kilometara zapadno od Budimpešte, mjestu gdje je odrastao današnji mađarski premijer Viktor Orban.

Nakon što je Orban po drugi put došao na mjesto premijera, 2010. godine, počeo je uspon Meszarosa.

Od 2011. do 2018. bio je i gradonačelnik ovog mjesta, uz podršku Orbanove stranke Fidesz.

Poznat je po citatu da su „Bog, sreća i Viktor Orban“ igrali ulogu u njegovom usponu.

seebiz.eu

Reklama
Nastavite čitati

U trendu