Samsung Galaxy S9 i S9+ izašli su sa sloganom da je kamera ponovo otkrivena. Pored činjenice da je riječ reinvented teško smisleno prevesti, kamere na ovim telefonima su zaista dobile novi značaj, a za to nije zaslužan samo hardver.

Već kod predstavljanja Samsung‑ovih novih smartfona pominjali smo značajnu ulogu CMOS senzora koji ima potpuno novi „sendvič“ od poluprovodničkih panela i koji uključuje DRAM sloj na koji se trenutno (ili bar mnogo brže nego ranije) može preneti slika sa senzora nego klasičnim scanline očitavanjem. To u digitalnu fotografiju ponovo vraća pojam ekspozicije, omogućava njeno preciznije određivanje i uticaj na konačni kvalitet snimka, a otvara i sasvim novo poglavlje video‑snimanja kao što je super slow motion.

Fuzija rešenja

Kad smo već kod hardverskih unapređenja, novi senzor nije jedina novotarija. Pomenimo najpre da je jedna od ključnih razlika između običnog i plus modela S9 u tome da S9+ ima dvije kamere. S9 ima jednu kameru poput modela S8, s promjenljivim otvorom blende, dok je druga s fiksnim otvorom blende ali i dvostruko većom žižnom daljinom. Reklo bi se da je sve to mnogo komplikovano, ali kombinacijom osobina se dolazi do nekih zanimljivih rješenja. Sve ove kamere imaju OIS (optičku stabilizaciju slike), što već u startu garantuje nešto bolje snimke, pogotovo pošto se radi o telefonima koje je uvijek nesigurnije držati nego robusnije fotoaparate.

Glavna (i kod modela S9 jedina) kamera ima promjenljivu blendu, a radi se o otvorima F/1,5 i F/2,4. Ovo nije prva kamera na mobilnim telefonima s promjenljivom blendom, ali je u prva u Galaxy svijetu. Otvor blende je kod ogromne većine smartfona fiksan i teži da bude što veći. Razlozi su razumljivi jer veći otvor blende propušta više svjetla, što je naročito važno za srazmjerno male senzore u odnosu na klasične fotoaparate. Nije zanemarljiva ni činjenica da se telefonom, pored prirodnih ljepota, najčešće i slika uzavrela „urbana“ atmosfera koja je po prirodi stvari uglavnom loše osvijetljena.

Ako pretjerate s otvorom blende, pored distorzija, javlja se i kreativni nedostatak koji fotografi nazivaju „plitkom slikom“. Dubinska oštrina zavisi od otvora blende, pa ako fotografija obuhvata više bližih i daljih planova, s većim otvorom blende će se lako desiti da fotoaparat izoštri onaj objekat koji nije u našem kreativnom fokusu. Prostim pritiskom prsta na objekat koji nas zanima možemo da „natjeramo“ kameru da izoštri, pa i tonski naglasi, baš onaj objekat koji nam je od interesa, što treba da koristimo kad god smo u mogućnosti u opcijama Selective focus na S9 ili Live focus na S9+.

Polje dubinske oštrine je, dakle, kraće s većom blendom, a kamera Galaxy S9 baš često forsira F/1,5 zbog nisko podešenog praga kad treba da pređe u način snimanja u lošim svjetlosnim uslovima. Blendu od F/2,4 lako možete da forsirate u Pro načinu slikanja, kao i da kontrolišete sve ostale parametre snimanja. Nije loše da prije snimanja provjerite vrijednost blende.

Reklama

Druga kamera na S9+ je, zbog 2 puta veće žižne daljine, zapravo 2× zum u odnosu na glavnu. Tako se i postiže 2× optički zum, a sve vrijednosti između 1× i 2× postižu se superponiranjem ove dvije slike. Iako na prvi pogled može da izgleda kao jeftin trik, radi se o pravom 2× zumu jer se rezolucija slike zadržava. S9 nema tu mogućnost, ali obe kamere imaju i digitalni zum koji (kao što znamo) uopšte ne treba upotrebljavati, osim kad nemamo drugog izbora. Zum može da se aktivira i standardnim pinch i pinch‑out potezima. Galaxy S9 ima 8× digitalni zum, a S9+ 10×, uz tu značajnu razliku što se do vrednosti 2× radi o optičkom zumu.

Izuzetno laka kontrola

Zanimljivo je kako se Samsung potrudio da osmisli interfejs za snimanje i pored velikog broja mogućih opcija. Načini snimanja su u traci na vrhu i oni je mijenjaju potezom (klizanjem) prsta. Već smo pominjali Pro način snimanja u kome možete da mijenjate baš sve parametre, ali nećete pogriješiti ako sve što radite, radite u Auto modu. To je, ujedno, i jedini način rada koji ne može da se izbaci iz ovog svojevrsnog menija.

Nakon dosta opširnih podešavanja pojedinačnih kamera, doći ćete do podešavanja Edit Camera Modes u kome možete da izbacite bilo koji način snimanja – na primjer, da u pomenutom meniju nemate Food i AR Emoji načine snimanja jer nikada ne snimate hranu niti od sebe pravite emotikone. Zanimljivo je da u inicijalnim podešavanjima nema Slow Motion snimanja, ali je tu Super Slo‑Mo. Uvek možete da izbacite Food i vratite Slow Motion, ali šta će nekome 240 frejmova u sekundi kad je tu Super Slo‑Mo sa 960 fps… Slična podešavanja menija moguća su i za prednju kameru, gdje je moguće isključiti sve osim Selfie moda.

Jedan od kolega, inače odličan fotograf, kod par generacija mobilnih telefona primjećuje nevjerovatan napredak fotografija, bez obzira na male senzore i optiku mobilnih telefona. Kao primjer naveo je koleginicu koja za štampu donosi fotografije snimljene kamerom Galaxy S8 kojima ne treba nikakva posebna obrada.

S9 i S9+ su još drastičniji primjeri sjajne naknadne obrade koju smartfon s jakim procesorom može da uradi trenutno. Samostalna procjena balansa bijelog, prelaska u HDR način rada, vještački „bokeh“ (blur koji simulira dubinsku oštrinu)… Sve su to stvari koje S9 i S9+ kamere savršeno obavljaju, samostalno ili uz minimalnu intervenciju korisnika. I ta intervencija može više da bude kreativne nego korektivne prirode, pa se dubinska oštrina može izabrati tokom snimanja opcijama Selective Focus (S9) ili Live Focus (S9+). Iz primjera na slici možete da vidite kako je lako izabrati željeno polje dubinske oštrine.

Trenutak koji traje

Lijepo je snimati i uživati u fotografijama, ali video je nešto što u posljednje vrijeme okupira pažnju i korisnika i gledalaca. Snimanje u kome se igrate s vremenom sažimajući ga ili produžavajući uvijek je bila zanimljiva zabava. Hyperlapse režim rada (snimanje u vremenskim intervalima da bi se dobila ubrzana reprodukcija) je odavno poznat, ali više ne mogu da zamislim da bi se neko odrekao telefona na cijeli dan da bi sažeo taj dan u minut snimka. Uprkos tome, ovaj način je i dalje prisutan, pa ako želite da snimite ubrzano cvjetanje vašeg omiljenog cvijeta – nema nikakve prepreke.

Reklama

Slow motion je daleko zanimljiviji, jer već godinama prisustvujemo takmičenju ko će dostići i prestići, najpre 60, pa 120, pa 240 slika u sekundi. Samsung je modelima S9 i S9+ ovu cifru „zakucao“ na 960 frejmova u sekundi i iznenada su se pojavili mnogi telefoni s mogućnošću 960 fps snimanja. Po pravilu se radi o flagship modelima poznatih kompanija, jer je za 960 fps neophodan senzor najnovije generacije, ali i veoma brzo procesiranje i memorija. Kako inače obraditi i sačuvati stream koji troši preko 20 GB za sekund snimanja.

Čini se da je Samsung ipak najbolje osmislio koncept 960 fps snimanja, jer se snima standardnom brzinom, a snimanje velikom brzinom traje samo 0,2 sekunde, što se u kasnijoj reprodukciji „razvuče“ na 6 sekundi. Po želji, možete sami aktivirati te 0,2 sekunde snimanja ili ostaviti telefonu da sam procijeni koji dio scene će „zabilježiti za vječnost“. Bonus je što kao ponuđene načine možete da odaberete Single‑take ili Multi‑take snimanje. U potonjem načinu se bilježi više ovakvih 0,2 sekundnih momenata, ali rizikujete da brže potrošite raspoloživu memoriju telefona. Za utjehu, ako ste zadovoljni snimkom, možete je odmah osloboditi praveći daleko manji, ali jednako efektan, slo‑mo GIF.

Nismo stigli da se pozabavimo AR emotikonima ili brojnim real‑time efektima i ukrasima koje ćete sami polako otkrivati (ako vam budu potrebni), ali su rezultati snimanja ovim kamerama fascinantni, čak i ako ne spadate među one koji sebe ubrajaju među vrhunske snimatelje. Kamere koje dobijate uz modele S9 i S9+ daju sjajne rezultate i garantuju zabavu za cijelu sezonu – barem dok ne izađe „desetka“.

Izvor: Pcpress.rs

Reklama