Sreća je preduslov uspjeha
Ako pogledate ljude oko sebe, shvatit ćete da se u svom djelovanju, najčešće vode pravilom koje im je nametnuto od strane društva, a to je: što više radiš to ćeš biti i uspješniji, a što si uspješniji to ćeš biti i sretniji.
Ljudi misle: „Da mi je samo dobiti tu povišicu… dobiti dobru ocjenu na ispitu… prodati još nekoliko polisa osiguranja bio bih sretniji!“. Uspjeh je na prvom mjestu, sreća na drugom!
Međutim, ova je formula sreće na „klimavim nogama“. Zašto? Ako uspjeh garantira sreću, onda bi svaki zaposlenik koji ostvari povišicu, svaki student koji dobije dobru ocjenu, svatko tko postigne neki cilj trebao biti sretan? No, kada ostvarimo jedan cilj, sebi postavljamo drugi cilj koji želimo postići i ta je sreća kratkog trajanja jer sami sebe jako brzo opteretimo s još „moranja“ i „trebanja“.
Sreću doživljavamo uglavnom težeći ka cilju, ne u posjedovanju dostignutih stvari, jer je u našoj prirodi da uvijek stremimo nekom sljedećem pothvatu („Dobio sam dobru ocjenu, želim dobiti još bolju! Dobio sam dobar posao, kad bih barem dobio povišicu!“). Naravno, dobro je postavljati si nove ciljeve jer se tako razvijamo kao osobe i ostvarivanje zadanog cilja zasigurno će dovesti do osjećaja zadovoljstva, ponosa i sreće, ali kako „produžiti“ taj osjećaj sreće i zašto je važno s pozitivnim emocijama pristupiti poslu?
Formula sreće na poslu
Formula sreće je zapravo obrnuta od one prethodno spomenute. Sreća ne dolazi samo kao rezultat toga što ste postali partner u firmi, prodali još 5 polisa osiguranja ni dobili povišicu.
Možemo reći da je sreća prediktor uspjeha. Pozitivne emocije nas pokreću, daju nam motiva i snage da pokažemo cijeli svoj potencijal i da radimo bolje, brže i jače. Postajemo uspješniji što smo sretniji i pozitivniji. Čekanje na to da budemo sretni samo ograničava mogućnosti našeg mozga jer on ne radi „punom parom“.
Actor Shawn je navedeno potvrdio u velikom broju svojih istraživanja te uveo pojam „Happiness advantage“ ili prednost sreće koja govori o tome da naš mozak najbolje funkcioniše kad smo pozitivni i sretni kao i da su ljudi koji su u svom djelovanju optimističniji ujedno i više motiviraniji, produktivniji, uporniji, kreativniji.
Pozitivne emocije dovode do većeg stvaranja hormona dopamina koji, osim što utječe na naše raspoloženje, stimulira i naš centar za pamćenje i učenje (Achor, 2010). Do istog zaključka su, u svom istraživanju, došli i Lyubomirsky, King i Diener koji su našli povezanost sreće i mnogih pozitivnih ishoda ljudskog ponašanja.
Kako povećati zadovoljstvo na poslu?
Jako je važno voliti svoj posao i naći u njemu nešto što kod nas može izazvati osjećaj obuzetosti i potpune predanosti onome što radimo. U psihologiji to zovemo doživljaj flow-a o kojem više možete pročitati u članku „Flow – tajna sretnog života“.
Ta predanost nekoj aktivnosti stvara pozitivnu energiju koju možemo pretočiti u produkte svoga rada. Tada će taj rad biti nagrada sama po sebi što će pridonijeti tome da budemo u svom poslu produktivniji i uspješniji.
Ukoliko nismo zadovoljni poslom koji obavljamo moramo ga pokušati modifiikovati na način da nas počne ispunjavati te da ono što radimo razvija naše potencijale. Kako to postići?
Najprije je važno upoznati sebe, svoje prednosti i nedostatke te odrediti što biste i kako mogli promijeniti u svom poslu da biste u njemu više uživali. Vjerujte u sebe i uložite napor u ono što radite. Nastojte izgraditi dobre veze s drugim ljudima na poslu. Stvorite dobro radno okruženje. Ponašajte se prema svojim kolegama onako kako biste voljeli da se oni ponašaju prema vama (pohvalite ih za uspjeh, motivirajte ih, pružite im pomoć) pa će i oni kroz vašu promjenu promijeniti i svoje ponašanje prema vama što će rezultirati boljim radnim okruženjem. Sve navedeno stvorit će plodno tlo za pozitivnu energiju na poslu koja će doprinijeti vašoj učinkovitosti, motivaciji i uspjehu.
