PRIVREDA
TAJNE OFŠOR RAJEVA: Direktorka 25.000 firmi živjela u predgrađu sa 400 dolara mjesečno
SVIJET – Kako su svjetski diktatori i milijarderi skrivali ogroman novac u do savršenstva napravljenoj mreži ofšor firmi, vidjelo se prije nekoliko mjeseci kada je eksplodirala afera „Panamski papiri“. Koliko je sistem, napravljen sedamdesetih godina prošlog vijeka, a usavršavan do danas, bio uigran svjedoči i činjenica da bi za obradu kompletne dokumentacije koju su novinarima doturili anonimni izvori, jednoj osobi trebalo 27 godina.
Suština je jasna: „Taj ekonomski sistem funkcioniše na sljedeći način: bogati i moćni ne plaćaju porez. Ne plaćaju ga već dugo vremena. Taj teret plaćanja državi skinut je sa leđa bogatih korporacija i njihovih vlasnika i prebačen na obične ljude – rekao je Luk Harding, jedan od reportera koji je radio na rasvjetljavanju slučaja “Panamski papiri”, na seminaru u Oksfordu gdje je objašnjavao suštinu finansijskog skandala koji je prije nekoliko mjeseci potresao svijet.
– Mi smo bili nasamareni. Ono što smo naučili iz ‘Panamskih papira’ je da to nije skandal, već jedan veliki ekonomski sistem – rekao je Harding, bivši dopisnik iz Moskve za londonski “Gardijan”.
“Panamski papiri” – koji su ime dobili po uzoru na skandal “Pentagonski papiri” iz 1971, koje je otkrio Danijel Elsberg – pokazali su kako je veliki broj svjetski poznatih milijardera koristio usluge kompanije “Mosak Fonseka”, kako bi sakrili svoj novac od poreskih uprava, vlada država u kojima žive i zarađuju, ili čak od bivših supružnika.
Pobuna protiv nejednakosti
Anonimni izvori uspjeli su da dobiju uvid u finansijske podatke “Mosak Fonseke” i otkriju svaku firmu koja je s njima poslovala u posljednjih 40 godina. Sve podatke predali su novinarima “Zidojče cajtunga” Bastijanu Obermajeru i Frederiku Obermejeru, koji su ih, zbog ogromnog obima, podjelili sa Konzorcijumom za istraživačko novinarstvo. U poređenju sa “Pentagonskim papirima”, tajnim dokumentima o ratu u Vijetnamu koje je Elsberg dao “Njujork tajmsu”, koji su sadržali oko sedam hiljada stranica, u “Panamskim papirima” bilo ih je oko 11,5 miliona. Harding je procjenio da bi jednoj osobi bilo potrebno 27 godina da pročita svu dokumentaciju.
U svom manifestu neimenovani izvor, koji je novinarima dostavio dokumentaciju, naveo je da je motivacija za tako nešto bila “pobuna zbog nejednakosti”, kao i način na koji je “bogatška elita finansirala zločine, ratove, trgovinu drogom u velikoj mjeri”.
Njemački novinari sličnih prezimena, Obermajer i Obermejer, napisali su knjigu o svom angažmanu u istrazi ofšor rajeva.
Kako je radila firma „Mosak Fonseka“
Bogataš koji želi da sakrije novac kontaktirao bi “Mosak Fonseku” putem posrednika – banke, advokata, ili računovođe. Oni su bili klijenti panamske firme, odnosno oni koji su podnosili zahtjev za otvaranje fantomskih firmi na Devičaskim ostrvima, Bermudama, Bahamima, ili u nekom sličnom poreskom raju. “Mosak Fonseka” bi onda pronašao direktore kojima bi vodili kompaniju. Za razliku od finansijskih direktora u pravim kompanijama, “ofšor direktori” teško da su imali ikakve kvalifikacije za takvu poziciju. Uostalom, one im i nisu bile potrebne, jer su ti ljudi samo ime na papiru.
Njemački novinari su otkrili idealan primjer jednog takvog direktora: u pitanju je bila žena po imenu Letisija Montoja, čije se ime samo u registru panamske kompanije pojavljivalo više od 25.000 puta. Uprkos tome, Montoja je živjela u siromašnoj četvrti na obodu Panama sitija koja je bila „oblast za zaobići“, a novinari su otkrili da je za svoje “direktorske usluge” dobijala svega 400 dolara mjesečno.
“Mosak Fonseka” je konstantno pronalazio nove načine zaobilaženja pravila po kojima je obavezno dostaviti informacije o krajnjem vlasniku fiktivnih kompanija. Najčešće se to radilo na način što se u prvi plan stavlja nominalni vlasnik, dok se pravi i dalje krio.
“Komerc banka” iz Frankfurta, koja je tokom finansijske krize 2008. uzeli 18 milijardi evra od njemačkih poreskih obveznika, u dokumentima se navodi kao “banka koja je njemačkim klijentima obilato pomagala u izbjegavanju plaćanja poreza”, koristeći usluge “Mosak Fonseke”.
Primjera radi, njihova filijala u Luksemburgu osnivala je fantomske kompanije i na taj način pomagala klijentima da ne plaćaju obavezan porez. Naravno, uz bogatu nadoknadu.
Čistačica u vrhu firme
Fiktivna kompanija spolja djeluje kao da je legalno preduzeće, ali ona zapravo služi samo za upravljanje novcem, pri čemu je njegov pravi vlasnik nepoznat. Rukovodstvo čine advokati, knjigovođe ili čak spremačica, čiji se zadatak uglavnom sastoji u tome da potpisuju dokumenta i da im se ime pojavljuje u zaglavlju memoranduma. Kada vlasti pokušaju da otkriju ko je stvarno vlasnik, odnosno ko kontroliše novac u kompaniji, obavještavaju ih da to radi rukovodstvo, ali je sve to samo paravan.
Iako postoje legitimni načini za korišćenje poreskih rajeva, u ovom slučaju je uglavnom riječ o prikrivanju pravih vlasnika novca, njegovog porekla i izbjegavanju plaćanja poreza na ta sredstva. Metode su, manje-više, iste. Bez obzira na to da li ste bogati njemački biznismen koji je riješio da ne plati porez, međunarodni narko-diler ili šef brutalnog režima.
Političari prali milijarde dolara
Dokumenti pokazuju veze 72 sadašnjih i bivših šefova država uključujući i islandskog premijera, Sigmundura Gunlogsona, koji je sa svojom ženom kupio ofšor kompaniju „Wintris“ u 2007. godini. On je skrivao milione dolara u bankama u svojoj državi tajno uz pomoć ofšor kompanije. Zbog skandala Gunlogson je podnio ostavku.
Baza sadrži i-mejlove, PDF fajlove, fotografije, kao i djelove interne baze podataka „Mosak Fonteka“ u periodu od 1970-tih do proljeća 2016. godine.
Procureli podaci u koje su novinari imali uvid podjeljeni su foldere za svaku firmu pojedinačno. Svaki folder sadrži i-mejlove, ugovore, transkripte i skenirana dokumenta, a u pojedinim slučajevima riječ je o nekoliko hiljada stranica podataka.
Dokumenti dokazuju povezanost sadašnjih i bivših svjetskih lidera, uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina, dugogodišnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i sirijskog predsjednika Bašara al Asada, s nezakonitim finansijskim transakcijama.
Izvor: Blic
PRIVREDA
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
PRIVREDA
VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
PRIVREDA
„Invictus“ otpušta radnike
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
-
NEKRETNINE8 meseci prije
Počela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prije
Novi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prije
Učesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prije
Vlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prije
Castellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prije
Prag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prije
Proizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prije
Mtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca