Lijekova nema u bugarskim apotekama jer ih trgovci kupuju radi preprodaje u inostranstvu. Foto: Ilijana Kirilova

Nađa Miteva ima vještačka koljena i kukove. Uz gornji dio njene kičme ugrađena je žica koja stabilizira pršljenove vrata. Da bi govorila, mora pritisnuti crveno dugme na cijevi koja joj je postavljena u grlo prilikom nedavne operacije glasnih žica. 

“To su posljedice reumatske bolesti”, kaže ona.
Za Mitevu, koja vodi centar mjesne zajednice u selu Sladun u blizini Svilengrada na jugu Bugarske, postoji samo jedna stvar koja joj može pomoći u borbi s teškim reumatoidnim artritisom – to je sedmična injekcija imunosupresivnog preparata po imenu RoActemra.

Bez tog lijeka, osuđena je na život u agoniji. “Bol vas razdire iznutra”, kaže Miteva, stara 44 godine. “Ponekad vam dođe da zbacite vlastitu kožu.”

Zbog problema u snabdijevanju, ove godine se već tri puta dogodilo da nije uspjela nabaviti preparat RoActemra u najbližoj apoteci koja ga drži, u provincijskom gradu Haskovu, do kojeg se putuje autobusom 80 kilometara. Obično je apoteci potrebno 24 sata da nabavi lijek. Ali tokom 43 dana ovog proljeća, 36 dana krajem ljeta i još osam dana pred kraj jeseni, porudžbine nisu stizale. Nije mogla da učini ništa osim da čeka pored telefona i trpi bolove. 

Reklama

Miteva nije jedina koja je ostala bez terapije. Prema podacima Udruženja za reumatska oboljenja, nestašice preparata RoActemra također su zabilježene u apotekama u drugim gradovima na jugu zemlje, uključujući Dimitrovgrad, Staru Zagoru, Kazanlak i Panađurište.

“Neki ljudi stalno imaju problema s nabavkom tog lijeka”, kaže Borjana Boteva, predsjednica udruženja za pomoć oboljelima od reumatskih bolesti, kojih u Bugarskoj ima oko 30.000.
RoActemra je samo jedan od desetina lijekova za koje eksperti za zdravstvo kažu da nestaju s polica bugarskih apoteka zato što ih preprodavci kupuju radi prodaje u drugim zemljama EU uz dobru zaradu.

Distributeri koji se bave takvim poslovima predstavljaju posebnu vrstu dilera. Specijalizirani su za patentima zaštićene medicinske preparate i zarađuju na razlikama u cijenama između različitih zemalja. Prema pravilima EU o slobodnom kretanju roba i usluga, takva praksa je sasvim zakonita.

Evo kako funkcioniše posao poznat kao “paralelna trgovina”.

Medicinske preparate multinacionalnih farmaceutskih kompanija u zemlje kao što su Bugarska, Grčka ili Portugal, gdje su cijene lijekova prilagođene lokalnim ekonomskim prilikama i relativno su niske, uvoze ovlašteni lokalni distributeri. Isti distributeri zatim izvoze dio uvezenih lijekova – obično oko 10 posto – u zemlje kao što su Njemačka, Britanija ili Holandija, gdje su cijene lijekova znatno više.
Distributeri jednostavno prepakiraju lijekove, stavljaju nove etikete na jeziku ciljnog tržišta i prodaju ih po višoj cijeni uz dobit.

Bugarska nacionalna agencija za lijekove (BDA) ovlastila je više od 320 takvih distributera za paralelnu trgovinu. Mnoge zemlje sprovode aktivne mjere radi sprečavanja nestašica lijekova na zalihama zbog paralelne trgovine i izvoza u druge zemlje EU, ali u Bugarskoj su takve kontrole slabo razvijene, kažu stručnjaci za zdravstvo.

Reklama

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN) pokazalo je da su prevare i krađe, koje dodatno smanjuju zalihe lijekova, još jedan veliki problem koji zasad ostaje u sjenci bugarskog tržišta za paralelnu tgovinu lijekovima. Od beskrupuloznih farmaceuta do kriminalaca koji se priključuju online grupama za podršku oboljelima da bi tamo pokušali da kupe lijekove, istraživanje BIRN-a otkriva živu aktivnost u podzemlju koja zdravstveni sistem lišava neophodnih lijekova.