Važnost upornosti i optimizma
Uspjeh zahtjeva i upornost. Upornost je sposobnost pojedinca da ne odustaje kad naiđe na prepreku i neuspjeh. Ključ upornosti je u optimizmu pojedinca (Seligman, 2006). Neko može biti muzički talentiran kao Mozart, ali ako ne vjeruje u sebe i svoju sposobnost da može napisati neku kompoziciju – teško će uspjeti u tome.
Još bolji primjer su ljudi koji telefonski prodaju polise osiguranja. Njihov posao je da, po listi brojeva telefona, zovu ljude i nude im osiguranja. Jako često naiđu na otpor, negodovanje zbog zvanja i nerijetko im ljudi jednostavno spuste slušalicu. Ukoliko je prodavač u svom razmišljanju pesimističniji, on može interpretirati odbijanje svojih klijenata na negativan način i pomisliti: „Sigurno je problem u meni. Opet nešto krivo radim. Stalno me ljudi odbijaju. Nisam sposoban za ovaj posao“.
Takvo razmišljanje dovešće do toga da osoba sumnja u svoje sposobnosti, najčešće se prestane baviti tim poslom i puno teže nađe novi posao jer više nije sigurna u svoje sposobnosti. S druge strane, ukoliko je osoba optimističnija u svom pogledu na stvari oko sebe, odbijanje može interpretirati na drugačiji način: „Zasigurno sam nazvala za vrijeme obroka. Vjerojatno osoba samo ima loš dan, svojih problema i ne želi razgovarati s nepoznatim ljudima“. Ovakav stav potiče upornost te će se takva osoba više uživati u poslu kojim se bavi.
Naravno da ne možemo uvijek biti potpuni optimisti, gledati na stvari s vedrije strane i svemu pripisivati neke vanjske uzroke. Međutim, možemo se potruditi da u svom djelovanju budemo realni, da jasno sagledamo situaciju, uzroke nekih ishoda i ne pripisujemo ih bespotrebno sebi (pogotovo ako su negativni).
Stalne izmjene optimizma i pesimizma
Bilo da smo u svom pogledu na svijet pesimistični ili optimistični, svi mi, kroz dan, doživljavamo i pozitivne i negativne emocije. Jedan od razloga promjene raspoloženja jest promjena aktivacije našeg organizma tijekom dana. Najniža razina aktivnosti se javlja u 4 ujutro i 4 popodne i tada smo skloniji pesimističnom razmišljanju. Najviše razine naše aktivnosti dovode do optimističnijeg pogleda na svijet i to se događa kasnije ujutro i predvečer (Seligman, 2006). Važno je naglasiti da ove promjene mogu varirati od osobe do osobe.
Zašto nam je evolucija ostavila te varijacije? Da bismo ostali realni. Naime, kad smo u stanju visoke aktivacije organizma sve nam izgleda ljepše, gledamo na stvari s vedrije strane, imamo iskristalisane velike planove za budućnost koji su nerijetko nerealni.
Nakon toga, dolazi do pada aktivacije, pesimističnijeg pogleda na situaciju da bi se vratili u stvarnost. Tada odustajemo od ideje da kupimo Porschea jer je preskup i nećemo sljedeći tjedan otputovati na Havaje kao što smo to mislili jutros. Dakle, te promjene su tu da nas drže unutar okvira stvarnosti. Ipak, neki ljudi znaju ostati u tim pesimističnim mislima i time zatvoriti krug negativnih misli koje im crpe energiju i otežavaju funkcioniranje.
Što je cilj našeg djelovanja?
Pronađite smisao svog djelovanja. Ne nužno zato da bi drugi vrjednovali to što radite, nego da sami budete ponosni na to što možete stvoriti nešto što će služiti vama i/ili zajednici u kojoj živite. Uživajte u produktima svoga rada jer ste u to uložili svoje vrijeme, energiju i dio vas.
Ispunite svoje dane i svoj rad pozitivnim emocijama i ostvarite svoje potencijale. Rad je neizbježan. Imamo dvije opcije: odrađivati posao ili raditi posao koji pomiče naše granice, ispunja nas radošću, ponosom i pozitivnom energijom. Izbor je jednostavan, put do ostvarenja nije, ali se vrijedi potruditi.

Izvor: Portal „Istraži me“