Connect with us

ANALIZE

Šta se desilo sa Venecuelom: Hronologija jedne propasti

Objavljeno

 


U javnosti preovlađuju jednostrani stavovi da je za izuzetno tešku situaciju u Venecueli kriv isključivo njen predsjednik Nikolas Maduro, ili da su sve probleme isporučile SAD koje ne tolerišu neposlušne ljevičarske lidere u Latinskoj Americi.

Istražujući medijske napise s obije strane, pokušali smo da dođemo ako ne do potpuno objektivnih, onda bar do hronološki tačnih podataka o postepenom uništavanju ekonomije kojoj propast nije bila suđena, s obzirom da Venecuela „leži“ na najvećim zalihama nafte na svijetu.

Na Venecuelu svijet nije oduvjek gledao sa sažaljenjem. Ova država je šezdesetih godina prošlog vijeka naftnim bogatstvom obezbjeđivala socijalni mir – njeni građani su tada imali najveće zarade u Latinskoj Americi. Prva ozbiljnija ekonomska kriza u skorijoj istoriji, prouzrokovana padom cijena nafte, desila joj se osamdesetih godina i dovela je do liberalizacije tržišta. Godinu dana od reforme (od 1989. do 1990.) BDP ove zemlje je posle pada od -8,3 odsto zabeležio rast od 4,4 odsto. No, reformski efekti su bili kratkog vijeka. Ni devedesete nisu donijele poboljšanje – inflacija je divljala, nezaposlenost je bila veoma visoka, a krajem milenijuma kupovna moć je pala na trećinu one iz 1978. godine.

Ova dešavanja poklopila su se sa nominacijom Uga Čaveza na predsjedničkim izborima. On je obećavao da će brinuti o siromašnima koji su u tom trenutku već činili više od polovine stanovništva u zemlji. Čavez je 1999. postao predsjednik Venecuele i otpočeo proces nacionalizacije mnogih preduzeća, uključujući i naftna. To je bila veoma radikalna mjera jer u ukupnom izvozu ove zemlje nafta učestvuje sa 95 odsto. Ideja je bila da se velika zarada od ovog energenta preusmjeri tamo gdje je najpotrebnija, ali kako to često biva u državama sa slabim institucijama, dobar dio tog novca je završio i na privatnim računima glavnih aktera ove priče.

Država je, dakle, prisvojila naftni sektor ali nije znala kako da upravlja njim. Zato Venecuela sada proizvodi polovinu one količine nafte koju je proizvodila devedesetih, a ponekad je čak primorana i da uvozi ovaj energent.

Tokom Čavezove vladavine, kada je cijena nafte bila visoka, Venecuela je imala dovoljno novca da ulaže u socijalne programe, besplatno zdravstvo i unapređenje kvaliteta života najugroženijih, kroz izgradnju dva miliona socijalnih stanova i na mnoge druge načine. Ovo je bio prioritet zato što su Čavezovi glasači uglavnom dolazili iz nižih slojeva.

Reklama

Zato je, kako bi im osnovne potrepštine učinio pristupačnijim, uveo kontrolu cijena. Proizvođači i trgovci nisu sami mogli određivati cijene robe, što je mnoge izbacilo iz posla jer im više nije bio isplativ. Ovo je, zajedno sa deficitom deviza potrebnih za uvoz, prouzrokovalo značajne nestašice hrane i drugih potrepština u Venecueli. Čavez je čak nacionalizovao i mjenjačnice – da bi mogli kupiti dolare građani su od 2003. vlastima morali dostavljati dokaz za šta im trebaju devize, a dobrim razlogom smatrao se npr. uvoznički posao. Samo rijetki su mogli kupiti strani novac, što je prouzrokovalo razvoj crnog tržišta deviza i bujanje inflacije.

Od brige o siromašnima do eksplozije siromaštva

Ugo Čavez je 2013. godine preminuo od raka, uz lokalne spekulacije da je takav ishod izazvalo „američko tajno oružje protiv ljevičarskih lidera u Latinskoj Americi“. Za nasljednika je imenovao Nikolasa Madura, koji je prije toga bio vozač autobusa, potom ministar, pa potpredsjednik. Maduro je, došavši na čelo države, obećao da će nastaviti Čavezovu politiku, ali koliko je ona zaista bila uspješna pokazalo se kada je 2014. započeo višegodišnji pad cijena nafte. Odjednom, Venecuela više nije imala novca za socijalne programe i brigu o siromašnima, ali ni za normalno funkcionisanje države.

Situaciju je dodatno pogoršao loš odnos države prema preduzetnicima, koja je privatnike maltene poistovećivala sa lopovima i eksploatatorima. To je otjeralo i najupornije investitore u Venecueli, pa je samo nakon godinu dana Madurove vladavine zemlja bila u ozbiljnoj recesiji, sa inflacijom koja je 2016. godine dostigla 800 odsto, a MMF prognozira da će ove godine iznositi čitavih milion odsto.

Broj siromašnih sada obuhvata 90 odsto populacije. Prema istraživanju Venezuela’s Living Conditions Survey, 75 odsto populacije ove zemlje je zbog gladi izgubilo u prosjeku oko 8,7 kilograma težine.

Osim što nemaju novca za hranu i ostale potrepštine, problem su i sve učestalije nestašice namirnica, poput mlijeka, mesa, kafe, pirinča, ulja, brašna, ali i toalet papira. Pomenutog rekvizita od celuloze već godinama nema u ovoj lationameričkoj zemlji, te venecuelanski hotelijeri često mole svoje inostrane goste da od kuće nose toalet papir. Susjedna država Trinidad i Tobago ponudila je Venecueli toalet papir u zamjenu za naftu, ali ne zna se mnogo kako su tekli pregovori o ovoj naturalnoj razmjeni.

Reklama

Nestašice su sve veće i u zdravstvenom sektoru, a osim nedostataka lijekova, hirurških i medicinskih pomagala, sve je manje i stručnjaka, s obzirom na veliki odliv mozgova iz ove zemlje. Prema posljednjem istraživanju Narodne skupštine Venecuele, laboratorije širom zemlje nisu funkcionalne, kao ni mnoge sale za operacije. Sve ovo dovelo je do povećanja stope smrtnosti u trudnoći za 66 odsto i smrtnosti novorođenčadi za 30 odsto.

Zastrašujuć je i podatak da 79 odsto zdravstvenih institucija nema redovno snabdijevanje vodom. Ovo je slučaj i sa privatnim domaćinstvima – u mnogim dijelovima zemlje struja i voda povremeno dolaze i nestaju, tako da građanima Venecuele nije zagarantovan ni civilizacijski minimum uslova za život.

Sankcije produbile humanitarnu krizu

Za surovu stvarnost u Venecueli mnogi njeni građani krive sankcije koje su nametnule SAD ovoj zemlji, što ne čudi imajući u vidu da Maduro koristi sve dostupne poluge vlasti da uništi opoziciju i da kontroliše medije. Ipak, njegov način vladavine, bar kako pokazuju istraživanja javnog mnjenja, za više od polovine stanovnika Venecuele nije autokratski, naprotiv, oni vjeruju da je Čavez bio dobar predsjednik, a značajan dio njih i da Maduro dobro radi svoj posao.

Kada su SAD uvele sankcije Venecueli 2015. godine, ova država je već uveliko bila u ekonomskoj krizi, tako da one nisu bile njen uzrok, ali jesu doprinijele daljem pogoršanju situacije. Amerikanci su prvo uveli vize za venecuelanse zvaničnike koji su navodno učestvovali u nasilnom gušenju protesta studenata i opozicije i zamrzli su njihovu imovinu na teritoriji SAD. Potom su 2017. uvedene sankcije članovima Vrhovnog suda Venecuele na sličan način kao prethodne, ali ono najgore je tek slijedilo – zabrana kupovanja obveznica i drugih hartija od vrijednosti Venecuele, odnosno od njenih državnih preduzeća. Osim toga, Venecueli je onemogućen i pristup dolarima, što je dodatno pogoršalo humanitarnu situaciju, jer su ovom valutom plaćani hrana i lijekovi iz uvoza.

U međuvremenu, cijena nafte na tržištu je porasla, ali to Venecueli nije mnogo pomoglo. Mada je prošle godine vrijednost izvoza iz ove države porasla sa 28 milijardi dolara na 32 milijarde, ona nije imala načina da uveze osnovne potrepštine, pa joj je uvoz iste godine pao za 31 odsto. Naravno, glavnu cijenu nestašica su platili građani, a ne Maduro i elita oko njega, pa se postavlja pitanje efikasnosti ovih sankcija. Amerikanci ističu da se u Venecueli sve manje poštuju ljudska prava, da kriminal cvjeta, da milioni ljudi emigriraju u okolne države, a da oni kojima to ne polazi za rukom umiru od gladi i nedostatka lijekova.

Reklama

Ipak, ma koliko ih ocjenjivali kao neregularne, Maduro je dobio i ovogodišnje izbore i osigurao sebi mandat do 2025. godine. Potom je najavio novo sredstvo plaćanja – kriptovalutu petro – i obrisao pet nula sa zvanične valute bolivara, kako bi stao na put hiperinflaciji. Ekonomski problem je tako, bar za režimske medije, riješen.

 

Izvor: Biznis i finsnsije

ANALIZE

Egzodus doktora iz Republike Srpske: Male plate i loši uslovi rada ih tjeraju u inostranstvo

Objavljeno

 

Na mogući egzodus zdravstvenih radnika upozoravalo se nekoliko godina unazad. Na birou za zapošljavanje u Republici Srpskoj doktora više nema. Iscrpljenost kadra zavladala je u bolnicama i domovima zdravlja. O zadržavanju radnika povećanjem plate i boljim uslovima rada, niko ne priča. Jedine brojke koje se spominju su one odlazećih radnika.

NEMA DOKTORA NI NA BIROU

Dom zdravlja Banjaluka raspisao je konkurs za prijem nekoliko zdravstvenih radnika. Na posljednji, niko se nije javio. Šta je razlog, pitali smo rukovodstvo.

„Mislim kada bismo doktorima ponudili bolje uslove rada, bolju platu u terenskim ambulantama posebno da bi možda bio i veći odaziv i veća zainteresovanost za taj posao. Nema ni na birou doktora, a nema ni kandidata koji žele da rade“, istakla je Vedrana Antonić Kovljenović, pomoćnica direktora Doma zdravlja Banjaluka i specijalistkinja porodične medicine.

No, na birou ih ipak ima. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje nekoliko stotina medicinkog kadra, nezaposleno je. Pa se postavlja pitanje – gdje su u stvarnosti?

„Rade i kao konobari, rade i u kuhinjama, rade u supermarketima. Vrsni profesionalci odlaze da rade u parfimerije, odlaze da rade neke druge poslove manje složenosti u drugim strukama, ali nažalost za duplo veću platu i onda na taj način osiguravaju egzistenciju svoje porodice“, pojasnio je Mirko Šerbedžija iz Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS.

Reklama

MALE PLATE

Osim trbuhom za kruhom u inostranstvo, brojni odlaze u privatne ustanove zbog boljih uslova rada. Takvih je više od 20 u posljednjih nekoliko godina u bolnici Srbija u Istočnom Sarajevu. Iako su plate medicinarima u Kantonu Sarajevo zbog kojih su do nedavno željeli u generalni štrajk, male i takve za radnike zdravstva u RS – nedostižne.

„Najgora situacija je trenutno u bolnici u Istočnom Sarajevu gdje doktori masovno prelaze u bolnice u KS kako privatne tako i državne, specijalista u KS ima bukvalno duplo veću platu nego specijalista u RS. Uglavnom je plata glavni razlog odlaska ljekara ili u inostranstvo ili privatne ustanove“, naglasio je Jovica Mišić, opšti hirurg u bolnici Doboj.

Da je nešto bolja situacija u banjalučkoj bolnici, ne potvrđuju. Nedostaje čak – 700 radnika. U Domu zdravlja u naredne dvije godine, skoro 40 doktora će se penzionisati. Pa se postavlja pitanje – ko će ih zamijeniti?

„U zadnjih nekoliko godina je bilo više desetina doktora na birou , molbii u domovima zdravlja za posao, kako doktora porodične medicine, tako i medicinskih tehničara, ali sada nema nijednog, evo mi smo nakon pola godine uspjeli zaposliti jednog mladog doktora. Što se tiče timova hitne pomoći, bilo bi poželjno da ih ima deset timova, ali mi to nemamo sada, imamo tri mobilna tima“, navela je Nada Banjac, načelnica Službe Hitne medicinske pomoći u Banjaluci.

No, to nisu jedini problemi zdravstva u RS. Da povećanja plata neće biti, poručeno im je iz resornog ministarstva. Trenutno, oni koji su ostali, nadaju se barem redovnim isplatama. S obzirom na to da je ove godine zabilježeno nekoliko kašnjenja plata i doprinosa zdravstvenim radnicima. Pa zbog svega i strah od neizvjesnosti – tjera na pakovanje kofera.

Reklama

N1

Nastavite čitati

ANALIZE

Republika Srpska povećava kvotu radnih dozvola za strance na 2.000

Objavljeno

 

Upravni odbor Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske donio je odluku o izmjeni odluke o utvrđivanju kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj, a do izmjena, odnosno povećanja kvota došlo je na zahtjev Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske.

Kako su za „Nezavisne novine“ objasnili iz Zavoda za zapošljavanje Srpske, odlukom je utvrđena kvota radnih dozvola za 2024. godinu za zapošljavanje 2.000 stranih državljana i lica bez državljanstva.

Kvota se odnosi na 500 produženih ranije izdatih radnih dozvola i 1.500 za novo zapošljavanje. Pomenuta kvota je važeća do 31.12.2024. godine„, istakli su oni.

Da podsjetimo, prošle godine donesena je odluka za zapošljavanje 1.400 stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj i to 1.000 za novo zapošljavanje stranih državljana i osoba bez državljanstva i 400 za produženje ranije izdatih radnih dozvola.

Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, istakao je za „Nezavisne novine“ da je, imajući u vidu trendove, realno očekivati da će nova kvota biti dovoljna do kraja godine.

S obzirom na to da ima veći broj poništenih radnih dozvola u periodu do sada i s obzirom na to da smo podigli kvotu na 2.000, mislimo da će taj broj biti dovoljan do kraja godine uz obećanje da ćemo, ukoliko bude nedostatak dozvola na kraju godine, korigovati odluku i povećati za potreban iznos„, kaže Aćić.

Reklama

Prema njegovim riječima, stranih radnika je potrebno u svim oblastima, ali najviše ih ima u građevinarstvu, poljoprivredi i prerađivačkoj industriji.

U svim deficitarnim granama, što se tiče radne snage, potrebni su radnici, međutim ova tri sektora trebaju najviše ljudi iz inostranstva„, navodi on.

Takođe, na sjednici Upravnog odbora koja je održana krajem jula ove godine utvrđena je i kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva u Republici Srpskoj za 2025. godinu.

Kvota se odnosi na 2.000 radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana, a ista je važeća do jula 2025. godine. Od ukupnog broja radnih dozvola, 500 će se odnositi na produžene, a 1.500 za novo zapošljavanje stranih državljana i lica bez državljanstva“, objasnili su za „Nezavisne novine“ u Zavodu za zapošljavanje Srpske.

Kada je riječ o kvotama za prvu polovinu naredne godine, Aćić ističe da će, s obzirom na trendove iz okruženja, vrlo vjerovatno doći i do korekcija te odluke.

Nezavisne novine

Reklama
Nastavite čitati

BIZNIS

Đorđe Đoković širi biznis u Srpskoj

Objavljeno

 

Banjalučka agencija „Legacy international“ u vlasništvu Đorđa Đokovića, mlađeg brata Novaka Đokovića, dobila je posao promocije Olimpijskog centra (OC) „Jahorina“ vrijedan oko 84.000 KM.

Kako se navodi u odluci o izboru najpovoljnije ponude, bila je ovo jedina ponuda koja je stigla na tender, javlja Akta.ba.

Procijenjena vrijednost ponude bez PDV-a je bila 72.200 KM, a Đoković je ponudio promociju za 72.180 KM bez PDV-a.

Agencija „Legacy international“ osnovana je u novembru prošle godine. Do sada nije imala dobijenih tendera, ali je bila zadužena za poslove oko organizacije teniskog ATP turnira „Srpska open“.

U banjalučku podružnicu registrovanu uplatio je kapital od 9.779,15 KM, a osnovna i pretežna djelatnost je rad sportskih objekata. Đoković je direktor i vlasnik beogradske firme istog imena, koja se bavi organizovanjem teniskih turnira u Srbiji.

Đorđe Đoković je najmlađi je od trojice braće Đokovića koji se nakon profesionalnog tenisa posvetio biznisu, a do sada je realizovao nekoliko sportskih projekata.

Reklama

Osnovna i pretežna djelatnost je rad sportskih objekata.

Inače, Đokoviću su česti gosti na Jahorini koja ima staze nazvane po Novaku Đokoviću.

Nakon mnogobrojnih posjeta porodice najboljeg tenisera, Novaka Đokovića, olimpijskoj planini prošle godine je postignut dogovor i o investicijama koje će ova porodica realizovati na Jahorini.

„Imamo tu čast da su naši česti gosti članovi porodice Đoković koji su sami po sebi svjetski poznat brend. Nakon privilegije koju smo dobili imenovanjem jahorinskih ski staza po imenu najpoznatijeg srpskog tenisera Novaka Đokovića sada Jahorina dobija i hotel u neposrednoj blizini upravo ovih staza. Naša vizija je da privučemo što više ovakvih investitora te da Jahorina u budućnosti ide rame uz rame sa najuspješnijima jer joj svim prethodno realizovanim taj status i pripada. Prije par dana na jednom kongresu sam saznao da je moj tim na koji sam beskrajno ponosan tim koji je sagradio najviše žičara na svijetu“, izjavio je tada Ljevnaić.

Dodao je da veliku zahvalnost duguje prije svega Srđanu Đokoviću sa kojim je kako kaže zadovoljstvo sarađivati i realizovati vizije koje su prije svega usmjerene na budućnost i naslijeđe za naredne generacije.

Sa ovom dogovorenom promocijom, čini se da se poslovna saradnja širi.

Reklama

Akta.ba

Nastavite čitati

U trendu