Naftna kompanija Saudi Aramco proizvodi gotovo 12 posto svjetskih zaliha nafte, što je i do pet puta više od najveće privatne kompanije koja se bavi proizvodnjom nafte i njezinih prerađevina, ExonMobil.
Zbog činjenice da leži na najvećem svjetskom nalazištu nafte, Saudi Aramco, izlaskom na tržište, mogla bi postati čak pet puta vrijednija od Applea, te time postati najvrjednija kompanija u svijetu, a njena privatizacija postat će najveća u istoriji planete.
Uz privatizaciju najveće naftne kompanije vežu se tri priče. Jedna od njih je činjenica da je Saudijskoj Arabiji potrebna ova privatizacija kako bi se smanjila ovisnost o nafti i da počne koristiti naftu u svrhu finansijske diverzifikacije. Druga je uticaj na globalne finansije. I treće, što seže dalje od same ekonomije, je učinak ove privatizacije na Bliskom istoku.
Saudijska Arabija dugi niz godina ima jedan problem, a to je ovisnost o samo jednoj industriji. Zbog te ovisnosti sve druge industrije ne mogu se razvijati u skladu i potrebama svjetskih tržišta. Ovaj problem poznatiji je pod nazivom holandska bolest, koja je kao takva imenovana prema primjeru Holandije koja je, nakon što je razvijen sistem proizvodnje plina iz Sjevernog mora, svu svoju snagu, gospodarstvo i ekonomiju usmjerila samo na proizvodnju plina, zanemarujući ostale industrije koje su time postale manje konkurentne.
Holandija je posegnula za ovom metodom zbog snažnog civilnog društva i razvijenosti, no energetska industrija Holandije nikada nije dosegnula nivo ovisnosti poput one u Saudijskoj Arabiji ili Rusiji.
Zbog toga je saudijski princ Mohammed bin Salman, najavio ‘Viziju 2030’, plan koji uključuje porast zarade za zemlju od prodaje dijela kompanije Armaco. Sav novac, kako je najavio, uložit će u finansiranje i razvijanje drugih industrija koje se zbog preokupacije naftom do sada nisu razvijale u skladu s potrebama tržišta. Sve s ciljem izgradnje najvećeg suverenog fonda bogatstva na planeti Zemlji.
Prema njegovom planu dio novca od prodaje kompanije ići će u domaće investicije, a dio u inostrana ulaganja.
Njegova je namjera dobra, ukoliko uzmemo u obzir nedavni veliki pad cijena nafte kao i činjenicu da nije dobro oslanjati se samo na jedan izvor prihoda. Kritičari pak s druge strane napominju kako je ovo degradacija najveće svjetske industrije, te kako je više potez Vlade nego pravi tržišni manevar, no sigurno je teško predvidjeti što bi se događalo u budućnosti sa zemljom koja sve što ima ulaže u samo jedan sektor, koji možda i propada.
Princ Salman, 30-godišnjak koji je nasljednik trona vladajuće kraljevske porodice, predlaže ulaganje u turizam, zdravstvo, proizvodnju i obrazovanje. Jedan od ciljeva koje je postavio je i povećanje udjela privatnog sektora u gospodarstvu od 40 na 65 posto.
Ako se to dogodi, tvrdi, saudijska Arabija će postati više “normalna”, kao i druge zemlje u kojima postoji nekoliko jakih sektora. Ovakva će promjena zasigurno utjecati i na promjene unutar samog društva i na karakter nacije.
Postavlja se pitanje uticaja ove odluke na globalne finansije, odnosno kako će na njih uticati sama prodaja najveće naftne kompanije na svijetu, te kako će reagirati na stvaranje i razvoj novog najvećeg fonda bogatstva. Što se tiče prodaje, ona će biti veliki test za ulagače i pokazati koliko su spremni uložiti u kompaniju koja se pokazala kao pravi rudnik bogatstva.
Ovdje se raspravlja i o pitanju kojom se brzinom ovisnost svijeta o nafti može smanjiti. Što se tiče fondova, suvereni fondovi sve više zauzimaju moralna stajališta, poput Holandije koja je prodala svoje bogatstvo ugljena radi razvoja tehnologije za očuvanje okoliša.
Saudijska Arabija dobro je poznati investitor, a ako će sve ići prema planu, njeno bi bogatstvo trebalo biti samo veće.
Ukoliko Saudijska Arabija i njezino gospodarstvo postanu široko raspršeni po svijetu, to bi se najviše odrazilo na njene susjede. Ukoliko se ova prodaja, odnosno privatizacija pokaže kao dobar potez, to bi moglo nagnati i ostale zemlje u susjedstvu na učine isto. Otvaranjem investitorima, te će zemlje morati početi poštivati internacionalne porezne i pravne regulative i zakone. Što je svakako dobro za svijet, piše the Independent.
