Strpljenje, odnosno njegov manjak, nije nešto sa čime se rodimo ili ne. Isto tako, strpljenje se ne može posmatrati binarno – kao 0 (nema strpljenja) ili 1 (ima strpljenja). Svako od nas je u određenim situacijama strpljiv, a u drugima nije. I same situacije imati različite ishode: ako smo danas strpljivi jer smo se našli u saobraćajnoj gužvi i dobre smo volje, već sutra možemo u istoj toj gužvi kasniti na sastanak i tako postati nestrpljivi da se iz iste izvučemo. Dakle, čak i u istoj situaciji možemo da reagujemo drugačije, usljed dejstva različitih spoljašnjih i unutrašnjih faktora.

Kada je u pitanju rad sa ljudima, strpljenje je i više nego poželjan kvalitet. I to se i te kako odnosi na posao menadžera. Strpljenje vas može spasiti brojnih neprijatnosti i ishitreno donesenih odluka. Isto tako, za ostvarivanje strateških ciljeva potrebno je vrijeme, a šta god zahtjeva vrijeme, u istoj mjeri zahtjeva i strpljenje.

Zato sada navodimo na koje sve načine strpljenje može da vam pomogne da budete spretniji u svojoj menadžerskoj ulozi.

Nagrada strpljivog rada.

I strpljenje i nestrpljenje su navike. Kada smo nestrpljivi, nismo u mogućnosti da vidimo dalje od želje za momentalnim zadovoljenjem neke potrebe (a ona se, u poslovnom kontekstu, često tiče nastojanja da izbjegnemo ili umanjimo neizvjesnost).

Što je zadovoljenje te potrebe dalje, vodi nas ka sve većoj frustraciji. Frustracija je upravo ono što nas motiviše da odustanemo, jer nam se cijena koju plaćamo čini previsokom. Kada smo nestrpljivi, nismo u mogućnosti da sagledamo svoje ciljeve i težnje na miran i sveobuhvatan način, pa smo zato tada i skloniji da od njih odustajemo. Želimo da počnemo iznova, zato što nam se čini da sa ovim procesom od početka nešto nije valjalo. I da će svako dalje resetovanje obrasca donijeti to nešto što tražimo. A neće. Mjenjanje navike, realno, uopšte nije laka stvar. Zahtjeva snažnu mentalnu disciplinu i motivaciju. I tada nam su nam obično potrebne nekakve garancije da će nas na kraju tog puta čekati neka nagrada. Ali, razvijanje strpljenja nagrada je sama po sebi. Ona se vidi onda kada nas upravo strpljenje dovede do željenih rezultata. I zato je strpljenje često baš onaj element koji u jednačini naporan rad = uspjeh često nedostaje.

Pametnije donošenje odluka.

Strpljenje je, u poslovnom kontekstu, možda najdragocjenije upravo kada dođe do donošenja odluka koje će uticati na dalje poslovanje. Zato ono i jeste cjenjena osobina među menadžerima – zato što ponekad zaista može da napravi razliku između dobre i loše odluke. Prosto, dobra odluka obično je i promišljena odluka, a za promišljanje je potrebno vrijeme, odnosno – strpljenje.

Kada smo strpljivi, „ne lijepimo” se za sve ono što bi moglo da pođe kako ne treba. U takvom mentalnom stanju, lakše možemo da osvjestimo sve važne aspekte neke situacije. Sa druge strane, nestrpljenje nas čini da se osjećamo kao na ivici – da budemo nervozni, plahoviti, uplašeni… a sve to i te kako utiče na proces donošenja odluka. Zato ostati u sadašnjem trenutku, bez grčevitog držanja za stare recepte ili očajničkih pokušaja da vidimo budućnost samo u namjeri da prekratimo sopstvenu patnju izazvanu neizvjesnošću – jeste nešto za šta je potrebno strpljenje i samim tim je sjajan poligon za njegovu vježbu.

Strpljenje gradi reputaciju.

Ono što razlikuje uspješne od neuspješnih menadžera jeste određen set ne samo osobina (pošto ni ne znamo koje su to sve osobine tačno), već i određenih navika, a u njih spada i strpljenje. Ono, kao što je pomenuto, omogućava neophodan otklon od svih stvari koje su često intenzivne i momentalne, posebno onda kada je teško. Uspjeh – ma kako ga definisali – se i oslanja na to da budemo strpljivi po pitanju brzine kojom se približavamo cilju. Posvećenost nije moguća bez strpljenja. Isto tako, ako njegujete strpljenje ne samo spram svojih ciljeva, već i prema ljudima, njihovim potrebama i svemu onome što oni sa sobom u radno okruženje donose, oni će početi da vas posmatraju na način koji može biti samo pozitivan po radnu atmosferu, efikasnost i produktivnost.

Reklama

Lakša regulacija emocija.

