Inače, Savjet je od Tužilaštva obavješten da je većina predmeta još u predistražnom postupku koji, podsjetimo, traje više od šest godina. „Pošto je očigledno da će za Tužilaštvo predistražni postupak trajati do zastarelosti krivičnog gonjenja, onda možemo već sada da zaključimo da nijedan predmet neće biti procesuiran, kao što se ne procesuira  ni afere ‘Indeks’, ‘Pahomije’, afera sa gospođom Milošević”, kaže Jelisaveta Vasilić.

Ako već imamo tako loša iskustva sa privatizacijom, otkud da se i dalje donose zakoni koji omogućavaju da se slične ili gore privatizacije dešavaju pred našim očima?

Pitanje kvaliteta zakona sa aspekta korupcije je nažalost neiscrpno. Od svog osnivanja Savjet traži da blagovremeno dobija nacrte zakona kako bi mogao da stavi primjedbe i tako otkloni njihovu moguću koruptivnost. Skoro sve vlade su obećavale dostavu nacrta prije nego što počne javna rasprava, ali ta obećanja nisu ispunjena. Pošto se zakoni po pravilu donese po hitnom postupku, čak 72 odsto, mi često ne stižemo da damo bilo kakve sugestije. Dakle, gotovo svi zakoni imaju koruptivne odredbe i zbog toga smatramo da bi zaista bilo potrebno da nam se na vrijeme dostavljaju da bi se bar donekle otklonilo postojanje loših odredaba.

Kada govorimo o uticaju Saveta na pisanje zakona, u planu su izmene i dopune Zakona o stečaju u Srbiji. Da li ste imali uvid u Nacrt i ako jeste, koje su primedbe Saveta?

Savjet još nije detaljno razmatrao taj nacrt, međutim uočeno je da su njime izvršeni ozbiljna promjena i poboljašnje položaja obezbjeđenih – razlučnih povjerilaca. Ostale promjene su uglavnom kozmetičke prirode. Tu mislim na pojašnjenje nejasnih odredaba, objašnjenje nekih problema za koje se daju rješenja koja mogu da pomognu u praksi, kao i na neznatno sniženje rokova za stečajne radnje. Svaka promjena u odnosu na različite načine namirenja jedne grupe povjerilaca je veoma ozbiljna! Savjet će detaljno analizirati dati prijedlog, uz oprez da li se ovim promjenama održava ravnoteža u odnosu na namirenje drugih povjerilaca. Dozvoliti obezbjeđenom povjeriocu da samostalno prodaje hipotekarnu nepokretnost van stečaja, može dovesti do toga da ostali povjerioci ostvare manji procenat naplate. 

Poznat nam je i problem nenaplativih kredita. Mi nismo protiv iznalaženja rješenja za taj problem, ali jesmo protiv da se jedna grupa privileguje na štetu druge. Naše primjedbe će biti dostavljene Ministarstvu finansija sa kojim Savjet mora da radi na Zakonu o stečaju, u skladu sa Akcionim planom.

Reklama

Zbog čega stečajni postupci traju godinama?

Statistika dužine trajanja stečaja je veoma nepovoljna. Preko osam odsto stečajnih postupaka traje više od pet godina, a 70 odsto duže od tri godine. Kada se imaju u  vidu ovi podaci, postaje jasno da su ogromna sredstva izvan privredne djelatnosti zarobljena u stečaju.

Mislim da postupci mogu mnogo kraće da traju. Kada sam bila angažovana sa dvojicom kolega iz SAD na izradi Nacrta zakona iz 2004. godine, mi smo bitno skratili rokove. Tada smo crtali šlajfne na kojima smo obračunavali vrijeme potrebno za svaku stečajnu radnju. Na osnovu takvog računa došli smo do podatka da stečajni postupak ne bi smio da traje duže od jedne i po do dvije godine! 

Da li su onda opravdane sumnje da stečajnim upravnicima odgovara prolongiranje rokova jer oni za vrijeme postupka primaju platu iz stečajne mase?

Sigurno je da na dužinu trajanja stečajnog postupka utiču i stečajni upravnici, naročito oni koji rade više postupaka u isto vrijeme. Naravno, Savjet to smatra nedozvoljenim, naročito jer ima upravnika sa liste licenciranih aktivnih upravnika koji nisu imenovani ni u jednom predmetu. 

Povjerioci su često izigrani jer dužnik ode u fiktivno bankrotstvo i otvori novu firmu, a povjerioci nemaju od koga da naplate potraživanja. Kolika je odgovornost stečajnih sudija što nakon nekoliko godina kupca više niko ne može da nađe ili neće da traži?

Reklama

Namjerno izazivanje bankrotstva je krivično djelo, međutim u ovoj krizi u kojoj se godinama nalazimo, veoma je teško dokazati namjeru za izazivanje stečaja.

Na pitanje da li je sudija kriv što se zbog dugog stečaja ne mogu prodati nepokretnosti, nije lako odgovoriti. Postoje standardi za prodaju imovine kojih moraju svi da se pridržavaju, jer prodaja prije svega zavisi od tržišta, a ne od sudije. O šteti bi se moglo govoriti samo ako su određeni učesnici u postupku stečaja namjerno izazivali nemogućnost prodaje, a mislim da je to nedokazivo. Naravno, u slučaju da su se svi pridržavali odredaba zakona i standarda.

Izvor: Nova ekonomija