Connect with us

PRIVREDA

Može li srpska pšenica u Egipat?

SRBIJA – Posljednjih godina imamo sve veće probleme sa kvalitetom pšenice, na našim njivama je 60 odsto nedeklarisanog sjemena, tako da su male šanse za izvoz na afričko tržište.

Objavljeno

 


Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu – FAO i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) pomoći će Srbiji u izvozu žitarica i uljarica na tržišta na kojima još ne posluje, poput Kine i Egipta.

Ovakav preambiciozni projekat nedavno je najavio Miloš Milovanović, konsultant FAO. On je rekao da ta organizacija zajedno sa EBRD ovih dana pokreće projekat promocije izvoza žitarica i uljarica iz Srbije i da će prvi korak biti pomoć u pribavljanju fitosanitarnih uvjerenja za izvoz na tržišta na kojima naša roba još nije prisutna.

– Recimo, za izvoz pšenice na egipatsko tržište ili kukuruza u Kinu. Mi to sada ne možemo i više je riječ o administrativnim preprekama, koje bi trebalo prevazići. One su dio standardne procedure koju je potrebno sprovesti kako bi Srbija izvozila na tržište Egipta koji je veliki uvoznik pšenice a to tržište ima 83 miliona potrošača – rekao je Milovanović za portal „Agrosmart”. 

Ako se zna da posljednjih godina imamo sve veće probleme sa kvalitetom pšenice i da čak i u regionu gubimo trku sa konkurencijom kao i rejting dobrog proizvođača, najave o osvajanju afričkog tržišta u ovom trenutku za Srbiju su, tvrde analitičari, nemoguća misija. 

– To je iluzija. Egipat kao i većina afričkih država ima rigorozne uvozne standarde i mi te uslove, bar trenutno, ne možemo da ispunimo. Srbija nema pšenicu kakvu oni traže. Ali, dobro, neka se potrude. Možda će to doprinjeti da se izoštre kriterijumi na domaćem tržištu i natjerati državu da se, konačno, pozabavi ovim pitanjem – kaže za „Politiku”, profesor Miroslav Malešević, jedan od vodećih stručnjaka za strna žita koji je, prije samo nekoliko dana, javno pozvao ratare u Srbiji da prekinu sa praksom sjetve nedeklarisanog sjemena jer je, sluti, pitanje vremena kada će nam takva praksa doći glave. 

– Na našim njivama je 60 odsto nedeklarisanog sjemena. Ako se ovako nastavi mogle bi da se pojave određene bolesti koje se prenose sjemenom. Svake godine to može da bukne. Tako bismo lako mogli da postanemo zavisnici od uvoza – upozorava naš sagovornik.

Država, kaže, konačno mora da se opredjeli hoće li da proizvodi pšenicu dobrog kvaliteta, kakva se u svijetu traži, ili nekvalitetne i stočne. To lako može da se uradi donošenjem pravilnika o razvrstavanju sorti pšenice po kvalitetu koji se već godinama najavljuje. Ali i podsticajnim mjerama za gajenje sorti (koja je nosilac kvaliteta) koje imaju izvozni potencijal.

– Sve države u okruženju, Mađarska, Rumunija, Bugarska, imaju takve pravilnike. Da bismo zadovoljili kriterijume ne samo Egipta već i naših susjeda iz CEFT-a regiona to je prvo što moramo da uradimo. Mi sada nemamo ni skladištara ni mlinsko-pekarsku firmu koja može da garantuje kvalitet koji traže te zemljama koje se pominju – ističe naš sagovornik.

Reklama

U posljednjih deset godina zastupljenost kvalitetnih sorti pšenice na zasejanim površinama pala je za više od 40 odsto. Malešević kaže da je to drastičan pad i da nijedan ministar poljoprivrede, od toliko njih koji su se smjenjivali, nije htio da se uhvati u koštac sa ovim problemom.

O tome je počelo da se razmišlja tek kada su počeli da nam se vraćaju kontingenti pšenice i brašna, kada smo počeli da gubimo inostrane kupce i kada je našoj pšenici na svjetskom i evropskom tržištu počela da pada cijena.  

Vojvodina, Mačva, Stig, Pomoravlje… i druge regije koje pripadaju Panonskoj niziji imaju sve preduslove za proizvodnju visokokvalitetne pšenice.

– Ako je Mađarska izvoznik kvalitetne pšenice za Evropsku uniju i polako zauzima naše, već izgubljeno tržišno mjesto u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim državama onda je logično da bar Vojvodina i Mačva mogu da proizvedu isto tako dobru, ako ne i bolju pšenicu – smatra naš sagovornik. Kako napominje postoje interesne grupe kojima ne idu u prilog promjene pravila u ovoj oblasti. To su domaće firme, zastupnici inostranih sorti koje su lošeg ili osrednjeg kvaliteta. Ali i otkupljivači koji razvrstaju pšenicu i kvalitetniju prodaju po višim cijenama u inostranstvu dok proizvođači nemaju nikakve koristi od toga. 

Na pitanje kakav je hljeb koji se pravi od takvog brašna kaže da od lošije pšenice možete da napravite solidan hljeb ali uz dodatak velike količine aditiva.

– Ono što mi jedemo je osrednji kvalitet, nikako vrhunski kakav možemo da napravimo – kaže Malešević.
 

Reklama

Nedimović: Nije važan samo kvantitet

Ako se igdje pravi dodatna vrijednost u poljoprivredi i za državu to je u sektoru mlinarstva i pekarstva i to je ono na šta treba da budemo ponosni i šta treba da razvijamo, rekao je Branislav Nedimović, ministar poljoprivrede prilikom otvaranja Prvog sajma mlinarstva i pekarstva u Novom Sadu.
On je naglasio da je svega 20 odsto sjemena žita uključeno u sistem koji ima visokoproteinsku vrijednost a da je sve ostalo na nekoj drugoj strani.
– Moramo da povedemo računa da taj procenat stalno povećavamo kako bismo imali veći kvalitet i kako bismo bili što konkurentniji na tržištu – istakao je Nedimović. On je poručio da nije važno samo proizvesti što veću količinu, već kvalitet kako bismo mogli da budemo konkurentni na tržištu i to je ono na čemu će država pomagati. Država će, takođe, pomagati i u otvaranju nekih novih tržišta, jer posljednjih dana ima razgovora o tržištima koja do sada nisu bila u planu u oblasti žitarica, prenosi Tanjug

Izvor: Politika

Nastavite čitati

PRIVREDA

Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar

Objavljeno

 

Od

Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.

Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.

Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.

Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.

Benefiti coworking prostora

Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.

Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.

Reklama

U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.

Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.

Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.

Potencijal za Čapljinu

Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.

Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.

Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.

Reklama

Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.

Nastavite čitati

PRIVREDA

VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?

Objavljeno

 

Od

Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.

Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.

Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.

Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.

Nastavite čitati

PRIVREDA

„Invictus“ otpušta radnike

Objavljeno

 

Od

 Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.

Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.

Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.

Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.

“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.

Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.

Reklama

“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.

Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.

Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.

Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.

„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.

CAPITAL.BA

Reklama
Nastavite čitati

U trendu