Takođe, zvaničnici iz zdravstvenog sistema tvrde da neke bolnice falsifikuju podatke da bi uvećale količinu traženih lijekova za skupe tretmane onkoloških pacijenata i tako stvaraju viškove dragocjenih preparata, koji se mogu preprodati. Predstavnici vlasti kažu da je gotovo sasvim sigurno da se lijekovi nabavljeni takvim prevarama preprodaju u inostranstvu.

Nađa Miteva ispred bolnice u gradu Plovdivu na jugu Bugarske. Zbog nestašica lijekova za reumatoidni artritis ove godine bila je osuđena na život u agoniji. Foto: Dimitar Ilijev

“Izvoznici nam se podsmijevaju”

Zagovornici paralelne trgovine vide to kao dobru priliku da sistemi zdravstvene zaštite smanje troškove. U Njemačkoj se od apoteka zahtijeva da najmanje pet posto zaliha pribavljaju uvozom iz paralelnih izvora. Od toga nemaju koristi samo bogate zemlje. BDA je ovlastila tri bugarska distributera za uvoz oko 40 preparata iz zemalja u kojima su cijene niže, kao što su Rumunija, Grčka, Mađarska, Italija, Republika Češka, Litvanija i Letonija.

Reklama

“To doprinosi regulaciji cijena na tržištu EU za originalne farmaceutske proizvode”, kaže Danijela Daritkova, predsjednica bugarske parlamentarne komisije za zdravstvo.
Dimitar Petrov, zamjenik direktora Državnog fonda zdravstvenog osiguranja (DFZO), procjenjuje vrijednost paralelnog tržišta lijekova u Bugarskoj za 2016. godinu na oko 153 miliona eura.
Njemačka je glavno odredište za izvoznike na paralelnom tržištu Evropske unije vrijednom oko pet milijardi eura godišnje, navodi se u posljednjoj sektorskoj analizi koju je obavila švicarska konsultantska kuća “Birgli” 2013. godine.

To ne predstavlja iznenađenje ako se ima u vidu da kutija preparata RoActemra od 162 mg njemački zdravstveni sistem košta 1.782 eura, gotovo 70 posto više nego što košta bugarske kolege.
Na paralelni izvoz otpada oko 10 posto prometa na bugarskom farmaceutskom tržištu, s tim što su neki lijekovi toliko traženi da čak 50 posto zaliha završava u inostranstvu, pokazuju podaci interne analize ministarstva zdravlja na koju se pozvao glasnogovornik ministra zdravlja.
RoActemra je jedan od takvih lijekova, izjavio je glasnogovornik za BIRN.

Na pitanje o nestašici preparata RoActemra, koji je potreban Nađi Mitevoj, glavni sekretar BDA-e Svetlin Spirov je odgovorio: “Ne možemo znati sa sigurnošću da li su te ampule završile negdje drugdje kroz paralelnu trgovinu. Pod jednim serijskim brojem može se voditi i 100.000 ampula, što znači da se pojedinačne ampule ne mogu pratiti. Problem bi bio riješen ako bi svaka kutija imala svoju kodnu oznaku.”

Zagovornici transparentnosti smatraju da je neophodan sistem za praćenje u realnom vremenu da bi se spriječile nestašice i zaustavila nelegalna trgovina u Bugarskoj. Oni također zahtijevaju veća ovlaštenja državnih organa u kontroli izvoza.

“Potrebno je da država reguliše trgovinu na proporcionalan način tako da zaštiti potrebe našeg zdravstva”, kaže Atanas Kundurđijev, bivši ministar zdravlja.

Zakoni usvojeni 2014. godine omogućili su BDA-i da blokira one poslove paralelnog izvoza za koje smatra da su problematični, ali ustavni sud je ocijenio da se time narušavaju načela EU o slobodnoj trgovini. Jedan bivši visoki zvaničnik ministarstva zdravlja, koji je želio ostati anoniman, rekao je da je odluka vrhovnog suda donijeta pod uticajem distributerskog lobija.
Distributeri su, po zakonu, dužni da obavještavaju BDA-u o namjeri izvoza lijekova, najmanje mjesec dana unaprijed, ali sve što agencija može učiniti jeste praćenje protoka robe. Čak i to je veoma teško zbog ogromne količine obavještenja kojima je sistem zagušen.

Reklama

Od jula 2016. do jula 2017. distributeri su obavijestili BDA-u o namjeri da izvezu 78.200 kutija preparata RoActemra od 162 mg.
To je mnogo više od 6.000 kutija, koliko je u istom periodu uvezeno u Bugarsku, prema podacima kompanije “Roche” koja proizvodi ovaj preparat.
Borjana Marinkova, predsjednica Bugarskog udruženja za unapređenje paralelne trgovine lijekovima, objašnjava da razlika proističe otud što distributeri dostavljaju obavještenja o namjeri izvoza za pojedinačne lijekove za više zemalja EU odjednom, što, naravno, ne znači da će lijekovi zaista biti izvezeni u sve te zemlje.
“Tih 78.000 prijava su samo prost zbir svih dostavljenih obavještenja”, kaže ona. “Taj broj se nikako ne može tumačiti kao indikator obavljenih poslova izvoza.”

Kupac plaća lijekove u apoteci u Sofiji. Foto: Ilijana Kirilova

Nezakonita trgovina je svuda oko nas

Prijedlog novog zakona u parlamentarnoj proceduri trebao bi proširiti ovlaštenja BDA-e. Osim što agenciji daje pravo da zabrani izvoz pod određenim okolnostima, izmjene i dopune zakona bi trebale uskladiti kaznenu politiku sa standardima EU. Pošto DFZO pokriva troškove lijekova, protivzakonito je da apoteke ili pojedinci prodaju te iste lijekove nazad distributerima.
Nelegalna paralelna trgovina lijekovima u Bugarskoj ima godišnji obrt od oko 50 miliona eura, tvrdi direktor DFZO-a Petrov.

Kazne za kršenje zakona iznose 1.500 eura za prvi prekršaj i 2.500 eura nakon toga. Odgovarajuće kazne za iste prekršaje u Portugalu iznose 30.000 i 40.000 eura.
Po novom zakonu, apoteke bi se mogle suočiti s kaznama do 25.000 eura za prodaju lijekova distributerima, dok bi firme koje se bave paralelnom trgovinom mogle biti kažnjene iznosima i do 50.000 eura za protivzakoniti izvoz.

Reklama

S druge strane, u bugarskom Udruženju za unapređenje paralelne trgovine lijekovima smatraju da je novi zakon nepotreban.
“Postojeći zakonski okvir sadrži dovoljne mehanizme i alatke za kontrolu”, izjavila je predsjednica Marinkova.
Ona je zahtijevala od ministarstva zdravlja, poreskih vlasti i BDA-e da intenziviraju primjenu postojećih zakonskih rješenja sprovođenjem redovnih revizija kod veletrgovaca i u apotekama.
Upitana o problemu nestašica lijekova koje izaziva paralelna trgovina, Marinkova je rekla: “Zakon jasno propisuje da su veletrgovci dužni da prvo zadovolje tražnju na domaćem tržištu, pa tek onda izvoze viškove medicinskih proizvoda.”

BIRN je pronašao obilje dokaza o nelegalnoj prodaji zaliha iz apoteka distributerima.

Podaci o fakturama iz Agencije za javne prihode koje je pribavio BIRN pokazuju da je od aprila do augusta 2015. šest distributera kupilo od apoteka lijekova u vrijednosti 2,2 miliona eura. 

Mada se ta trgovina obavlja protivno zakonu, apoteke i dalje prijavljuju priliv od ovih transakcija poreskim vlastima, što vjerovatno pokazuje da više strahuju od Agencije za javne prihode nego od BDA-e.
Prema podacima iz faktura, kompanija po imenu “Falcons 2000”, koja je registrirana u malom gradu Slivnica na zapadu Bugarske i posjeduje nekoliko apoteka, prodala je distributeru po imenu “Chirita” lijekove u vrijednosti od 368.000 eura. Predstavnici kompanije “Falcons 2000” odbili su dati komentar.

Na pitanje o protivzakonitoj kupovini, vlasnik kompanije “Chirita” Amir Mohamed Al-Husaini potvrdio je da je trgovina obavljena i pokušao da se opravda govoreći da je to bio dobar posao.
“Apoteke mogu da kupuju lijekove direktno od proizvođača po promotivnim cijenama, s popustima i do 30 posto”, izjavio je za BIRN. “Kada se trgovina obavlja između proizvođača i distributera, nije moguće postići tako dobru cijenu.”

Policija je početkom decembra uhapsila Al-Husainija i još šestero osumnjičenih poslije upada na 60 lokacija u Sofiji, Slivnici, Plovdivu i Šumenu u okviru istrage povodom navodno nezakonite nabavke lijekova za potrebe paralelne trgovine, izjavio je Ivan Gešev, šef specijalnog tužilaštva u Sofiji. Specijalno tužilaštvo je podiglo optužnice protiv Al-Husainija i još petero uhapšenih 11. decembra, tereteći ih za učešće u grupi za organizirani kriminal. Sedmi osumnjičeni je optužen za pranje novca.

Reklama

U isto vrijeme, prema podacima Agencije za javne prihode, kompanija po imenu “HG-Hristo Jelev”, koja je vlasnik apoteka u planinskom gradu Kotelu u centralnoj Bugarskoj, u periodu od aprila do augusta 2015. prodala je distributeru “MN 2011”, registriranom u Asenovgradu, lijekove u vrijednosti od 114.000 eura.
Vlasnik apoteka Hristo Jelev potvrdio je da je posao obavljen protivzakonito, ali činjenicu da je uredno platio porez smatra olakšavajućom okolnosti koja otklanja krivicu.
“Ja nemam obrtni kapital, pa je priliv iskorišten za avansna plaćanja za nabavku novih zaliha”, rekao je za BIRN.
Distributer “MN 2011” je odbio komentarisati ovaj posao.

BDA nema dovoljno ovlaštenja da bi spriječila nezakonite transakcije

“Tokom 2016. agencija je obavila oko 40 provjera u apotekama koje su bile isplanirane unaprijed. Nije bilo vanrednih inspekcija po primljenim dojavama”, rekao je bivši zamjenik ministra zdravlja Kundurđijev. Svrha takvih provjera je da se ustanovi da li apoteke imaju ispravnu dokumentaciju za lijekove na zalihama, kaže on. 

Ali poznavaoci ovih poslova kažu da se prodaja lijekova distributerima u mnogim slučajevima obavlja “ispod tezge”, bez ikakvog papirnog traga.
“Nema svrhe pregledati fakture”, kaže direktor marketinga u jednoj od najvećih bugarskih distributerskih kompanija, koji je tražio da ostane anoniman. “Nezakonita trgovina je svuda oko nas.”
On tvrdi da je u ove poslove uključen organizovani kriminal, da kriminalci kupuju lijekove u apotekama bez recepta i onda ih prodaju direktno distributerima. Naprimjer, neke apotekarske lance u Sofiji i Plovdivu, gradu na jugu Bugarske, redovno posjećuju muškarci prijetećeg izgleda koji dolaze samo sa rukom ispisanim spiskovima željenih lijekova i bez problema ih kupuju uz popust od 15 posto. 

Nelegalna trgovina lijekovima buja i na internetu. Sajtovi s oglasima, zdravstveni forumi i društvene mreže prepuni su objava u kojima se pacijenti s receptima za tražene lijekove pozivaju da prodaju svoje zalihe. Kiril Jordanov, autor jedne takve objave, rekao je da je spreman platiti 900 eura za lijek Humira i druge lijekove za reumatoidni artritis. Humira u Bugarskoj obično košta 820 eura, a u Njemačkoj se prodaje za 1.878 eura. Novinar BIRN-a ga je pozvao u aprilu, predstavljajući se kao osoba zainteresirana da proda pakovanje biofarmaceutskog proizvoda Enbrel. Jordanov je u razgovoru zvučao veoma poslovno. Govorio je o serijskim brojevima i rokovima upotrebe. Naglasio je da je veoma važno da pakovanje izgleda kao novo, bez ikakvih mrlja i oštećenja. BIRN ga je ponovo pozvao polovinom jula, ovog puta bez lažnog predstavljanja. Jednostavno smo ga pitali zašto kupuje lijekove. “Kupujem ih za sebe zato što ne ispunjavam kriterije komisije”, odgovorio je Jordanov misleći na ljekarsku komisiju koja odobrava skupe terapije za pacijente kao što je Nađa Miteva. 