Strpljenje obezbjeđuje onaj dragoceni prostor između emocije koja se javila i naše reakcije na događaj koji je izazvao emociju, ali i na samu emociju. Da bismo stali i promislili šta bi bilo najbolje učiniti sljedeće, čak i kad nas obuzmu neprijatne emocije poput bijesa, nezadovoljstva, nelagodnosti, straha i slično, neophodno je da budemo strpljivi. Ova vrsta self-menadžmenta pomaže da izgradimo povjerenje prema samima sebi – da znamo i vjerujemo da ćemo uspjeti da se izborimo sa situacijom, ma kako ona u trenutku djelovala izazovno ili čak prijeteće.

U osnovi nestrpljenja stoji manjak kontrole. I dok vrlo dobro znamo da ne možemo kontrolisati svoje emocije niti ih isključiti onda kada nam to odgovara, upravo strpljenje može da nas nauči na koji način da ih ne samo pustimo da obavljaju svoju funkciju, već i da ih učinimo svojim saveznicima, tako što ćemo ih iskoristiti za bolje sagledavanje situacije, za ispitivanje šta je to što je izazvalo tu emociju i kako bi isto to moglo da utiče na druge ljude, kao i na izbor odgovora koji će biti u skladu sa situacijom i njenim bitnim procjenjenim aspektima.

Strpljenje nas uči toleranciji.

Tolerancija nije isto što i strpljenje. Tolerancija je kada naiđemo na prepreku i nosimo se sa njom konstruktivno. Tada tolerišemo sopstvene osjećaje nestrpljenja, neizvjesnosti, mukotrpnog rada, pritiska… jednom rječju, svega onoga što bi nas moglo natjerati da odustanemo. Upražnjavanjem strpljenja postajemo svjesni da svaki uspjeh dolazi sa cijenom koja se sastoji upravo od povišene tolerancije ka neprijatnosti, bila ona dosadan ali dugotrajan posao koji se mora obaviti ili goruća emocija u situaciji kada je potrebno ostati hladne glave.

Drugim riječima, strpljenje nas uči da, kada se suočimo sa izazovom, umjesto rada u skladu sa željom da se što prije vratimo u svoju zonu komfora, biramo da uradimo ono što je neophodno – da zasučemo rukave i izborimo se sa izazovom, ma kakve napore to iziskivalo.

Strpljenje podstiče nadu.

Nada je nešto što nam omogućava da povećamo svoju otpornost na negativne stvari oko nas i pritom nikako ne uključuje ravnodušnost ili izolaciju. Umjesto toga, strpljenje nam nudi nadu da će naš trud uroditi plodovima, te da će se stvari odvijati sa minimumom nepredviđenih okolnosti. To je ona mala ali neophodna doza optimizma koja nam nekad pomaže od toga da ujutru ustanemo iz kreveta, do toga da slijedimo svoju viziju čak i kad se ona čini previše smjelom ili nemogućom.

Kad se stvari ne odvijaju onako kako planiramo ili želimo, znaćemo da to makar nije zbog našeg sopstvenog nestrpljenja, što jeste velika i važna stvar. Jer, na neke stvari ne možemo da utičemo već samo da ih prihvatimo, ali to ne važi za strpljenje – na njemu možemo da radimo i da ga načinimo svojim saborcem.
Strpljenje se može „usaditi” u organizacionu kulturu.

Reklama

Ako ste menadžer koji svom timu pristupa sa strpljenjem, oni ne samo da mogu da se ugledaju na vas, već mogu i da znaju da nećete reagovati „na prvu loptu” – često iz sopstvene želje da se stvari riješe što prije i što bezbolnije (što je, zapravo, varka – upravo ove stvari, koje se rješavaju „brzo” i „bezbolno” na kraju dođu sa najvišom cijenom). Vježbanje i ispoljavanje strpljenja u komunikaciji sa ljudima će dovesti do toga da ono postane sastavni dio važnih procesa koji se tiču organizacione kulture – od timskog rada, do percepcije stresa, zadovoljstva poslom i motivacije zaposlenih, pa do načina na koji se odvija komunikacija i rješavaju konflikti.

Strpljivi ljudi su upravo oni ljudi koji umiju da slušaju, da odmjere svoju reakciju i da bolje procjenjuju situaciju. Isto tako, daleko pozitivnije reagujemo kada neko nama pristupa sa strpljenjem, pa je stoga jasno kolika je moć ove pozitivne osobine u radu sa ljudima.
 

Iako je strpljenje višestruko korisno, oni ipak nije nešto što se razvija lako i brzo. Potrebno je vrijeme, kao i brojne situacije u kojima će ono moći da se primjeni. Isto tako, ponekad se može činiti da idete jedan korak naprijed, pa dva nazad u razvoju i njegovanju strpljenja.

Ipak, svaki put kada odlučite da djelujete u skladu sa njim je mala pobjeda, koja je neizvjesna svaki put dok ne bude izvojevana. Zato je i potrebno strpljenje „iznjeti” na svjetlost dana, baviti se njim, njegovati ga i biti mu vjeran, jer samo na taj način ono može pobjediti sve one porive kada nam se čini nemogućim da se uzdržimo od reakcije, bez obzira na posljedice.

Izvor: Mojafirma.rs