PRIVREDA
Mandarine su prošlost, kivi će pozlatiti dolinu Neretve
MOSTAR – Umjesto od mandarina dolina Neretve bi se uskoro mogla žutiti od kivija. Riječ je o zanimljivoj ideji plantažnog uzgoja „zlatnog“ kivija koji se intenzivno uzgaja na Novom Zelandu, a već se probio u nekim evropskim zemljama.
Stručnjaci tvrde da je to drukčija vrsta od domaćeg „zelenog“ kivija, koji se nekada uzgajao u Neretvi, ali je ubrzo i propao uglavnom zbog loših prinosa i loših sadnica, koje nisu davale zadovoljavajući urod.
Svakako to bi bio svojevrsni bum u ovdašnjoj poljoprivredi, kojoj posljednjih godina ne cvjetaju ruže. Začetnik ove ideje je naš iseljenik, Tony Sinkovich rodom iz Gradca, koji živi u Aucklandu a inače je menadžer u tvrtci Kiwicado, koja se bavi proizvodnjom i prodajom kivija u New Zealandu. U priču bi se uključila i tvrtka Zespri, koja je svjetski lider u prodaji ovoga voća s tisućama svojim kooperanata.
Intenzivan uzgoja zlatnog kivija organizirao bi se na nekoliko stotina hektara u dolini Neretve, od Metkovića do Ploča uz stručno marketinšku potporu tvrtke Zespri, koja je i brendirala sadnice ove sorte kivija, a koja do sada nije sađena u Neretvi.
Svakako je riječ o zanimljivom voću za neretvanske plantažere koji su posljednjih godina suočeni s elementarnim nepogodama zbog čega je stagnirala proizvodnja tradicionalnih mandarina.
Već je svima jasno da se u Neretvi događaju klimatske promjene koje negativno utječu na tradicionalnu poljoprivredu. Polarne hladnoće uzele su svoj danak, a i ljetošnje vrućine, pa je tako ovogodišnji urod mandarina sveden na skromnih 25 do 30 tisuća tona.
Sve to ukazuje da se Neretvani moraju okrenuti novim voćarskim kulturama, a „gold“ kivi idealan je za to. Naime, on podnosi niske temperature i velike vrućine, a jedini ograničavajući faktor za intenzivan uzgoj je nedostatak kvalitetne vode za zalijevanje.
Osim toga, kivi je nedvojbeno isplativija voćka od mandarine, breskve, ili šljive jer se kilogram golden kivija u Evropskim trgovačkim centrima prodaje po cijeni od oko dva evra.
Da u Neretvi postoji veliki prostor za proizvodnju kivija potvrdio nam je i agronom Robert Doko, koji je skupa sa Draganom Crnomarkovićem odlučio upoznati Neretvane s proizvodnjom golden kivija.
„Još je prerano o tome govoriti. Trenutno smo u fazi razmjene informacija među zainteresiranim proizvođačima i sve daljnje aktivnosti ovise od interesa potencijalnih proizvođača“, kazao je Doko.
Da proizvodnja kivija u Neretvi ima perspektivu, potvrdio nam je i Niko Kapović, najbolji poznavatelj lokalnih prilika u poljoprivrednoj proizvodnji.
Prisjetio se kada se sredinom osamdesetih godina pokušalo sa kivijem, ali tada se nije uspjelo, premda su dolazili zainteresirani Novozelanđani još 1985. godine, koji su htjeli pokrenuti ovdašnju proizvodnju jer kivi kod nas dozrijeva u različito vrijeme od onoga na Novom Zelandu.
„Kada smo im tada prezentirali agrotehničke podatke, temperaturu zraka i tla, padaline, ispalo je da smo mi bolji od njih u mnogim segmentima. Oni su samo bili bolji u temperaturi tla u siječnju mjesecu“, prisjetio se Kapović.
Ideja je bila da se ovdje u Neretvi razvija proizvodnja kivija i sadnog materijala. Onda je došao rat i sve je to prekinuto i nikada nije obnovljeno – kazao je Kapović.
Međutim, sada su zapuhali neki novi vjetrovi kada je proizvodnja kivija u pitanju.
„Golden kivi ima dobru cijenu za razliku od našega zelenog koji se do sada proizvodio. Mi imamo dobre uvijete za proizvodnju. Kivi je dosta otporan na štetnike i to je jako dobro, jer ako ga napada štetnik voćne muhe, on se suzbija zbog proizvodnje mandarina“, kaže Kapović, naglašavajući da ova priča sa zlatnim kivijem ima smisla.
Ipak, ograničavajući faktor je veliko početno ulaganje. Naime, da bi se podignuo jedan hektar golden kivija potrebno je uložiti i od 200 tisuća kuna, što nije mala stavka.
Uz sadnice najskuplja je željezna konstrukcija, zatim slijedi sustav navodnjavanja te protugradne mreže i vjetrozaštitu, jer vjetar pričinjava najviše štete u proizvodnji kivija. Kompletna investicija se mora napraviti u prvoj godini za razliku od nasada mandarina.
Bez obzira na visoko ulaganje, ako bi cijena bila oko sedam kuna, ulaganje bi se isplatilo, premda informacije i iskustva sa Novog Zelanda govore o otkupnoj cijeni i do dvanaest kuna za kilogram golden kivija.
Tako bi zlatni kivi uz mandarine i jagode u skoroj budućnosti mogao postati zaštitni znak neretvanske doline.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
-
NEKRETNINE12 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
NOVOSTI7 meseci prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE1 godina prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
EKOLOGIJA1 godina prijeHoće li rudnik litijuma ugroziti stanovnike Tuzle?
-
FINANSIJE1 godina prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca
-
BIZNIS1 godina prijeEkonomski stručnjaci: Koje su najisplativije investicije u 2024.
-
BIZNIS1 godina prijeTelekom Srpske ili BH Telecom: Ko trenutno vrijedi više!?