Stručnjaci ističu da jedan čovjek koji zavešta organe može da spasi od pet do sedam života. Međutim, za razliku od zemlja u regionu u RS nema institucije koja se bavi zavještanjem organa, a samim tim nema ni Jedinstvenog registra davaoca.

Onima koji su suočeni sa teškom bolešću i čekaju na transplantaciju organa, zdrav organ jedini je lijek, a zakonske regulative, najveće prepreke. Samo sa odlascima na dijalize u RS muku muči 1.100 pacijenata, a 20 odsto njih nema živog srodnika koji im može donirati organ. Ovakvi pacijenti su kandidati za kadaveričnu transplantaciju, odnosno jedino rješenje za njih jeste da dobiju zdrav organ onoga ko je doživio moždanu smrt.

– S obzirom na to da nemamo mogućnost zavještanja organa u slučaju moždane smrti, pacijenti koji nemaju bliskog srodnika kao živog donora, prinuđeni su da zdrav bubreg „kupe“ u inostranstvu. Cijena transplantacije uz sve neophodne procedure košta ih oko 50.000 evra – rekao je sekretar Udruženja dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika RS Aleksandar Radun.

Još teža situacija je sa pacijentima kojima je potrebna transplantacija nekog drugog organa.

Kada je prije gotovo deceniju hrabri otac Milan Vidović iz Kozarske Dubice odlučio da donira organe sina Slobodana stradalog u saobraćajnoj nesreći, i tako spasi pet života, svi su mu upućivali riječi poštovanja i hrabrili ga.

Reklama

Ni tada transplantacija organa sa pokojnika nije bila moguća u RS, obavili su to, na insistiranje Vidovića, ljekari u Tuzli, koja je vodeći centar za transplantaciju u BiH. Slobodan Vidović je tako postao prvi mladić u BiH, nakon rata, čiji organi su donirani na insistiranje porodice.

Prije četiri dana, porodica Mioč iz Tomislavgrada, donijela je istu odluku. Nakon što je njihova šestogodišnja kćerka podlegla povredama zadobijenim u saobraćajnoj nesreći, odlučili su da doniraju organe.

Predsjednik nevladine organizacije (NVO) „Otvorena mreža“ Almir Čehajić Batko ističe da su porodice Vidović i Mioč rijetki primjeri, te da se vrlo malo ljudi u BiH odlučuje da donira organe bližnjih nakon njihove smrti.

– Trenutno imamo oko 300 zahtjeva za kadaveričnu transplantaciju, a organa nema. Ljude treba edukovati o tome da je zdrav organ lijek, a rok za doniranje organa 48 sati nakon moždane smrti – rekao je Čehajić.

Dodaje da se eksplantacija organa moguća jedino u bolnicama u Sarajevu i Tuzli, s obzirom na to da u FBiH postoji zakon na osnovu kojeg je moguće doniranje organa nakon smrti.

Jedina mogućnost transplantacije u Srpskoj, jeste transplantacija bubrega koja se obavlja sa živog donora i radi se samo u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) RS u Banjaluci. Šef tima za transplantaciju bubrega na UKC RS dr Dragan Rakanović ističe da jedinstvena lista čekanja na ovaj zahvat ne postoji.

Reklama

– Do sada smo obavili 23 transplantacije bubrega unazad pet godina, a naredna transplantacija je već u pripremi – rekao je Rakanović.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS ističu da je osnivanje koordinacionog centra u planu i da će time biti stvoreni uslovi za formiranje baze podataka o primaocima ljudskih organa.

– Nakon toga biće moguće formirati i jedinstvenu listu čekanja za transplantaciju organa – rekli su u Ministarstvu.

Inostranstvo
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS ističu da je lani u Srbiji obavljena jedna transplantacija koštane srži i šest transplantacija matičnih ćelija.

– Fond zdravstvenog osiguranja je lani odobrio dvije transplantacije u inostranstvu. Za transplantaciju bubrega i pankreasa u Padovi Fond je izdvojio 168.000 KM, a za transplantaciju koštane srži u Zagrebu 179.000 KM – istakli su u Ministarstvu.

Organ ne mogu donirati

Reklama

Oboljeli od dijabetesa

Oboljeli od malignih bolesti

Oboljeli od neuroloških bolesti

Zavisnici od narkotika

Teški srčani bolesnici

Teški bubrežni bolesnici

Reklama

HIV pozitivne osobe

Osobe koje imaju hepatitis B i C

Izvor: Glas Srpske