Connect with us

PRIVREDA

Trećina zaposlenih u RS jede budžetski hljeb, niko neće u realni sektor

BANJALUKA – Dok se za gradske uprave, razne državne institucije i druga uhljebljenja traži mjesto viška, a na konkurs za nekoliko desetina radnika prijavi njih više od 1.000, u realni sektor, gdje bi trebalo zasukati rukave, neće niko.

Objavljeno

 


Tako je nedavno više od 1.100 zahtjeva potencijalnih kandidata pristiglo na konkurs Gradske uprave grada Banjaluka kojim se tražio 41 novi radnik.

U isto vrijeme firma „Prijedorčanka“, koja se godinama bavi proizvodnjom rakija, voćnih destilata, koncentrisanih sokova od voća i povrća, na svoj konkurs za nove radnike nije dobila nijednu prijavu.

„Tražili smo četvoricu traktorista i nekoliko voćara, niko nam se nije javio. Džaba redovna plata, prijava, smještaj i hrana“, priča Nikola Vukelić, vlasnik, i dodaje da ni inženjeri neće u voćnjak i oni čekaju kancelariju.

„Da tek vidite kako to izgleda u sezoni branja, to su sve ljudi sa 60 pa i više godina, nigdje mladog čovjeka nema. Za koju godinu mi nećemo imati radnika i majstora, šta sa voćnjacima kada nema ko raditi u njima“, kaže on.

U Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske trenutni broj nezaposlenih na evidenciji je 134.527 osoba, a u isto vrijeme procjene stručnjaka kažu da oko trećina zaposlenih u RS jede budžetski hljeb.

Ovako stanje nepovoljno utiče na dvije stvari, prvo što opterećuje ionako preopterećene i prazne budžete, a drugo što sve manje radnika u realnom sektoru, to jest proizvodnji, privredi, građevini i sličnim granama, znači i sve manje profita, uplate PDV-a, rast BDP-a i na kraju ekonomskog rasta i jačanja.

Reklama

Pero Ćorić, direktor Sektora granskih udruženja u Privrednoj komori RS, kaže kako je suština problema u tome da je preopterećen sistem nagrađivanja, jer su plate u javnoj upravi daleko veće nego u javnom sektoru.

„U privrednim subjektima se ne plaća diploma, nego rad i znanje, a ovamo znanja ne moraš imati previše, ali se plata obračunava po stepenu. Tako da nije rijedak slučaj da u određenoj firmi imate radnika koji ima veću platu od inženjera. Zašto? Pa zato jer je gazda procijenio da on radom, znanjem i iskustvom više doprinosi firmi nego ovaj drugi“, kaže Ćorić.

Istini za volju, na konkurse u Tvornici obuće „Bema“ uvijek stiže dovoljno prijava, ali ne struke koje bi trebalo.

Kako kaže Marinko Umičević, direktor, obućara nema pa da ga platiš suvim zlatom.

„Sad primamo 50 radnika, ali nema obućara. Nijedan se nije javio, a ja više ne mogu da plaćam prekvalifikacije. Nemam ni inženjera da ga zlatom platim. Pored ovih 50 radnika treba mi i deset modelara i kreatora koje hoću da pošaljem u Italiju da nauče kako se radi, da vide nove trendove, ali nijednog nema, i šta sada da radim i s kim“, priča Umičević.

On je istakao i činjenicu da i pored toga što grad svakog đaka koji upiše srednju obućarsku stipendira sa 150, a „Bema“ sa 100 KM, djeca ovu školu zaobilaze u širokom luku.

Reklama

„To je odraz stanja u društvu, kod nas je misao života da se završi fakultet, a ako nema posla poslije, kao što obično i nema, onda dođeš do doktorata bez dana iskustva i rada“, ogorčeno govori Umičević.

Spasoje Albijanić, direktor firme „Monting-montaža“ iz Bijeljine, potvrđuje riječi prethodnih sagovornika.

„Mi imamo nevjerovatnu pojavu, a to je da bi svi mladi da rade, ali da u stvari ne rade ništa. Svi maštaju o kancelariji, fotelji i ako može kako, u 11 da se dođe na posao, a u realnom sektoru moraš raditi da bi opstao“, kaže Albijanić.

 

Izvor: Nezavisne.com

Reklama
Nastavite čitati

PRIVREDA

Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar

Objavljeno

 

Od

Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.

Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.

Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.

Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.

Benefiti coworking prostora

Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.

Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.

Reklama

U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.

Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.

Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.

Potencijal za Čapljinu

Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.

Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.

Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.

Reklama

Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.

Nastavite čitati

PRIVREDA

VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?

Objavljeno

 

Od

Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.

Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.

Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.

Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.

Nastavite čitati

PRIVREDA

„Invictus“ otpušta radnike

Objavljeno

 

Od

 Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.

Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.

Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.

Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.

“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.

Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.

Reklama

“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.

Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.

Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.

Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.

„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.

CAPITAL.BA

Reklama
Nastavite čitati

U trendu