To nije čudno, kaže Đorđe Krivokapić sa Fakulteta organizacionih nauka i izvršni direktor Šer fondacije jer je tehnologija posljednjih dvadeset godina ušla u sve pore društva.

“Mrežni mehanizmi značajno su promijenili društvo i ekonomiju. Potreban je drugačiji odnos prema digitalnom okruženju, prava i slobode koje smo decenijama sticali ugroženi su u tom novom tehnološkom okruženju. Države više nemaju ulogu garanta, korporacije takođe igraju drugačiju ulogu, a postoji i čitav niz mikroaktera, od kojih neki čine dobro, a neki loše”, kaže Krivokapić za Novi magazin.

Hajde da na primjeru “Plavog kita” vidimo koliko je bitna digitalna bezbijednost na ličnom i porodičnom mikronivou.

Priču o “Plavom kitu” predvode, prije svega, tabloidni mediji jer je tu nekoliko povezanih stvari koje su dobre za takav plasman – igrica, tehnologija koje se plašimo, maloljetnici i samoubistva. Kada se sve to spoji u priču, vrlo je “klikabilno” i brzo se širi kroz mrežu, ali priča nije provjerena i može se svrstati u kategoriju lažnih vijesti. Istina je da postoje neke zajednice izazova na Internetu – te zajednice postoje otkako postoji ljudska civilizacija, stalno jedni druge izazivamo. Jedna od tih zajednica zove se “Plavi kit”, možemo je zvati i bijeli slon, koja djecu navodi na neke radnje koje prelaze granice, ponekad dovode do samopovrijeđivanja i eventualno samoubistva, međutim ne postoji dokaz niti je iko uspjeo da dokaže da su tačni brojevi u vijestima i da postoji konkretna veza ove zajednice i samoubistava.

Kažete da je izvještavanje tabloidno, ali i MUP Srbije je upozorio roditelje na “Plavog kita”.

MUP je u petak upozorio javnost na opasnost od “Plavog kita”, nazivajući to video-igricom, bez dovoljno informacija da se javnost pravovremeno obavijesti. Tako se stvara poluhisterična situacija, dok istovremeno imamo vjerovatno najveći sajber-napad u istoriji o kojem MUP ne govori u tom trenutku. Taj sajber-napad, ransomware, poznat kao “Vona kraj”, koristi određene nedostatke Vindouza i ulazi na vaš kompjuter i prevodi vaše dokumente na jezik koji ne razumijete, kriptuje ih. Tim šifriranjem čini da su vaši dokumenti naizgled tu, ali kad ih otvorite ne možete da dođete do smisla i ucjenom vam se nudi “prevodilac” koji će vratiti dokumente na razumljiv jezik. Ransomware se brzo raširio Evropom i svijetom, priča se da je 150 zemalja ugroženo, jedan broj informacionih sistema, mnogo kritične infrastrukture kao što su sistemi zdravstva, telekomunikacija, saobraćaja, što dovodi do paralize čitavih mehanizama na kojima je društvo zasnovano. I to je opasno. Takođe, i građani su lično, na radnom mjestu ili kod kuće, ugroženi. U tom kontekstu značajno je shvatiti da moramo da se bavimo kako digitalnom higijenom, tako i osnovama digitalne bezbijednosti, upravljati digitalnim profilima i podacima koje imamo.

Reklama

Veliki upad u kompjutere širom svijeta približava nas sajber-terorizmu ili je to ipak “samo” sajber-kriminal?

Konkretno je sajber-kriminal, krivično djelo sticanja finansijske dobiti, ucjena, ali ne nešto više. Ako pričamo o sajber-terorizmu već imamo različite pojave i akte o kojima ćemo mnogo više pričati u budućnosti. Sajber-rat traje dugo, imamo plasiranje neprovjerenih informacija o vremenu “posle Istine” i lažnih vijesti, imamo i sajber-napade sa ideoloških pozicija na targetirane mete radi izazivanja straha… Moramo obratiti posebnu pažnju na to, podizati sopstvene kapacitete jer je svako od nas odgovoran za ličnu infrastrukturu, a svaka organizacija koja se oslanja na informacionu tehnologiju mora razmišljati kako čuva podatke i koje bezbjednosne mjere preduzima. Naravno, oni koji čuvaju najosetljivije podatke o maloljetnicima, iz socijalnih službi, zdravstva, moraju biti u posebnom režimu da bi se izbjegle velike posljedice. Ne zaboravite da smo mi prije dvije godine doživeli jedan od najvećih bezbjednosnih propusta kada je Agencija za privatizaciju na svom sajtu ostavila bazu s podacima o 5,2 miliona građana Srbije i ne znamo koliko ljudi danas poseduje tu bazu.

Dva su konkretna povoda za razgovor, ali dugo se već govori o tome koliko smo medijski, digitalno i informaciono (ne)pismeni. Jesmo li spremni za novu etapu?

Naš sistem formalnog obrazovanja nije dovoljno brzo i adekvatno odgovorio na zahtjeve informacione revolucije, tek se ove godine uvodi informatika u osnovne škole, pojačava program medijske i digitalne pismenosti u srednjim, ali ne zaostajemo previše za svijetom jer više od dvije trećine stanovništva svakodnevno koristi internet za informisanje. Nema konkretnih istraživanja o tome kolika je naša medijska i digitalna pismenost, ali kao zemlja koja je prošla kroz različite medijske sisteme posljednjih tridesetak godina, možemo reći da imamo iskustva, znamo da nisu svi mediji mediji, ne izveštavaju svi u javnom interesu, mnogi su nešto sasvim drugo iako izgledaju kao mediji i prodaju se na trafici. Imamo kao društvo tu kolektivnu svijest i znanje o tome, ali u digitalnom okruženju mnogo je teže razlikovati prave medije od lažnih, posebno što je glavno mjesto koje se provodi na internetu u Srbiji Fejsbuk, a kad se tamo pojavi tekst iz Njujorka tajmsa…

Govorite o plasiranju falsifikata preko društvenih mreža?

Apsolutno. To je naročito opasno ako se ljudi prilikom donošenja odluka oslanjaju na informacije iz neprovjerenih izvora, to nosi rizike, a sa pravne strane gotovo je nemoguće naći nekoga ko će odgovarati ili vam nadoknaditi štetu ako ste, oslanjajući se na neprovjerene informacije, donijeli po sebe štetnu odluku.

Reklama

Čekaju nas pojačana budnost i bezbijednost?

Očekuje nas veće ulaganje u digitalnu disciplinu, lično i profesionalno, kao i da razmišljamo o javnim politikama i novim društvenim dogovorima kojima ćemo neke stvari preduprediti, neke rizike smanjiti, a slobode očuvati.

Izvor: Cenzolovka.rs

Reklama