PRIVREDA
Sprema se najveća privatizacija u istoriji planete
Iako je trenutno još uvijek u većinskom vlasništvu Vlade Saudijske Arabije, naftna kompanija Saudi Aramco bi već sljedeće godine mogla postati dostupna svim kompanijama u svijetu koje požele i imaju novca da investiraju u njene dionice.
Naftna kompanija Saudi Aramco proizvodi gotovo 12 posto svjetskih zaliha nafte, što je i do pet puta više od najveće privatne kompanije koja se bavi proizvodnjom nafte i njezinih prerađevina, ExonMobil.
Zbog činjenice da leži na najvećem svjetskom nalazištu nafte, Saudi Aramco, izlaskom na tržište, mogla bi postati čak pet puta vrijednija od Applea, te time postati najvrjednija kompanija u svijetu, a njena privatizacija postat će najveća u istoriji planete.
Uz privatizaciju najveće naftne kompanije vežu se tri priče. Jedna od njih je činjenica da je Saudijskoj Arabiji potrebna ova privatizacija kako bi se smanjila ovisnost o nafti i da počne koristiti naftu u svrhu finansijske diverzifikacije. Druga je uticaj na globalne finansije. I treće, što seže dalje od same ekonomije, je učinak ove privatizacije na Bliskom istoku.
Saudijska Arabija dugi niz godina ima jedan problem, a to je ovisnost o samo jednoj industriji. Zbog te ovisnosti sve druge industrije ne mogu se razvijati u skladu i potrebama svjetskih tržišta. Ovaj problem poznatiji je pod nazivom holandska bolest, koja je kao takva imenovana prema primjeru Holandije koja je, nakon što je razvijen sistem proizvodnje plina iz Sjevernog mora, svu svoju snagu, gospodarstvo i ekonomiju usmjerila samo na proizvodnju plina, zanemarujući ostale industrije koje su time postale manje konkurentne.
Holandija je posegnula za ovom metodom zbog snažnog civilnog društva i razvijenosti, no energetska industrija Holandije nikada nije dosegnula nivo ovisnosti poput one u Saudijskoj Arabiji ili Rusiji.
Zbog toga je saudijski princ Mohammed bin Salman, najavio ‘Viziju 2030’, plan koji uključuje porast zarade za zemlju od prodaje dijela kompanije Armaco. Sav novac, kako je najavio, uložit će u finansiranje i razvijanje drugih industrija koje se zbog preokupacije naftom do sada nisu razvijale u skladu s potrebama tržišta. Sve s ciljem izgradnje najvećeg suverenog fonda bogatstva na planeti Zemlji.
Prema njegovom planu dio novca od prodaje kompanije ići će u domaće investicije, a dio u inostrana ulaganja.
Njegova je namjera dobra, ukoliko uzmemo u obzir nedavni veliki pad cijena nafte kao i činjenicu da nije dobro oslanjati se samo na jedan izvor prihoda. Kritičari pak s druge strane napominju kako je ovo degradacija najveće svjetske industrije, te kako je više potez Vlade nego pravi tržišni manevar, no sigurno je teško predvidjeti što bi se događalo u budućnosti sa zemljom koja sve što ima ulaže u samo jedan sektor, koji možda i propada.
Princ Salman, 30-godišnjak koji je nasljednik trona vladajuće kraljevske porodice, predlaže ulaganje u turizam, zdravstvo, proizvodnju i obrazovanje. Jedan od ciljeva koje je postavio je i povećanje udjela privatnog sektora u gospodarstvu od 40 na 65 posto.
Ako se to dogodi, tvrdi, saudijska Arabija će postati više “normalna”, kao i druge zemlje u kojima postoji nekoliko jakih sektora. Ovakva će promjena zasigurno utjecati i na promjene unutar samog društva i na karakter nacije.
Postavlja se pitanje uticaja ove odluke na globalne finansije, odnosno kako će na njih uticati sama prodaja najveće naftne kompanije na svijetu, te kako će reagirati na stvaranje i razvoj novog najvećeg fonda bogatstva. Što se tiče prodaje, ona će biti veliki test za ulagače i pokazati koliko su spremni uložiti u kompaniju koja se pokazala kao pravi rudnik bogatstva.
Ovdje se raspravlja i o pitanju kojom se brzinom ovisnost svijeta o nafti može smanjiti. Što se tiče fondova, suvereni fondovi sve više zauzimaju moralna stajališta, poput Holandije koja je prodala svoje bogatstvo ugljena radi razvoja tehnologije za očuvanje okoliša.
Saudijska Arabija dobro je poznati investitor, a ako će sve ići prema planu, njeno bi bogatstvo trebalo biti samo veće.
Ukoliko Saudijska Arabija i njezino gospodarstvo postanu široko raspršeni po svijetu, to bi se najviše odrazilo na njene susjede. Ukoliko se ova prodaja, odnosno privatizacija pokaže kao dobar potez, to bi moglo nagnati i ostale zemlje u susjedstvu na učine isto. Otvaranjem investitorima, te će zemlje morati početi poštivati internacionalne porezne i pravne regulative i zakone. Što je svakako dobro za svijet, piše the Independent.
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Inflacija već progutala povrat PDV-a na prvu nekretninu
Slučaj Viaduct: Centralna banka BiH uložila prigovor
Srpska ide na berzu po novih 50 miliona KM
-
NEKRETNINE1 godina prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
NOVOSTI8 meseci prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE1 godina prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
EKOLOGIJA1 godina prijeHoće li rudnik litijuma ugroziti stanovnike Tuzle?
-
FINANSIJE1 godina prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca
-
BIZNIS1 godina prijeTelekom Srpske ili BH Telecom: Ko trenutno vrijedi više!?
-
BIZNIS1 godina prijeVlada Srpske će sutra saopštiti iznos najniže plate
-
PROMO1 godina prijeSavremeni pristup stomatologiji – TB Dent Trebinje