PRIVREDA
Edukacija kadra za potrebe tržišta rada mora biti prioritet školstva
TRAVNIK – Jedan od glavnih problema na tržištu rada u BiH je to što kadar koji izlazi iz obrazovnih institucija ne može zadovoljiti potrebe poslodavaca.
Naime, u većini škola su zadržani smjerovi za edukaciju kadrova kojih već odavno na tržištu nisu traženi. Mada čak i kada uvedu tražene smjerove škole često nisu opremljene sa novim, sofisticiranim strojevima te nakon što izađu iz obrazovne institucije kompanije moraju još uložiti dodatna sredstva za edukaciju tih kadrova.
Snježana Kopruner, direktorica GS tvornica mašina Travnik, je na nedavnoj konferenciji o dualnom obrazovanju navela da je 50 posto zavarivača koje su oni zaposlili završilo srednju školu za automehaničara.
“Država je jednom potrošila novce da se oni iškoluju za automehaničara, ali oni ne znaju ništa o zavarivanju i onda kada oni dođu kod nas moramo ih obučavati za tu profesiju. Zavarivanje nije nikakav težan proces i uz dobrog majstora zavarivača mogu za pola godine naučiti raditi jednostavnije poslove, ali tu imamo dva puta ulaganje u ovaj kadar“, navodi Kopruner.
S druge strane škole se žale da što se tiče opremanja učionica novom, sofisticiranom opremom imaju problem jer ministarstva obrazovanja često nemaju dovoljno novca, a ponekad i sluha da unaprijede stanje u školstvu.
No, kako se ipak može popraviti stanje pokazuje sjajni primjer Srednje mašinsko-tehničke škole u Sarajevu koja je kroz različite projekte uspjela, u sklopu škole, osnovati i opremiti Centar za nove tehnologije.Ova škola sada ima pet CNC strojeva, četiri specijalizirana kabineta, 8 kabineta koji su opremljeni računarima i internetom.
No, očito je da bi škole to uspjele moraju imati pojedinca koji želi nešto promijeniti i koji se stalno educira.
Hajrudin Granulo, direktor ove škole, kaže za Akta.ba da ovaj proces nije lagan i da treba uložiti puno truda. Ipak, za njih se taj trud isplatio jer su usprkos krizi upisa na metalska zanimanja, koja je prisutna u čitavoj BiH, uspjeli privući učenike i čak podići upisnu kvotu.
“Nakon inoviranja nastavnih planova i programa i uvođenja smjerova konstruktor na računaru i CNC programer porastao je interes učenika za upis, ali i kvalitet učenika koji se upisuju u smislu ocjena“, navodi on za Akta.ba.
Kaže da su kao škola uradili sve da bi osmislili kvalitetan program i privukli učenike.
“Cilj nam je da naši učenici budu stručni i spremni za tržište rada, te da njihovo znanje nije zastarjelo tako da se odmah nakon završene škole mogu uključiti na tržište rada. Željeli smo zadovoljiti potrebne poslodavca za obučenom radnom snagom kao što su programeri i konstruktori“, navodi Granulo.
Planiraju i dalje razvijati Centar sa nabavkom strojeva za lasersko rezanje, plazma rezanje, 3D printanje. To planiraju ostvariti pomoću različitih projekta.
O tome kako je bitna stalna edukacija zaposlenika kaže da je i on sam prošao obuku za CNC programiranje i rukovanje strojevima. Zatim je to znanje prenio na nekoliko kolega u školi.
Nakon toga su njihove planove i programe prenijeli školama u Vogošći, Ilijašu i Hadžićima tako da su i oni sada uveli te smjerove, ali još nisu nabavili svu opremu.
„To je svakako problem jer Ministarstvo nema dovoljno sredstava da opremi škole sofisticiranom opremom. Ali se može startati sa simulatorima preko kojih učenici mogu programirati i vidjeti simulaciju dok škole ne uvedu nove strojeve“, navodi on.
Što se tiče suradnje sa firmama, navodi, da ne postoji organizaran sustav prakse. No, pošto su oni tehnička škole i nemaju zanate u njihovom Centru imaju sve što učenicima treba za praksu.
Uspjeh škole često zavisi od entuzijazma pojedinaca
Granulo kaže da nije lak put, ali se se može apliciranjem na IPA i ostale fondove EU, uz pomoć razvojnih agencija, uraditi kvalitetno projekt koji će investitori prepoznati. Tako je bilo u njihovom slučaju.
„Kada se jednom uđe u to lako ga je poslije razvijati. Što se tiče države i Ministarstva oni vjerojatno nemaju mogućnosti da opreme ovakve kabinete. Ali to nije nemoguće. Mislim da je potrebno uspostaviti mrežu tako da bi Ministarstvo moglo odrediti koja je škola ključna i koja može da obuči nastavnike iz drugih škola pa čak i drugih kantona. Tako da i oni mogli da pokrenuti ono što sam ja ovdje“, kaže naš sugovornik.
Smatra također da Ministarstvo treba da analizirati i vidjeti koje škole imaju potencijal, a koje ne i da onda krenuti sa mrežnim ulaganjem. „Ova škola može da bude centar oko kojeg se razvijaju sve druge škole i kojima ona može pomoći i na taj postići razvoj šire zajednice“, mišljenja je on.
Granulo smatra da je budućnost i države i stručnih škola u praćenju i prilagođavaju svim promjenama u IT sektoru, softveru i opremi.
Izvor: Akta.ba
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Drašković: Ostajem u Hercegovini!
DINECO zapošljava: 2 dizajnera enterijera
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
-
NEKRETNINE11 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI6 meseci prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE1 godina prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
FINANSIJE1 godina prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca