Tada prihvaćamo i opcije koje ne bismo u drugim okolnostima. Ponašamo se po ključu “daj što daš” samo da nismo sami. Onda nam u život i dolazi osoba koja zapravo ne zaslužuje našu pažnju i povjerenje. S obzirom da moramo, prihvatamo ovu lošu ponudu. Na početku čak možemo biti i oduševljeni. Ne zato što nam partner izgleda tako dobro, nego zato što smo ušli u euforiju činjenice da imamo nekoga pored sebe. Međutim, to kratko traje. Ubrzo tu sreću zamjenjuje realnost. E, ali sada više nema nazad. Sve dok ne budemo napušteni, grčevito se držimo odnosa koji je daleko od onoga što želimo.

Trudimo se, stavljamo partnera ispred sebe. Time ga samo još više odbijamo. Time mu samo još više pokazujemo koliko smo nedostojni pažnje. I stvar postaje još gora. I dok je odnose prije braka i djece relativno lako prekinuti, kada dođe do rođenja djece, prekid postaje gotovo nemoguća misija. Osobe koje upadnu u ovu zamku toliko se boje samoće da će učiniti sve kako do nje ne bi došlo. Ipak, na kraju se umore. Ne mogu više.

Zašto je tako teško biti sam? Zapravo nije. Onaj ko je iskusio samoću reći će kako ona ima svojih prednosti. I to je istina. Nekad je samoća blagoslov. No osoba koja treba nekoga ne može realno promišljati o tome. Neko od njenih temeljnih uvjerenja joj smeta da situaciju vidi realno. Samoća joj se može činiti toliko opasnom da je u svom umu uspoređuje sa smrti. Strah od smrti je jedan od najvećih naših strahova. Toliko jak može biti i strah od samoće.

Reklama

Ponekad mi se na coachingu pojavi osoba koja ima ovakav problem. Bilo da su u vezi koja ih ne ispunjava, ali se boje izlaska iz veze zbog samoće ili su sami. Nikada u mom radu ne idem na to da osoba ode od partnera. Prvo uvijek učinim sve kako bi se odnos doveo na nivo kada su obje strane spremne uložiti energiju u svoj odnos. To je krucijalno za odnos. Sljedeći izazov je partnera koji se boji biti sam osloboditi od toga straha. U ovom dijelu procesa moramo gledati iznad samog sadašnjeg odnosa. Kada se osoba oslobodi straha, veza može promijeniti svoj oblik. I tada se događa jedna od dvije stvari. Pretvara se u puno bolju vezu nego što je ikada bila. Pretvara se u vezu u kojoj partneri žele ostati ili se s druge strane raspada. Treća mogućnost mi se još u praksi nije dogodila.

Primijetio sam takođe da postoji “breaking point”. Trenutak u vezi do kojega postoji mogućnost da veza postane duboka i istinita. Da poveže partnere. Ako se osobe ili par jave nakon ove tačke, povratka nema. Veza se raspada, ali oslobađa oba partnera. Oni tada mogu vidjeti što su jedno drugome radili i šta im je partner u toj destruktivnoj vezi pomogao savladati. Nema zamjeranja. Svako odlazi na svoju stranu bez zamjeranja i mržnje Odlaze slobodni i sa mogućnošću da konačno zasnuju vezu o kojoj su sanjali. I nije problem prekinuti vezu, nije problem ni nastaviti vezu, problem je samo ako to činite iz pogrešnog razloga.

Ako mislite da trebate pomoć, potrudite se javiti što prije, prije braking pointa.

Piše: Miroslav Skender, trener ličnog razvoja

Reklama

Izvor: Obiljka.hr