– Mora se konstatovati da do sada nisu poštovane međunarodno preuzete obaveze BiH u pogledu nekih rokova iz Trećeg energetskog paketa. Kao što je poznato, bili smo u obavezi da od 1. januara 2015. godine prilagodimo zakonodavstvo i da od tog datuma imamo potpuno otvoreno tržište, što pojednostavljeno znači da svi kupci imaju pravo da biraju snabdjevača od kojeg će kupovati energiju na tržištu, dok istovremeno svi snabdjevači posluju u jednakim uslovima na tržištu i imaju mogućnost da svim kupcima ponude prodaju energije – kazao je Đokić.

U junu 2020. godine usvojen je Zakon o električnoj energiji koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine. Zakon je nazvan reformskim. Zašto?

ĐOKIĆ: Stvaranje uslova za potpuno liberalizovano tržište zahtijeva sprovođenje krupnih zahvata u postojećoj organizaciji elektroenergetskog sektora. Prije svega, da bi bila onemogućena diskriminacija potrebno je razdvojiti mrežne djelatnosti prenosa i distribucije od snabdijevanja i proizvodnje, i kontinuirano nadzirati ovo razdvajanje, da bi bile spriječene zloupotrebe. Takođe, prestaje se sa regulacijom cijena osim mrežnih djelatnosti i snabdijevanja u okviru univerzalne usluge. Mnoge od ovih promjena su nešto sasvim novo i nešto što se kod nas do sada nije primjenjivalo te je sasvim očekivano da su dobile epitet reformskih. Sa druge strane, već više od decenije u razvijenim zemljama EU građani uživaju prednosti slobodnog tržišta energije, tako da ne možemo govoriti da ulazimo u nepoznato i da ono nije moguće.

Reklama

Koje su ključne promjene koje proizlaze iz novog zakona, kada je u pitanju MH “Elektroprivreda RS”?

ĐOKIĆ: Novim Zakonom o električnoj energiji se ne uređuje buduća organizacija “Elektroprivrede”, niti bilo koje druge kompanije iz sektora elektroenergetike. Međutim, zakon propisuje odredbe koje su preuzete iz direktiva i koje su međunarodno preuzete obaveze BiH, a koje sprečavaju monopolsko ponašanje, omogućavaju slobodu trgovine i izbora snabdjevača, veću zaštitu kupaca i slično te se u tom smislu organizacija holdinga mora prilagoditi tim odredbama. Nadalje, zakonom je propisana obaveza donošenja Programa reorganizacije MH “Elektroprivreda Srpske”, koji je Vlada RS usvojila početkom decembra prošle godine. Konkretno, Vlada je usvojila fazu jedan tog programa, koja se odnosi na reorganizaciju distributivnih preduzeća i uspostavljanje javnog snabdijevanja. Programom reorganizacije se uspostavljaju pravne, kadrovske i materijalne pretpostavke za izdvajanje djelatnosti snabdijevanja tarifnih kupaca iz elektrodistribucija i uspostavljanje organizacione jedinice za javno snabdijevanje u okviru matičnog preduzeća u Trebinju. Važno je napomenuti da pred “Elektroprivredom” stoji još jedna značajna obaveza, a to je obaveza pružanja univerzalne usluge, koju sada pružaju elektrodistributivna preduzeća. Naime, Vlada je po osnovu tržišnog učešća u snabdijevanju, zatim tehničkih, organizacionih i materijalno-finansijskih mogućnosti, za javnog snabdjevača odredila Matično preduzeće a. d. Trebinje, koje od 1. aprila 2021. godine pruža univerzalnu uslugu snabdijevanja na period do pet godina.

Kakav je očekivani efekat promjena o kojima je riječ na cijene električne energije?

ĐOKIĆ: Osnovna načela Zakona o električnoj energiji su stvaranje tržišne konkurencije, sloboda kretanja robe i sloboda pružanja usluga, ali i zaštita prava krajnjih kupaca, javnog interesa i zaštite životne sredine. Potrebno je imati u vidu da je cilj uvođenja konkurencije u sektoru električne energije motivisan namjerom da se obezbijedi snabdijevanje električnom energijom po najkonkurentnijim cijenama. Praktično to znači da će kroz tržišnu konkurenciju kupcima biti ponuđena najpovoljnija cijena električne energije. Ovo je proces koji traje i koji mora da prođe kroz različite faze. Dosadašnja praksa na našim prostorima je bila da je cijena električne energije blago iznad nivoa troškova, zbog socijalnih razloga i kao vid podrške građanima i privredi. Posljedice ove prakse su dosta skupe i ogledaju se u pretjeranoj i neracionalnoj potrošnji energije, prekomjernom trošenju prirodnih resursa, povećanju zagađenja i izostanku investicija u ovaj sektor. Sve to može da dovede do pogoršanja nivoa usluge pa čak i manjka energije. Ovakve politike u domenu cijena mogu da imaju samo kratkoročne pozitivne efekte, dok su dugoročno vrlo štetne. Proces liberalizacije tržišta je živa materija, koja je oprobana u praksi. Uočeno je da je na tržištima na kojima je cijena električne energije bila ispod tržišne, a slobodno se može reći i realne, u prvom koraku došlo do povećanja cijena, a zatim kao posljedica povećanja cijena došlo je do stvaranja konkurencije i konačno kao posljedica konkurencije neminovno je došlo do smanjenja cijena. Na tržištima na kojima je cijena energije u samom početku bila takva da su snabdjevači imali motiv da se međusobno nadmeću, došlo je do smanjenja cijena. Takav slučaj smo vidjeli u Hrvatskoj. Tržišne cijene treba da daju prave podsticaje za razvoj mreže i ulaganja u novu proizvodnju električne energije. Opet naglašavam, novi Zakon o električnoj energiji ne kreira tržište i cijene, nego uslove za slobodno i konkurentno tržište.

