PRIVREDA
Poređenje avio-kompanija u ex-YU regiji
REGION – Poređenje avio-kompanija u regiji daje odlične informacije za zaključke o trendovima i potencijalima pojedinih kompanija.
Iz podataka je vidljivo da je Croatia Airlines 2011. godine ušla u restrukturiranje, što se odrazilo stagnacijom u broju putnika i flote. Air Serbia je 2013. prodana Etihadu što je dovelo do naglog povećanja broja putnika i flote. Samim time Air Serbia je 2014. godine prerasla do tada vodeću Croatiju Airlines. Adrija je ove godine privatizovana, a još nije jasan cilj 4K, kompanije kojoj je ovo prva akvizicija u avio-businessu.
Flota
Trend u zadnjih 5 godina jasno pokazuje da je Air Serbia konstantno rasla.
I dok je bivši Jat 2011. imao tek 15 aviona, flota je danas porasla na čak 22 aviona, od čega je 21 aviona u vlastitoj floti, a jedan je unajmljen za ljetnu sezonu od Adrije (CRJ 900). Istovremeno, Croatia je tijekom restrukturiranja morala jedan avion maknuti iz flote, da bi ove godine u ljetnoj sezonu iznajmila Trade Airov Fokker F100. Adrijina flota je od 2011. godine padala, što je kulminaciju imalo 2013. kada je flota došla na samo 10 aviona, da bi od 2014. ponovo počela rasti i povećala se na 13 letelica, od kojih je jedna tijekom ljetne sezone ustupljen Air Serbiji. Montenegrova flota je padala tijekom godina, a nabavom novih aviona nije rasla nego se osuvremenjivala tako da je danas smanjena na samo 6 letelica. Trade airova flota je porasla za jedan avion A320, na njih 3, uz jedan u leasingu iz Nizozemske. Limitless ima jedan A320, dok ECA konstantno raste u broju aviona.
*Trade airov avion je u sezonskom leasingu u Croatia Airlinesu
*Adrijin avion je u sezonskom leasingu kod Air Serbie
Prema broju sjedala vidljiva je još veća razlika.
Air Serbia ima najveću flotu, ali i najveće avione u floti: jedan širokotrupac (A330), 14 uskotrupnih jetova (A320, A319 i 737-300) i 6 turbopropa (ATR 72). Croatia ima 6 jetova (A320 i A319), te 6 nešto većih turpopropa (Q400). Adrija pak ima šaroliku flotu koja se sastoji od A319, CRJ 700, CRJ 900 i jednog CRJ 200. Montenegro ima flotu Fokkera F100, Embraera 190 i 195. Trade Air ima tri jeta (Fokker F100 i A320) te jedan J32 u leasu. ECA ima sve male avione (DHC-6), Limitless ima jedan A320, dok novoosnovan Awex ima tek jedan mali zrakoplov (Saab 340).
No, kada uzmemo utilizaciju aviona u obzir situacija se tu iz korijena mijenja.
Uzmemo li broj putnika u omjer sa veličinom flote prema broju sjedala dolazimo do podatka da je Croatia Airlines uvjerljivo na prvom mjestu, potom slijedi Adria, pa Air Serbia i na koncu Montenegro. Ovaj podatak treba uzeti sa rezervom obzirom da Air Serbia ima duže letove od konkurencije u regiji, tj. nekim avionima (za New York, Abu Dhabi, Moskvu, Beirut) treba bitno više vremena za rotaciju, to znači da takav avion obavi manje letova po jedinici, što ne znači i slabiju zaradu, jer duži letovi donose i više novaca po putniku.
No, ipak, kada i ukalkuliramo ovu činjenicu i uzmemo li u obzir da je Air Serbijin load factor viši od Croatijinog ostaje samo jedan zaključak, Air Serbija manje koristi svoju flotu, tj. ima više prizemljenih aviona. Ovo je vjerojatno produkt zastarjelosti dijela flote (ATR 72-200 i 737-300 koji čine trećinu flote) čim se dio flote koristi kao back-up. Iako je ta flota stara čak 30 godina, odavno isplaćena, pa je i njena bazična eksploatacija povoljnija, ostaje činjenica da danas kompanije te veličine nemaju back-up flote. Konačno, Air Serbija mora ozbiljno i hitno poraditi na zamjeni tih aviona jer isti, bez obzira što nisu pretjerano korišteni posebno tijekom izolacije, postaju sve više nepouzdani za operacije.
U tom kontekstu najmlađu flotu ima Adria sa prosječno tek 9,3 godine po avionu. Slijedi Croatia sa 12,4, te Montenegro koje ima neznatno stariju flotu. Na četvrtom mjestu je Air Serbia koja da nema zrakoplove starije od 30 godina imala bi relativno mladu flotu, ovako joj je prosječna starost 17,9 godina.
Limitless ima avion star 18,3 godine. Pri samom dnu je Trade Air sa 23,3 godine. Na začelju je ECA sa nevjerojatno starom flotom od prosječno 42,8 godina, pri čemu je najstariji avion star čak 49 godina. Sam tip aviona nije izgovor obzirom da se Twin Otteri od 2010. ponovo proizvode u suvremenoj varijanti serije 400. Upravo radi toga aktualni događaji prizemljenja flote i gubitka AOC-a ne trebaju čuditi.
Broj destinacija i putnika
Sukladno gore opisanim promjenama u kompanijama Croatia je do 2013. dominirala tržištem.
Od 2012. njen broj putnika pada, da bi tek posljednje godine počeo lagano rasti. Za očekivati je da bi se ove godine broj putnika Croatie mogao vratiti na stanje iz 2011. godine (1,95 milijuna putnika). 2011. godine broj putnika Adrie i Jata je bio gotovo jednak, no tada kreće ozbiljan pad broja putnika Adrie, te je ova aviokompanija tek 2015. dostigla brojku iz 2011. (1,2 milijuna putnika).
Jat je neznatno rastao do 2013. kada ga preuzima Etihad, tako da je stanje od 2011 sa 1,2 milijuna putnika raslo po 100.000 i 2013. bilo 1,4 milijuna. No, već 2014. Air Serbia rapidno raste na 2,3 milijuna putnika, te iduće godine na 2,5 milijuna. U posljednjih godinu dana kompanija je imala stagnaciju u broju putnika rezultiranu zimskim rezanjem kapaciteta, no otvaranjem novih linija i kapaciteta od 6. mjeseca ove godine za očekivati je povećanje broja putnika, što će vrlo vjerojatno rezultirati ukupnim povećanjem i u ovoj kalendarskoj godini.
Prema broju destinacija na koje kompanije lete uvjerljivo je najbolja Air Serbia. Potom slijedi Adrija, zahvaljujući čak 23 charter linije od ukupno 47 destinacija, što čini gotovo polovicu svih destinacija. Četvrti je Montenegro, pa ECA, potom Limitless sa svojim charter linijama, te Trade Air i posljednji je riječki Awex sa tek jednom linijom Portorož-Beograd.
Samim time i u broju tjednih letova na redovnim linijama je na prvom mjestu Air Serbia, no obzirom na bitno manju flotu i broj destinacija, Croatia je sa tek 39 letova tjedno manje vrlo uspješna.
Naravno, tu moramo uzeti u obzir velik broj charter letova Air Serbijinog charter brenda Aviolet, dok Croatia ima zanemariv broj charter letova. Treća je ECA sa 266 tjednih letova, no pritom moramo uzeti u obzir da ECA leti linije koje traju tek par minuta do pola sata, a tek mali broj linija je dužih od toga. Stoga ne treba čuditi da sa tek 4 aviona ostvare toliko velik broj letova. Adria ostvaruje 210 tjednih letova, Montenegro njih 100, a Trade Air njih 14. Ostale dvije firme nemaju redovnih linija, već isljučivo charter linije.
Važan je podatak i iz koliko domaćih zračnih luka lete pojedine kompanije.
Tako Air Serbia ima samo jedan hub (Beograd) i ne leti iz drugog srpskog aerodroma (Niš). Adrija također leti iz Ljubljane, ima par charter letova iz Maribora, no istovremeno ima bazirane avione u Prištini, Tirani, Lodzu, Olsztynu, Beču i Talinu. Montenegro leti iz svoja oba aerodroma, dok Croatia leti sa 8 od 9 hrvatskih aerodroma, pri čemu osim huba u Zagrebu ima fokusirane gradove u Dubrovniku i Splitu gdje drži najveći udio u prometu i velik broj linija, od kojih je 10 cjelogodišnjih. Trade air redovne linije obavlja iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Dubrovnika.
No, razlike u koncepciji poslovanja najbolje se očituju u broju linija sa velikim brojem tjednih frekvencija. Tu uvjerljivo vodi ECA čiji koncept je kratke linije sa velikim brojem frekvencija. Najčešće na destinaciju lete 14 ili čak više puta tjedno. Od glavnih kompanija u regiji i u ovoj kategoriji je prva Air Serbia koja ima cilj postaviti po dva dnevna leta za sve destinacija u dva vala istok-jug i dva zapad-sjever.
Druga je Croatia Airlines, no pritom moramo uzeti u obzir činjenicu kako Croatia ima velik broj code-share ugovora u kojima je broj frekvencija za pojedine destinacije daleko veći od onog koji oni sami lete.
Potom je Adria koja ima 10 linija sa velikim brojem frekvencija, a posljednja je Montenegro koja ima tek 4 takve linije. Trade airova najfrekventnija linija je Zagreb-Osijek sa 6 tjednih polazaka.
Broj zaposlenih
Prema broju zaposlenih daleko odstupa Air Serbia sa čak 2.450 zaposlenih (uključujući i sestrinske kompanije). Croatia ima bitno manje, tek 970 zaposlenih (uključujući i maintenance, koji Air Serbia ima tek osnovni, linijski). Adria i Montenegro imaju skoro isti broj zaposlenih.
Ove brojke imaju smisla tek kada ih se stavi u kontekst broja putnika.
Istim dolazimo do činjenice da je tu daleko najbolja Adrija čijih četiristotinjak zaposlenih „opsluži“ 2.940 putnika svaki. Potom slijedi Croatia sa 1.905 putnika po jednom zaposleniku, pa Montenegro sa 1.439 putnika po zaposleniku i potom Air Serbia sa samo 1.041 putnikom po zaposleniku. Ovo posebno čudi uzmemo li u obzir da je Etihad prilikom ulaska u Air Serbiu inzistirao da se broj zaposlenika smanji za više stotina, pri čemu je zbrinjavanje viška zaposlenih na sebe preuzeo proračun Republike Srbije. Uzmemo li čak i u obzir činjenicu da je od tada flota ozbiljno porasla, a i da se broj putnika skoro pa udvostručio, još uvijek ostaje činjenica da je broj zaposlenika neproporcionalno narastao. Iskreno, Air Serbia prema broju putnika, te sjedala ima mnogo zaposlenika, što nikako nije trend u svijetu. Sa ovom brojkom spada u sam vrh u Europi. Ovako velik broj zaposlenika opterećuje financije kompanije.
Koncepti kompanija
Air Serbia prvenstveno gradi hub u Beogradu i u svoja 2+2 vala maksimalno potiče konektirane putnike u tranzitu kroz Beograd. Na ovaj način smanjuju hendikep niskog standarda i manjeg broja potencijalnih putnika iz Srbije, a kompanije je bitno prešla okvire realnosti potencijalnih putnika ka Beogradu kao destinaciji. Pod utjecajem Etihada proizvod je superioran spram konkurencije, osudio bih se reći da je superioran u Europskim okvirima. Ovo se posebno odnosi na business klasu. Air Serbia pripada Etihad Airlines Partner grupaciji.
Croatia Airlines je izgubila primat na tržištu, a vidljivo je da gubi udio u zračnim lukama na kojima konkurira sa Air Serbiom. No, kako još uvijek Croatia ima velik broj domaćih linija Zagreb je i dalje čvorište koje se na dnevnoj osnovi feeda iz 9 zračnih luka. Osim iz Zagreba Croatia ima velik broj linija iz Dubrovnika i Splita, te desetak linija iz ostalih hrvatskih aerodroma. Croatia se bazira na redovnim linijama i ima tek 11 charter linija, što je zanemariva brojka u kontekstu više stotina takvih linija koje za Hrvatsku obnašaju drugi prijevoznici. Croatia i Adria su punopravni članovi Star Alliancea.
Adria je pokrenula za Europu podosta inovativan business plan. Osim iz Ljubljane održavaju linije iz Prištine, Tirane, Lodza i Olsztyna, prvenstveno prema Lufthanizinim hubovima, a obnašaju i neke letove za Austrian iz Beča, leti iz Talina za Nordicu, te iz Beograda za Air Serbiu. Ovakav poslovni koncept znači ogromne organizacijske, financijske i operacijske napore, posebno u održavanju zrakoplova, logistici, nabavi i posadama koje su dislocirane. Hub u Ljubljani sve više slabi i broj letova se prepolovio spram perioda od prije 10-tak godina. Feeding linije nisu više ni izbliza kolike su bile, a izuzev Prištine i Tirane koje su neznatno povećale, sve ostale su ili ukinute (Ohrid, Split, Dubrovnik, Beograd, Banja Luka) ili su se smanjile (Sarajevo, Skopje, Podgorica).
Montenegro leti razapet između svojih baza u Podgorici i Tivtu, uz kombinaciju redovnih linija prema hubovima, redovnih linija za turiste i charter linija. Mini-hub u Podgorici koji se feedao iz Skopja, Niša, Prištine i Beograda potpuno je izgubio svrhu i danas je Podgorica tek P2P (point to point) zračna luka. Uz to kompanija jedinu ozbiljnu povezanost ima prema Beogradu, a prema ostalim hubovima broj frekvencija je nedostatan i demotivirajuć za potencijalnog putnika u tranzitu. Kompanija ne pripada ni jednoj alijansi.
Trade Air leti isključivo PSO linije unutar Hrvatske, te obnaša ad hoc chartere, kao i kraće najmove za druge kompanije. Limitless je charter kompanija koja prvenstveno leti prema Skandinaviji. ECA leti kratke linije amfibijskim avionima diljem Jadrana, vrlo upitne budućnosti. Awex je nova tvrtka koja ima tek jedan tjedni let, a nada se letjeti na linijama iz niza destinacija prema Beogradu. Ni jedna od ovih kompanija ne pripada nekoj od alijansi.
Napomena urednika: Kolumna Alena Šćurica od sledeće nedelje menja svoj termin objavljivanja. Njegove analize čitaćete svakog utorka u 8 časova ujutru.
Izvor: Tangosix.rs
PRIVREDA
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
PRIVREDA
VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
PRIVREDA
„Invictus“ otpušta radnike
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
-
NEKRETNINE8 meseci prije
Počela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prije
Novi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prije
Učesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prije
Vlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prije
Castellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prije
Prag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prije
Proizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prije
Mtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca