Na temu Prijedloga izmjena Zakona o akcizama i svim efektima njegovog usvajanja za Faktor.ba govori doktor ekonomskih nauka Aziz Šunje.

Prije nekoliko mjeseci ste izjavili da usvajanje Zakona o akcizama nema alternativu te da je, ukoliko želimo unaprijediti postojeću cestovnu infrastrukturu, neophodno usvojiti ovo zakonsko rješenje. Šta u praksi donosi usvajanje ovog Zakona?

– To treba gledati kroz više aspekata. Prvo što su same akcize već usvojile relevantne međunarodne institucije kao nešto što mi moramo prihvatiti. Argumenti kojima raspolaže MMF i Evropska komisija su činjenica da mi imamo najjeftiniji benzin u Evropi. Drugim riječima, sama cijena benzina nije u dovoljnoj mjeri, uslovno rečeno, opterećena sa dažbinama kako je opterećena inače. Ono što mi zovemo akcize, a što su de facto putarine, i ono što ja podržavam je činjenica da će se generirati namjenska sredstva koja će biti strogo kontrolirana i usmjeravat će se u gradnju autoputeva. To je stvarno prioritet prioriteta.

Ima i druga dimenzija. Taj novi namet ne mora značiti povećanje cijena. Imate naftne kompanije koje su u tom lancu, koje imaju sasvim pristojne marže.

Reklama

Da li se može zloupotrijebiti ova situacija za dizanje cijena?

– Pazite, to je njihov biznis i ja ne mislim da će oni ići sa manjim maržama. Međutim, nesmanjenje marže i povećanje cijene onim elementarnim tržišnim zakonom može uticati na promjenu ponude i potražnje. Ne treba na akcize gledati kao na namet koji daje država jer postoji prostor u kojem bi naftne kompanije mogle smanjenjem svojih profitnih marži, koje nisu male, stvoriti manevarski prostor za nižu cijenu naftnih derivata.

S druge strane, u dijelu javnosti je prisutna bojazan o lančanom poskupljenju životnih namirnica i usluga. Da li je ta bojazan opravdana?

– Bojazan postoji, ali sve zavisi kako se posmatra. Činjenica je da bi rastom cijena mogli porasti i inputi za sve one biznise koji koriste naftne derivate i da se samim tim povećavaju troškovi tih biznisa. To, međutim, ne znači da se unapređenjem tog biznisa i podizanjem produktivnosti ne mogu smanjiti sami troškovi. Nedvojbeno je da povećanjem cijena goriva može doći do lančanog poskupljenja određenih namirnica i usluga, ali ne zaboravimo da mi objektivno imamo najniže cijene goriva u Evropi i da one kao takve nisu u dovoljnoj mjeri opterećene.

Pokušat ćemo pojednostaviti mogućnost poskupljenja i ilustrirati to primjerom jednog hljeba. Postoji li mogućnost da hljeb koji danas plaćamo jednu KM nakon usvajanja ovog zakonskog rješenja košta 1,20 KM?

– Ne mora značiti. Povećanje cijena nafte, ako do njega dođe, neće linearno utjecati na rast maloprodajnih cijena. Onaj ko prodaje hljeb, on je svjestan da će, ako hljeb bude 1,3 KM a ne jedna KM, biti smanjena potražnja za njim i bit će smanjeni njihovi prihodi. Tako će i proizvođači hljeba tražiti prostor da smanje svoje profitne margine da ne bi povećavali maloprodajnu cijenu.

Reklama

Kada se sve stavi na vagu, sa jedne strane rast putarina i benefite koje taj rast nosi te mogućnost rasta cijena u određenim segmentima, koliko će usvajanje Zakona o akcizama doprinijeti ekonomskom razvoju BiH?

– Pozitivan efekat akciza je osiguravanje sredstava za izgradnju autoputa. Izgradnja autoputa sasvim sigurno ima nemjerljive pozitivne efekte. Pojednostavljeno rečeno, kroz putarine mi osiguravamo dodatna sredstva za finansiranje izgradnje cestovne infrastrukture.

Kazali ste da su benefiti nemjerljivi. Koje su to osnovne mogućnosti koje nam se otvaraju usvajanjem ovog zakonskog rješenja?

– Mi kad bi imali taj autoput, to bi značilo, primjera radi, da bi cijela srednja i istočna Evropa na Jadran, a pogledajte tamo registracije automobila koji dolaze, dolazili kroz BiH. Oni sada zaobilaze BiH upravo zbog putne infrastrukture. Njima je daleko najkraći put Koridor Vc i da postoji Koridor Vc, svi turisti koji idu na Jadran iz Slovačke, Mađarske, Poljske bi išli preko BiH, sa svim popratnim efektima poput zadržavanja, točenja benzina, plaćanja putarina, obilazaka Sarajeva, Mostara i drugih turističkih atrakcija. Ti efekti su stvarno nemjerljivi, a mi sami bi podigli svoju konkurentnost i bili bi privlačniji za strane investitore. To je projekat od najveće moguće važnosti.

Pored atraktivnosti BiH kao tranzitne destinacije, koliko bi izgradnja cestovne infrastrukture i povezivanje ekonomskih regija u našoj zemlji utjecalo na ekonomski napredak BiH?

– Naravno, itekako. Ima tu i druga dimenzija. Vi kada imate dobar put, lakše se odlučite da kao pojedinac krenete prema inostranstvu. Svaki kontakt sa inostranstvom vam širi horizonte, čini vas probojnijim, djelotvornijim, inovativnijim i ruši vam te fizičke barijere. Ako nemate dobre puteve, vi ste startno blokirani po svim mogućim parametrima.

Reklama

Spomenuli ste uticaj na strane investitore. Koliko loša cestovna infrastruktura utječe na ukupan iznos direktnih stranih investicija u BiH?

– Utječe u svakom slučaju. Ino investitori ne dolaze tamo gdje nema infrastrukture. Nema potrebe. Nije BiH ekskluzivitet da bi to bilo vrijedno napora. Ako nemate infrastrukturu, investitori biraju nešto drugo.

Priča oko mogućnosti rasta akciza se naročito aktuelizirala u posljednjih godinu dana. To zakonsko rješenje do sada nije usvojeno. Koliko će nas koštati odugovlačenje?

– Ceste se u suštini mogu graditi i bez akciza, ali je upitan izvor sredstava. Neće akcize osigurati dovoljno sredstava da se izgradi cijeli autoput, ali su jedna vrsta garancije za osiguranje sredstava. To je poprilično kompliciran mehanizam. Da je usvojen ovaj zakon, ranije bi se krenulo u radove i samim tim smo već u zaostatku.

Zakonskim rješenjem koje je iz Vijeća ministara BiH upućeno u parlamentarnu proceduru je, tvrde stručnjaci, izbjegnuta mogućnost manipuliranja tim sredstvima, odnosno mogućnost usmjeravanja tih sredstava u budžete. Dijelite li to mišljenje?

– To je velika stvar. To je namjensko korištenje. Ja kao stanovnik BiH sam spreman plaćati puno veću cijenu benzina kad bih bio siguran da će dio te cijene ići za izgradnju puteva, što daje sve one pozitivne efekte.

Reklama

Izvor: Faktor.ba