BIRN je otkrio da je Jordanovljeva supruga Jordanka Ilijeva Barzakova-Jordanova farmaceutkinja i da je registrirana u lokalnom ogranku Saveza farmaceuta Bugarske u Plovdivu.
Tokom 2015. i 2016. radila je za distributersku firmu “Agilis Pharma” u Plovdivu, koja je, prema podacima Agencije za javne prihode, od januara 2015. do maja 2017. izvezla u zemlje EU lijekova u vrijednosti 30,8 miliona eura.

Reklama

Zatim je, 2017. godine, počela raditi za “Mylan NV”, globalnu farmaceutsku kompaniju koja proizvodi i distribuira generičke i patentirane lijekove.
BIRN je kontaktirao Barzakovu-Jordanovu s pitanjem da li je njen suprug kupovinom preko interneta obezbjeđivao lijekove za prodaju preko kompanija “Agilis Pharma”, “Mylan” ili drugih distributera. Odbila je odgovoriti na naše pitanje.

“Agilis Pharma” i “Mylan” su također odbili komentirati pitanje da li im je Barzakova-Jordanova obezbjeđivala lijekove za izvoz ili preprodaju.

Osoblje u Bolnici “Sv. Đorđe” u Plovdivu odmjerava skupe onkološke lijekove. Foto: Dimitar Ilijev

Pitanje težine

Terapije za oboljele od raka spadaju među najskuplje farmaceutske proizvode. Na njih otpada 50 posto ukupnih troškova DFZO-a, što je prošle godine iznosilo oko 153 miliona eura.
To je pet puta više od iznosa koji je fond potrošio na onkološke pacijente 2000. godine, tvrdi Jeni Adarska, predsjednica Udruženja pacijenata s onkološkim oboljenjima.
Taj skok je donekle uporediv s rastom troškova za tretiranje karcinoma u svijetu – ali ljudi iz DFZO-a sumnjaju da je do porasta došlo i zbog krađe u bolnicama.
Jedan od izvora na visokoj poziciji u fondu izjavio je da se za najmanje osam bolnica vjeruje da su falsificirale podatke o pacijentima da bi poručile više lijekova nego što im je potrebno, vjerovatno da bi te viškove prodale distributerima koji se bave paralelnom trgovinom.

Reklama

Početkom 2017. fond je počeo sprovoditi nasumične provjere na onkološkim odjeljenjima. “Stručnjaci iz fonda su upadali na odjeljenja kao neka policijska jedinica i mjerili sve onkološke pacijente”, kaže Lucija Dobreva, bivša direktorica bolnice “Uni Hospital”, skupe nove privatne bolnice u Panađurištu. Bolnica “Uni Hospital” nije bila umiješana u sumnjive radnje.

Da bismo shvatili šta su stručnjaci iz fonda željeli postići ovom kontrolom, treba znati da odluku o doziranju kemoterapije ljekari donose na osnovu tjelesne težine pacijenta. Što je pacijent teži, to mu treba veća količina lijeka. Rezultati nasumičnih provjera bili su pravo otkrovenje. “U nekim bolnicama prosječna težina pacijenata iznosi između 108 i 110 kilograma”, kaže Petrov. 

Prema podacima državnog statističkog zavoda, prosječna težina muškaraca i žena u Bugarskoj je 2016. godine iznosila 72,5 kilograma.

Pretpostavlja se da su ljekari mijenjali podatke o težini pacijenata da bi opravdali velike porudžbine, kaže Petrov. Kada odmjere potrebne doze, viškove mogu krišom da odlože na stranu.
Zasad je samo jedna osoba optužena za krađu onkoloških lijekova iz bolnice.

Petja Kočeva, glavni farmaceut u bolnici “Marko Markov” u Varni, gradu na obali Crnog mora, proglašena je prošle godine krivom za krađu 39 ampula Herceptina, lijeka koji se koristi za tretman karcinoma dojke. Tadašnji ministar zdravlja Petar Moskov izjavio je povodom tog slučaja da “dileri droge se ponašaju moralnije”. Sud u Varni osudio ju je na četiri i po godine zatvora, ali regionalni sud je kasnije poništio prvostepenu presudu. Sud u Varni je utvrdio da je optužena iz bolničke apoteke uzela ampule vrijedne oko 22.000 eura. Tužilac je rekao da je Kočeva znala da onkološko odjeljenje ima nedokumentovane viškove ampula na zalihama u frižideru – pa je mislila da će krađa proći neopaženo.
Tužilaštvo je pozvalo patologinju Dobrinku Radojnovu da iznese stručno mišljenje o navodnom višku ampula.
Patologinja je analizirala medicinske historije 75 pacijentica oboljelih od raka dojke i uporedila količine upotrijebljenog lijeka s količinama koje su naplaćene od fonda zdravstvenog osiguranja.
Ona je zaključila da postoji veliko neslaganje između tih dviju brojki i da je razlika dovoljna da se napuni 76 ampula Herceptina, vrijednosti oko 52.700 eura.
Vasil Popov, načelnik onkologije u bolnici “Marko Markov”, na pitanje BIRN-a o ovom slučaju odgovorio je da na njegovom odjeljenju nije bilo kriminalnih radnji.

Statistička odstupanja su dovoljan razlog za uzbunu, smatraju zvaničnici sistema zdravstvene zaštite u Bugarskoj koji pokušavaju javni budžet zaštititi od krađa.
Ilko Semerđijev, koji je kratko vrijeme obavljao funkciju ministra zdravlja, od januara do marta ove godine, izložio je to u julu oštrim riječima u objavi na “Facebooku”.
“DFZO ne može da izađe na kraj s farmaceutskom mafijom”, napisao je. “Povećanje troškova za odobrene lijekove je tek jedan dio problema. Drugi dio je reeksportovanje u inostranstvo. Tako se ostvaruje dvostruka i trostruka dobit – preprodajom lijekova koje je platila država.”

Reklama

Zamjenica ministra zdravlja Lidija Nejčeva rekla je na sastanku nadzornog odbora DFZO-a krajem oktobra da paralelna trgovina skupo košta državu i da fond s teškoćama popunjava rupe u budžetu.
“Jedan od uzroka previsokih troškova za lijekove jeste reeksportovanje”, rekla je Nejčeva, prema transkriptu sa sastanka koji je fond objavio. “To je uzrok, i svi to dobro znamo. Ako ‘zdrava’ paralelna trgovina u regionu dostiže oko 10 posto, u Bugarskoj iznosi i cijelih 50 posto.”

U oktobru su trojica maskiranih lopova provalili u sofijsko skladište njemačkog farmaceutskog distributera po imenu “Phoenix”. Uprkos širokom izboru lijekova, među kojima je bio i morfij, provalnici su odnijeli samo lijekove za onkološke pacijente, objavili su lokalni mediji.
Direktor kompanije “Phoenix” Julijan Nedeljčev odbio je komentirati taj događaj, ali ljudi iz BDA-e su obavijestili BIRN da je ukradeno lijekova u vrijednosti 600.000 eura.
“Postoje dvije mogućnosti”, rekao je glavni sekretar BDA-e Spirov. “Jedna je da su lijekovi završili u tokovima paralelne trgovine. Ipak, malo je vjerovatno da bi ih bolnice u EU nabavljale na taj način. Druga mogućnost je da su završili u bugarskim bolnicama, gdje su zamijenjeni za lijekove sa starijim serijskim brojevima, koji su onda reeksportovani.”
Načelnica BDA-e Asena Stojmenova pozvana je u februaru da opiše pogubne posljedice paralelne trgovine pred parlamentarnom komisijom za zdravstvo.
“Bugarska nije prva zemlja koja se suočava s problemom nestašica, ali izgleda da će biti posljednja koja će ga riješiti”, izjavila je.

Dimitar Ilijev je nagrađivani novinar iz Sofije, poznat po istraživanju organiziranog kriminala. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom.

Izvori iz bugarskog ministarstva zdravlja, Državnog fonda zdravstvenog osiguranja i bolnica su, nezavisno jedni od drugih, opisivali prevaru u kojoj se prodavci udružuju s distributerima i ljekarima da bi podstakli prodaju lijekova, koristeći dobit ostvarenu paralelnom trgovinom. 

Prema ovim izvorima, koji su željeli ostati anonimni, to funkcionira na sljedeći način.
Beskrupulozni lokalni predstavnici internacionalnih farmaceutskih kompanija, kojima je stalo da uvećaju udio na tržištu, udružuju se s distributerima i nude mito ljekarima da prepisuju njihove proizvode umjesto proizvoda konkurencije.

Distributeri rado snose troškove takvih aranžmana, jer u tome vide mogućnost da prošire poslove s proizvođačima i dospiju na njihove spiskove preferiranih distributera.
Da bi oslobodili novac potreban za podmićivanje, distributeri prikazuju uvećan obim prodaje lijekova u deklaracijama koje se dostavljaju nezavisnim konsultantima za analizu tržišta. Istovremeno, dio profita od paralelne prodaje usmjeravaju u tajne fondove.
Lokalni zastupnici zatvaraju krug falsificiranim podacima o prodaji koje dostavljaju centralama, tako da ni proizvođači nemaju pojma šta se ovdje događa.
“Naprimjer, od 100 kutija lijeka koje se uvezu u Bugarsku, 50 može završiti u reeksportu”, izjavio je jedan izvor. ”Od tih 50 [prodatih u inostranstvu], 30 posto dobiti se vraća izabranim ljekarima [u obliku mita].”

Reklama

Rezultat je to da se u stvarnosti reeksportira mnogo više lijekova nego na papiru, zbog čega ponekad nastaju nestašice.
“Da, čuo sam za takve poslove”, rekao je Dečo Dečev, načelnik bolnice “Sveti Jovan Rilski” u Sofiji, koja nije umiješana u sumnjive radnje.

Sa svojim relativno niskim cijenama, Portugal je važna zemlja u svijetu paralelnog izvoza patentiranih lijekova, uključujući i onkološke lijekove. Ali država je uvela stroge mjere za praćenje zaliha i sprečavanje nestašica.

Sistem za elektronsko praćenje u realnom vremenu omogućuje agenciji ministarstva nadležnoj za kontrolu snabdijevanja lijekovima (INFARMED) da prati šta se događa s lijekovima u svakoj fazi na njihovom putu od proizvođača do pacijenta.

Baza podataka po imenu Informacioni sistem za vrednovanje zdravstvenih tehnologija (SIATS) pruža ažurne informacije o eventualnim nestašicama i omogućuje vlastima da obustave izvoz u zemlje EU ukoliko su ugrožene potrebe lokalnog stanovništva.

U isto vrijeme, sistem za razmjenu informacija “Via Verde” [Zeleni put] omogućuje korisnicima da elektronski prate kretanje lijeka od recepta do apotekarskog naloga i dalje do distributera i proizvođača. Zahvaljujući ovom sistemu, praktično je nemoguće da se lijek u nekoj od faza preusmjeri u nedozvoljenu paralelnu trgovinu.
Zahvaljujući elektronskom praćenju, nestašica je iz godine u godinu sve manje. Samo 2016. pad je iznosio 15 posto, kaže Humberto Martins, jedan od direktora Nacionalnog udruženja apotekara u Portugalu.

Onkološka odjeljenja u bolnicama također imaju stroge procedure kojima se osigurava da korištenje svakog miligrama dragocjenih onkoloških lijekova bude propisno dokumentirano.
U portugalskom Institutu za onkologiju, na farmaceutskom odjeljenju, čuvaju se lijekovi vrijedni oko tri miliona eura, kaže šef tog odjeljenja Antonio Gouveia.
U modernom dispanzeru farmaceuti u zaštitnoj odjeći, s rukavicama i maskama, odmjeravaju doze za terapiju i pune ampule, pazeći da se prilikom rastvaranja lijeka ispod laboratorijskih respiratora ne izgubi ni miligram dragocjenog praha.

Reklama

Prostor unutar i izvan skladišta kontroliran je kamerama. Unutar skladišta nalaze se dva ogromna rashladna uređaja koji temperaturu onkoloških lijekova konstantno održavaju u opsegu od dva do osam stepeni Celzija.

Bolnice u Portugalu nabavljaju lijekove kroz transparentan tenderski postupak.
“Svake godine kupujemo i distribuiramo lijekove za onkološke pacijente u vrijednosti od 36 miliona eura”, kaže Gouveia.
U Bugarskoj na tenderima učestvuju distributeri i tamo nema ograničenja isplata iz budžeta Državnog fonda zdravstvenog osiguranja (DFZO), koji distributerima nadoknađuje 100 posto cijene onkoloških lijekova.

Medicinski stručnjaci kažu da su zbog toga onkološki lijekovi posebno privlačni za paralelnu trgovinu.

Farmaceutkinja priprema ampule za kemoterapijske lijekove u portugalskom Institutu za onkologiju u Lisabonu. Foto: Dimitar Ilijev

Izvor: balkaninsight.com / BIRN BiH

Reklama