, koja je, kako je istaknuto, najviša od svih evropskih zemalja. Kako je rekla Tatjana Proskurjakova, ovaj uslov je na stolu već godinama i sad će ta sredstva biti preusmjerena u druge potrebe ako u BiH ne bude saglasnosti u vezi s pravilnikom. Čak ako bi, hipotetički gledano, on bio usvojen u decembru, bilo bi prekasno i sredstva se ne bi mogla vratiti. U tom slučaju, kako nam je objasnila Proskurjakova, pregovori bi morali krenuti od početka, najvjerovatnije po novim i drugačijim uslovima.

Podsjećanja radi, dogovor o novom pravilniku zapeo je na načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH, i to u dijelu koji se odnosi na koeficijent, a od kojeg, u suštini, i zavisi krajnja cijena lijeka. Proskurjakova je rekla da sugerišu bh. vlastima da, ako ne postoji mogućnost da se sad usaglase u vezi s pravilnikom, barem usvoje pravilnik bez koeficijenata, a da se onda o tom pitanju usaglase kasnije.

„Čak i kad bi koeficijent bio jedan, opet bi konačna cijena lijekova bila povoljnija u odnosu na stanje koje imamo sad. Zato bi bilo dobro da se to pitanje, ako je ikako moguće, riješi“, rekla je ona. Dodala je da je od deset uslova koji su postavljeni da bi sredstva bila odobrena ostao samo taj jedan koji se odnosi na pravilnik. „Posebno smo tužni zbog činjenice da su mnogi od uslova koji su do sada riješeni puno teži i izazovniji od ovog pravilnika.

Uz to, od jeftinije cijene lijekova najveću korist bi imali građani kojima ti lijekovi trebaju“, naglasila je ona. Adis Arapović iz Centara civilnih inicijativa ističe da je pitanje cijene lijekova zarobljeno ličnim interesima nekolicine ljudi u politici i farmaceutskoj industriji.

„Ovdje mi govorimo o desetinama miliona maraka koji se izvlače iz džepova najsiromašnijih ljudi jer oni koji su najbolesniji su u pravilu među najsiromašnijima. I onda postajete socijalni slučaj, postajete socijalno isključeni i karikatura na margini društva. Ti ljudi nemaju političku snagu i zato se ovaj problem drži na periferiji“, kaže on.

Pažnja ljudi se, kako je istakao, umjesto na ova važna pitanja preusmjerava na nacionalne teme, pa je teško stvoriti kritičnu masu ljudi da se angažuju i izvrše pritisak na vlasti da počnu rješavati probleme. „Da u našem društvu ima kritičke svijesti, da ima spoznaje o važnim društvenim temama, nama se ne bi morala desiti neka ne

Izvor: Nezavisne novine

Reklama