Zakon je svojim odredbama propisao obaveze u vezi sa zaštitom energetski ugroženog kupca. Koji su mehanizmi koji će omogućiti primjenu ovih odredaba zakona?

ĐOKIĆ: Prvi put u zakon uvodimo obavezu zaštite energetski ugroženog kupca i smatramo da je to vrijedna tekovina koju smo u ovom času dostigli. Liberalizacija tržišta se vrlo često posmatra pogrešno, prevashodno kao proces koji će dovesti do toga da će energija biti skupa i dostupna kao vrsta privilegije. U širim krugovima je malo poznato da je jedan od ključnih zahtjeva Trećeg energetskog paketa upravo zahtjev za zaštitu kupaca, naročito ranjivih kategorija. Zaštita socijalno ugroženog stanovništva je prepoznata kao vrlo bitna aktivnost za sprovođenje opšteg koncepta liberalizacije. Najvažniji rezultat odredaba zakona koje se tiču energetski ugroženog kupca je da se ovom pitanju prilazi na sasvim drugi način od tradicionalnog pristupa po kojem se stanovništvo štiti kroz socijalne tarife ili kroz odobravanje popusta ugroženim kategorijama potrošača. Za realizaciju adekvatnog socijalnog programa potrebno je obezbijediti sredstva u budžetu ili iz drugih izvora. Vlada će, na prijedlog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, donijeti uredbu kojom će, između ostalog, biti propisani uslovi, postupak i kriterijumi za sticanje statusa energetski zaštićenog kupca, obrazac i sadržaj zahtjeva, dokazi koji se prilažu uz zahtjev, količine električne energije za koje se energetski zaštićenom kupcu priznaje pravo na subvenciju i druga pitanja. Pored energetski zaštićenog kupca, u kontekstu zaštite kupaca iz kategorije domaćinstvo i malih kupaca, a koji su u zbiru najveći potrošači električne energije, zakonom se uspostavlja obaveza pružanja univerzalne usluge javnog snabdijevanja po razumnim i jasno uporedivim cijenama. Takođe, univerzalna usluga štiti kupce i u situacijama kada postoji nedovoljna konkurencija od strane snabdijevanja, odnosno kada snabdjevači nisu zainteresovani da nude energiju određenim kategorijama kupaca ili kupcima na određenom geografskom području, jer nemaju odgovarajući profit ili tržište nije dovoljno razvijeno. U ovom kontekstu je potrebno i pomenuti da smo kroz Program zaštite socijalno ugroženih kategorija u periodu od četiri godine subvencionisali 50.000 kupaca sa oko 30 miliona KM. Višegodišnja primjena ovog programa je pokazala da je on dobro osmišljen i da je proizveo mnoge pozitivne efekte, kao što su ublažavanje posljedica povećanja cijena električne energije i smanjenje siromaštva.

Reklama

Nosilac razvoja

Gdje vidite “Elektroprivredu Srpske” nakon sprovođenja reformi na koje obavezuje novi Zakon o električnoj energiji?

ĐOKIĆ: “Elektroprivreda” je, po osnovu primjene novog zakona, već ušla u proces restrukturiranja i reorganizacije. To treba da omogući optimizaciju svih troškova, poboljšanje finansijskog rezultata i njeno daleko efikasnije poslovanje, a poseban cilj kroz ovaj proces treba da bude jačanje njene sposobnosti da bude nosilac razvoja, odnosno izgradnje novih energetskih objekata. Sasvim je jasno da svi pomenuti procesi, koji se tiču prilagođavanja “Elektroprivrede” novim uslovima na tržištu, zahtijevaju posvećen i odgovoran pristup svih zaposlenih. Potrebno je postići optimalnu i vrlo efikasnu strukturu, koja će u novim tržišnim okolnostima biti uspješna, omogućiti svoj dalji razvoj i razvoj tržišta.

Izvor: MH “Elektroprivreda Republike Srpske”

(preuzeto iz časopisa “ERS”)