PRIVREDA
Žene koje prkose balkanskom stereotipu
BEOGRAD – Slobodanka, Snežana, Ivanka i Beba su žene koje prkose balkanskom stereotipu da kada uđeš u zrelije godine više niko, osim tvojih bližnjih, ne računa na tebe. Osnovale su 2007. godine u Beogradu udruženje „Izvorje“ i danas zajedno rade u svojoj tkačkoj radionici, kreiraju modele, učestvuju na domaćim i međunarodnim izložbama i bore se za posao koji vole.
Svaka od njih ima svoju ličnu zanimljivu priču o motivima zbog kojih se bavi ovim poslom ali su složne da posustati neće i planiraju izlazak na svjetsko internet tržište kako bi njihovi proizvodi bili dostupni stanovnicima cijele planete.
Slobodanka Salzberger Ivković kaže da je po odlasku u penziju 2002. godine znala da starost neće provoditi gledajući televizijske serije i pijući kafu sa komšinicama. Rješena je bila da se bavi nekim poslom, a njen fokus u početku bio je usmjeren ka sito štampi jer je po struci tehnolog. Ali je jednog dana slučajno srela drugaricu koja je predložila da krenu na kurs tkanja.
„Nikada pre toga nisam razmišljala o tkanju. Nikada mi nije palo na pamet, ali raspitala sam se o kursu, oduševila se i prijavila se“, nakon čega je tkanje postalo njen život.
Snežani Ladolež život je promjenila posjeta Etnografskom muzeju gde se susrela sam tkanjem, zavoljela ga, a 2004. godine napustila „siguran“ posao na željeznici jer je htjela da se potpuno posveti ovom poslu.
„Mislila sam i još uvijek vjerujem da od tkanja može da se živi. Jednom kada uđete u ove niti, možete ponekad da posustanete, ali nikad i da odustanete. Mnogo smo dobili od ovog posla. Postali smo bolji ljudi, sveli smo svoj ego i sujetu na minimum. Ovdje svako može da bude ono što jeste a da ne mora da se pravda“, naglasila je Snežana.
Ona kaže da su izlagale na skoro svim manifestacijama koje je organizovao grad Beograd, učestvovale su na mnogim izložbama u zemlji i inostranstvu a „Katapult“ u Knez Mihajlovoj jedno je od mjesta na kojima vole da prodaju svoje proizvode.
Prema njenim rečima cijena njihovih proizvoda nije mala jer je u pitanju ručni rad, ali se za tržište bore na više načina – prodaju komisiono, na izložbama, a sada je u planu i izlazak na internet i izrada novog sajta koji će ih učiniti vidljivijim na virtuelnom tržištu.
„Nama bi pomoglo kada bi država htjela da stane iza rukotovoraca i da nam dozvoli grejs period u poslovanju od godinu do dvije dok se posao ne razradi. Mi za razliku od drugih proizvođača ne možemo za jedan dan da napravimo gotov proizvod i da ga plasiramo na tržište. Zato mora da postoji razlika između mašinskog i ručnog rada“, ocijenila je ona.
Ivanka Vidojević ovim se poslom bavi od 1981. godine. Tkanje je naučila u Norveškoj, jer je po završetku srednje škole bila stipendista norveške vlade pa je u toj zemlji završila školu za oblikovanje drveta, keramike i tekstila.
Devedesetih godina prošlog vijeka osnovala je tkačku radionicu sa drugaricom i dobro im je išlo ali je njihov razvoj sprečila kriza i rat 1999. godine kada su morale da ugase radnju.
„Bilo je vremena kad sam zarađivala više nego bilo ko u kući. Danas nije tako, ali vjerujem da će biti bolje. Zadovoljna sam i uvijek bih izabrala neki posao koji se radi po principu „u se i u svoje kljuse“. Nisam asocijalna ali nikada nisam radila u nekoj firmi i moj je izbor da radim sama“ kaže ona i poručuje svima, a naročito ženama, da rade poslove za sebe a ne za tuđe firme po 12 sati svakog dana. Isto savjetuje i svojoj djeci.
„Imam ćerku i sina. Oni rade u nekim firmama i relativno su zadovoljni, ali ja mislim da im dušu uzeše. Prije tri godine sam im rekla – u redu, radite vi to i treba posao da naučite, ali stalno se mentalno usmjeravajte ka nečem samostalnom. Idite ka svom poslu“, kaže Ivanka.
Beba Subotić ima 55 godina, nekada je živela u Sarajevu, ali je u Beogradu otkrila svoj umjetnički talenat i trenutno pohađa časove tkanja u ovoj tkačkoj radionici.
Kaže da ne može mnogo da zaradi, ali je zadovoljna jer joj posao kojim je počela da se bavi pričinjava veliko zadovoljstvo.
Udruženje „Izvorje“ osnovano je 2007. godine. U početku ih je bilo četiri, a danas je u ovoj radionici okupljeno 10 žena. Svaka od njih je autentična priča za sebe, ali zajedno čine neraskidivu cjelinu i sve su tu iz zadovoljstva i ljubavi prema tkanju.
Izvor: BIZLife
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca