PRIVREDA
Hrana na pijacama prepuna pesticida
SRBIJA – Primjena sredstava za zaštitu bilja bez mjere još česta, iako može biti štetna. Poljoprivrednici ne obraćaju pažnju na uputstvo za korišćenje.
KADA se koriste sredstva za zaštitu bilja na njivama u Srbiji, i dalje se često može čuti, naoko dobronameran, savjet kolege poljoprivrednika ili komšije: „Dodaj slobodno malo više, da budeš siguran da djeluje“. Ovakav pristup korišćenju pesticida, herbicida i ostalih preparata kojima se tretiraju biljke ne samo da poskupljuje proizvodnju, jer se koriste veće količine skupih sredstava, već je i umnogome štetan.
Od ovakvog načina primjene „hemije“, i pored sugestija, odustao je Marko Simetić, ratar iz Stare Pazove, koji obrađuje oko 60 hektara oranica i gaji prije svega kukuruz i pšenicu, ali i suncokret i soju.
– Mnoge moje starije komšije i dalje ne čitaju šta piše na ambalaži sredstava za zaštitu, nego ih sipaju „odokativno“, onako kao što su im to očevi i dede radili – priča ovaj tridesetogodišnji ratar. – Meni, međutim, nije teško da pročitam kako se sredstva primjenjuju, a volim i da, posebno u zimskim danima, kad nema mnogo posla, poslušam predavanja, pa i upitam u poljoprivredoj apoteci, ili savjetodavnoj službi, kako primjenjivati sredstva za zaštitu, a i ima li efikasnijih sredstava od onih koja sam ranije koristio…
Ovakvih primjera, prema rečima Dragane Dimitrijević, izvršnog direktora udruženja SEKPA, koje okuplja najveće svjetske proizvođače sredstava za zaštitu bilja, prisutne na tržištu Srbije, sve je više u Srbiji, posebno među poljoprivrednicima mlađe generacije.
– Naše udruženje, a i stručnjaci kompanija koje su naši članovi, svakodnevno su na terenu, ne samo zbog prodaje, već i zbog edukacije – ističe Dimitrijevićeva. – I nama je veoma važno da poljoprivrednici znaju šta, koliko i kada da koriste. U tome, mora se napomenuti, imamo i odličnu saradnju sa poljoprivrednim stručnim službama, koje, takođe, u većini slučajeva imaju odlične „zaštitare“, koji su spremni da izađu u susret poljoprivrednicima.
Problem, međutim, kako ukazuje Dimitrijevićeva, stvara nepovjerljivost, pa čak i snebivljivost, poljoprivrednika, od kojih najviše zavisi konačna primena sredstava za zaštitu.
– Mi, uvoznici, imamo jasna pravila, kojih moramo da se pridržavamo, a takođe i striktnu kontrolu, kako na samoj granici prilikom uvoza, tako i kontrolu poljoprivredne i ekološke inspekcije, pa propusta ne smije da bude – navodi Dimitrijevićeva. – To se odnosi pre svega na kvalitet preparata, ali i na njihovo pakovanje, a posebno na to da i na ambalaži bude jasno navedeno na koji način se preparat koristi.
Uz ovo, kako kaže Dimitrijevićeva, zimi se redovno organizuju predavanja i seminari. Tu su i brošure koje se plasiraju i u kojima je jasno prikazano ne samo kako se doziraju i koriste preparati, već i kako se treba zaštititi prilikom njihove primjene, i kako se bezbjedno uklanja ambalažni otpad.
– U zemljama EU korisnici sredstava za zaštitu imaju svojevrsnu karticu, kao onu bankarsku, na kojoj se sakupljaju podaci o tome kakva su sredstva kupovali, kako su ih koristili, a tu su i podaci o tome da li su obučeni za njihovo korišćenje, odnosno, da li mogu da ih kupe – navodi Dimitrijevićeva.
– Kod nas je takvo rješenje još daleko.
SAVET IZ APOTEKE
POLjOPRIVREDNICI treba da znaju da kada u poljoprivrednoj apoteci kupuju preparat, uz njega treba da dobiju i uputstvo za primjenu, kao što u apotekama dobijamo uputstvo za primenu nekog leka – jasna je Dimitrijevićeva. – Ukoliko se sredstva za zaštitu ne primjenjuju kao što je to predviđeno, odnosno, ako se koriste više, može da bude velike štete, pošto je efekat drugačiji. Uz veću cijenu zaštite, tu je i ekološki problem, a i karenca, odnosno, period potreban da dejstvo preparata prestane, ne može se precizno odrediti…
PRODAJU ŠVERCOVANO
JEDAN od većih problema predstavlja nam nelegalan uvoz i prodaja preparata koji nisu sertifikovani u Srbiji – ukazuje Dimitrijevićeva. – Preparati, prošvercovani najčešće iz Turske i Ukrajine, do sada su se prodavali po vašarima i buvljacima, a sada ih ima i po oglasima na internetu. Ukazali smo na problem policiji, a mora se, još jednom, skrenuti pažnja i poljoprivrednicima, jer se takvim preparatima ugrožava prije svega zdravlje, a zatim se dovodi u pitanje i rod. Jer, niko ne zna kakav će efekat nedeklarasnog preparata biti na biljkama…
Izvor: Večernje novosti
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca