PRIVREDA
Od jedne radnje do 80 milijardi dolara i 10.000 lokacija
Njemačka kompanija Aldi ima ogroman broj vjernih kupaca zahvaljujući bogatom iskustvu trgovine, usko biranom izboru proizvoda i niskim cijenama. To je jedan od najvećih i najcjenjenijih svjetskih lanaca prehrambenih proizvoda s više od 80 milijardi dolara godišnjeg prihoda i 10.000 lokacija širom svijeta, prenosi BiznisInfo.
Ova kompanija je od svojih osnivača napravila multi-milijardere.
Aldi je imao vrlo skromne početke: počeo je kao mala radnja u njemačkom predgrađu koju su vodila dvojica štedljive braće.
Braća Karl i Theo Albrecht zvanično su osnovala njemački lanac prehrambenih proizvoda Aldi 1946. nakon Drugog svjetskog rata.
Navodno su prvu trgovinu naslijedili od njihove majke koja je malu radnju prehrambenih proizvoda otvorila 1913. godine u predgrađu njemačkog Essena.
Oba brata bila su regrutovana u borbu za nacističku Njemačku tokom Drugog svjetskog rata (Karl je ranjen, a Thea su zarobili saveznici u Italiji), ali su se nakon rata vratili kući i preuzeli prodavnicu, koja je preživjela bombe bačene na grad.
Želeći smanjiti otpad i troškove, braća su uspostavila model prema kojem su prodavala samo osnovnu robu, ali po niskoj cijeni. Nisu trošiti novac na reklame niti dekoracije u trgovini, a uklonili su iz inventara sve stvari koje su se lošije prodavale.
S obzirom na cijene koje su bile niže od konkurencije, trgovina je privukla veliki broj kupaca u Njemačkoj, gdje je ekonomija bila gotovo uništena u ratu. Braća Albrecht uspjela su stoga otvoriti četiri nove prodavnice oko Essena do 1948. godine.
Veliki rast na krilima niskih cijena
Do 1955. lanac je imao više od 100 prodavnica širom Njemačke, a štedljivost braće postala je sastavnio dio identiteta kompanije – oni su čak odbili platiti uvođenje telefona u svoje trgovine, rekavši rukovodiocima podružnica da koriste obližnje telefonske govornice.
U međuvremenu, cijene u trgovinama često su bile 20 posto niže od njihovih konkurenata.
No, ubrzo su krenule i svađe među braćom. Početkom 1960-ih, Theo i Karl raspravljali su o tome trebaju li u trgovinama prodavati cigarete ili ne. Karl je navodno vjerovao da će duhanski proizvodi privući kupce.
Kao rezultat, braća su sporazumno podijelila biznis – Karl je dobio da vodi odjeljenje bez cigareta pod nazivom Aldi Sud – koje je kontroliralo prodavnice smještene u južnoj polovini Njemačke – a Theo je preuzeo prodavaonice u sjevernoj polovini zemlje pod nazivom Aldi Nord.
Nakon širenja u Evropi, prva prodavnica Aldi otvorena je u SAD 1976. godine u Ajovi.
Karlov Aldi Sud proširio se na srednji i istočni dio Sjedinjenih Država tokom sljedećih desetljeća. S druge strane, Aldi Nord je 1979. kupio mali kalifornijski lanac prehrambenih proizvoda koji se zvao Trader Joe’s.
Aldi je danas izrazito popularan širom Sjedinjenih Američkih Država, a broj radnji se udvostručio protekle decenije. Ova kompanija natjerala je i američke divove, poput Walmarta, da snize cijene u svojim radnjama da bi ostali konkurentni.
Globalno Aldi carstvo danas ima godišnje prihode od preko 80 milijardi dolara.
Ostali maksimalno štedljivi do smrti
Theo i Karl Albrecht umrli su 2010., odnosno 2014. godine, ostavivši za sobom bogatstvo vrijedno 38,8 milijardi dolara. Čak i nakon što su braća postala vrlo bogata, oni su se navodno suzdržavali od razmetanja novcem i ostali su veoma štedljivi.
Theo je kidnapovan 1971. godine na 17 dana, i otmičarima je plaćeno 7 miliona njemačkih maraka za oslobađanje. Zanimljivo je da je on kasnije zatražio od njemačke vlade poresku olakšicu, odnosno da ovaj iznos ne uđe u njegovu osnovicu i ne bude oporezovan.
A kad je Theo umro, u njegovoj čitulji u “The Guardianu” pisalo je da je “uvijek nosio jeftina odijela i polovne olovke”, iako je lako mogao priuštiti najbolje od svega.
Borba za nasljedstvo
Braća su živjela veći dio života u relativnoj anonimnosti, odbijajući razgovarati s novinarima. Njihovi nasljednici i danas se drže dalje od očiju javnosti. No porodica je nedavno ipak dospjela u fokus medija zbog borbe oko ogromnog bogatstva.
Theova supruga Cacilie Albrecht izbacila je svoju snahu i pet unuka iz porodičnog biznisa. Taj je potez navodno izazvao pravnu bitku u kojoj su ulog milijarde dolara.
Cacilie je optužila svoju snahu i unuke za nešto što nije tipično za porodicu Albrecht – a to je “raskošno trošenje”.
Njena snaha Babette Albrecht zamjerila se ostatku porodice zbog potrošnje novca za predmete poput skupih umjetnina i automobila.
BiznisInfo.ba
PRIVREDA
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
PRIVREDA
VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
PRIVREDA
„Invictus“ otpušta radnike
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
-
NEKRETNINE8 meseci prije
Počela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prije
Novi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prije
Učesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prije
Vlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prije
Castellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prije
Prag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prije
Proizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE11 meseci prije
Mtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca