PRIVREDA
Slučaj Agrokor: Potres u Hrvatskoj mogao bi uticati na 10.000 radnih mjesta u BiH
ZAGREB / SARAJEVO – Podrhtavanje tla pod nogama Agrokora glavna je vijest u Hrvatskoj, a zbog vlasništva firme u regionu ona je nezaobilazna u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Kako prenose hrvatski mediji, najveća kompanija u susjedstvu ne može isplatiti dugove, a rukovodstvo traži izlaz kroz novi kredit ili prodaju ogranaka.
Agrokor je u jučerašnjem saopštenju obavijestio javnost da sa svojim partnerima analizira sve moguće opcije stabilizacije poslovanja društva, posebno vodeći računa o zaposlenicima, dobavljačima, investitorima, potrošačima i ostalim partnerima.
Osnivač i vlasnik Agrokora Ivica Todorić angažovao je ruski Sberbank kao glavnog finansijskog savjetnika za rješavanje problema. U isto vrijeme, upravo je ova ruska banka jedan od najvećih potraživača ukupnog duga od 3,4 milijarde evra. Ruski finansijeri, Sberbank i VTB, od Todorića potražuju ukupno 1,3 milijarde evra.
Provjereni izvori govore o vjerovatnoj prodaji dijelova Agrokora (udjeli u Jamnici i Ledu) za koje Todorić može dobiti oko 470 miliona evra. Time bi se značajno olakšao povrat tzv. PIK kredita od 485 miliona evra čija isplata mora početi u maju sljedeće godine.
Kredit je podignut kako bi se 2014. godine kupio Mercator.
Opcija pretvaranja duga u vlasnički kapital je manje vjerovatna jer je ruski ambasador u Hrvatskoj ranije izjavio kako Rusiju ne zanima vlasništvo u Agrokoru te da njihove kompanije žele isključivo plaćanje duga.
Zbog spomenutih problema, analitičke agencije Moody’s i Standard & Poor’s snizili su Agrokorove rejtinge.
Agrokorov posljednji kredit bi zajedno sa mogućim prodajama najveću hrvatsku kompaniju trebao izvući iz duga kojeg, po svemu sudeći, sa trenutnim finansijskim aparatom jednostavno ne može platiti. Problem je što Rusi možda i ne žele davati kredit zagrebačkom gigantu.
Agrokor u BiH
U obje varijante izlaza moguću ulogu igraju bh. firme u vlasništvu Agrokora. Naime, Skupština dioničara Sarajevskog kiseljaka, a prema podacima dostupnim putem Sarajevske berze SASE, zasjedala je čak četiri puta u posljednjih šest mjeseci i svaki put glavna tačka dnevnog reda bila je donošenje odluke o garanciji društva dioničara u korist kredita Agrokora.
U visoku vjerovatnost da je saglasnost donesena ne treba imati sumnje jer je Agrokor, prema posljednjim podacima, vlasnik 99 odsto dionica Sarajevskog kiseljaka uzimajući u obzir i dionice koje tehnički drži Jamnica, takođe kompanija u vlasništvu Agrokora. Najmanje četiri ostala dioničara kompanije zajedno ne posjeduju ni 0,2 odsto firme.
Da je Sarajevski kiseljak i ranije služio kao garant zagrebačkim šefovima govori i podatak da je u posljendnje tri godine Skupština sazvana više od 20 puta, a na najmanje 18 njih glavna tačka dnevnog reda bila je donošenje saglasnosti o garanciji za razne kredite.
Prevelik da bi propao
Ekonomski analitičar Admir Čavalić smatra da će sve ipak biti riješeno, a eventualna prodaja kompanija značila bi vjerovatan nastavak njihovog života. Iako trenutno vlada opravdani strah zbog mogućih uticaja na kompanije u BiH i Srbiji, naš sagovornik vjeruje da će se sve okončati povoljno.
“Ja sam optimista i realista. Mislim da će kompanija veličine Agrokora, ukoliko ne dođe do dogovora sa kreditorima, vjerovatno prodati neke firme iz Srbije i iz BiH, tj. one će samo promijeniti vlasnika i neće doći do tektonskih poremećaja kako se trenutno predviđa”, zaključio je Čavalić.
Hiljade bh. porodica zavisi od Agrokorovog uspjeha
Iako nema zvaničnih podataka, Agrokor u Bosni i Hercegovini najvjerovatnije indirektno zapošljava oko 10.000 osoba. Od toga, Konzum zapošljava najviše 3.500 ljudi, od toga 350 u upravnom sektoru. Sarajevski kiseljak je 2015. godine imao 327 radnika.
Od početka 2016. godine do danas, tj. od kada je Agrokor odlučio od Konzuma odvojiti Velpro i osnovati posebnu firmu, spomenuti trgovački lanac trpi odlazak zaposlenika iz marketinškog i trgovačkog sektora, a nemali broj zaposlenika prešao je u dobavljačke kompanije.
Sarajevski kiseljak, ukoliko postane garant odnosno žirant za nova Todorovićeva posuđivanja, pretrpjela bi značajan teret spašavanja koncerna iako sam ima zavidne poslovne rezultate.
U 2016. godini prodaja flaširane vode u bh. marketima pala je za 3 odsto, što analitičari smatraju očekivanim nakon velikog rasta tokom 2015. S druge strane, Sarajevski kiseljak je 2016. prvi put zabilježio vrijednost udjela flaširane vode veću od 50 odsto što znači da je ova kompanija najveći proizvođač vode u Bosni i Hercegovini.
Prihodi od prodaje u 2015. godini iznosili su 87 miliona KM, a operativna dobit bila je 19 miliona KM.
S druge strane, Konzum u BiH je prema podacima iz zvaničnih finansijskih izvještaja u 2015. imao obaveze prema dobavljačima u iznosu od 251 milion KM, dok je operativna dobit bila 19 miliona KM. Takođe, prosječan broj dana plaćanja dobavljača je u 2015. bio 136, a u 2013. 102 što ukazuje da se taj period plaćanja produžava.
Na upit o uticaju Agrokorovog problema na Bosnu i Hercegovinu, iz Spoljnotrgovinske komore BiH je saopšteno da nisu dobili zvaničnu informaciju ta da ih saradnici Agrokorovih firmi nisu kontaktirali glede eventualnih poteškoća u plaćanju dobavljača.
Crni scenariji uticaja na BiH
Kako je objasnio Čavalić, zaduženja u veleprodajnoj i maloprodajnoj industriji su nužnost, a uspjeh zavisi od vidljivog dugoročnog obrta novca.
“Agrokor je juče saopštio kako imaju povjerenje investitora i o tome se radi – kada se povjerenje izgubi onda sve pada u vodu. U tom biznisu ne možete bez većih zaduživanja, a Agrokor je morao rasti zbog velikog pritiska i to je vodilo ka kolapsu, a i da nisu ostvarivali rast to bi vodilo povećanju kamata i ugrozili bi ih konkurenti”, kazao je Čavalić dodavši da Agrokor opterećuje i prošlost u kojoj je vladala bliska simbioza sa politikom, a ona joj sada ne može pomagati.
U slučaju većih problema, odnosno neiznalaženja rješenja za zagrebačkog giganta, Čavalić vidi otvaranje tri fronta negativnog uticaja na Bosnu i Hercegovinu.
“Prvi su dobavljači i tu mislim na naše kompanije koje se još uvijek oporavljaju od slučaja Tuša. U ovom trenutku je posebno problematično jer bh. ekonomija pati od nelikvidnosti u privredi i to bi je makroekonomski dodatno povećalo. Drugi su ljudi koji rade u tim firmama gdje bi opet u makroekonomskom smislu doživjeli šok jer bi se povećao procent nezaposlenosti. Treća su fiskalne obaveze. Kada imate takve kompanije sa milionima KM prihoda, država od njih dobija izuzetne iznose. To znači da ako one propadaju, BiH manje dobija i to na duže staze može uzrokovati fiskalnu krizu”, kazao je Čavalić.
Izvor: Klix
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI4 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca