PRIVREDA
Kolika je zaista plata u Njemačkoj?
Vlada mišljenje da su u Njemačkoj plate visoke, i upravo zbog toga mnogi građani iz država bivše Jugoslavije zadnjih pedesetak godina odlaze na rad u ovu zemlju.
Međutim, kolike su zaista njemačke plate, odnosno koliko na kraju mjeseca prosječni radnik dobije, a koliko mu uzme država?
Za početak, upozorava Deutsche Welle u iscrpnom članku o ovoj temi, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plata, dobićete odgovor o bruto, a ne neto iznosu. Statistike, pak, govore da je prosječna mjesečna bruto plata u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2950 eura.
Prosječna neto plata isplaćena zaposlenima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža, tačnije, 33 odsto niža – i iznosila je 1945 eura. Iza tih više od hiljadu eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja. Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate pritom zavisi od poreske klasi zaposlenika (1-6), koja pak zavisi od toga živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova…
Neto i bruto plata u Njemačkoj
Deutsche Welle je, primjera radi, izračunao neto platu u dva slučaja: za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku platu od 2948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku platu.
Ocu ili majci dvoje djece će – nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 odsto) doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,2 odsto) za penziono osiguranje, 36 eura (1,25 odsto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 odsto) za osiguranje za njegu u starosti – na račun leći 2209 eura.
Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece na računu, na koji joj se uplaćuje mjesečna plata u bruto iznosu od 2948 eura, naći će samo 1944 eura jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti koji su otac ili majka dvoje djece iz prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun leći još 40-ak eura manje.
Najbolje i najlošije plaćena zanimanja
Prosječna plata je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposleni u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njenom dnu je ogromna. Ljekari primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 hiljada eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i finansijskom sektoru, a 30-ak hiljada eura godišnje manje ljekari specijalisti – i to bez kadrovske odgovornosti.
Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuvari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plate imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i zaposleni u vrtićima.
Zakonski propisana minimalna nadnica
Njemačka je jedna od zemalja Evropske unije sa zakonski propisanom minimalnom platom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU članice: Belgija, Irska, Holandija i Francuska.
Najnižu minimalnu platu po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Letonija (2,54 eura), Rumunija (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima. Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne kompanije ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te napraviti poresku prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerovatnije biti potreban poreski savjetnik jer izrada poreske prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj.
Izvor: CDM
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca