Nama papir nije važan, najčešći je odgovor nevjenčanih parova na pitanje zašto nisu sklopili brak. Prema sadašnjem „Obiteljskom zakonu“, vanbračna i bračna zajednica u potpunosti su izjednačene, pa nevjenčanim partnerima koji su zajedno proveli najmanje tri godine papir u mnogim situacijama  nije bio važan.

Ovjerena izjava

Međutim, prema novom „Obiteljskom zakonu“, koji je u izradi, budu li vanbračni partneri željeli ostvariti bilo koje pravo koje imaju bračni drugovi, moraće se registrovati kod javnog bilježnika, prenosi Jutarnji list.

Tek nakon takve registracije smatrat će ih se vanbračnom zajednicom. U slučaju da to ne žele učiniti, kako sada stvari stoje, za državu će imati sličan status kakav sada imaju sustanari: neće imati pravo jedan preko drugog ostvarivati zdravstveno osiguranje ili poresku olakšicu, neće moći jedan od drugoga nasljeđivati, sticati državljanstvo …

Novinu o preciziranju pretpostavki po kojima će se zajednica žene i muškarca smatrati vanbračnom najavila je jučer u intervjuu Večernjem listu dr. Dubravka Hrabar, dekanica zagrebačkog Pravnog fakulteta i voditeljika Radne grupe za izradu novog „Obiteljskog zakona“.

Žele li učinke vanbračne zajednice, rekla je, partneri će trebati pred javnim bilježnikom dati ovjerenu zajedničku izjavu o njezinu nastanku.

Reklama

Pravila u EU

U tim državama zajednicu mogu registrirati, na isti način, i istospolni i raznospolni parovi koji ne žele ući u brak. Neregistrovane zajednice, imaju pojedina prava iz drugih zakona, ali ne i prema temeljnom zakonu.

Najdalje je otišla Švedska, u kojoj su vanbračne zajednice u visokom stepenu izjednačene s bračnima bez ikakve obveze registracije. No, Švedska nudi svojim građanima mogućnost isključenja od tih prava ako ih ne žele koristiti.

Naime, neizjednačavanje vanbračnih i bračnih zajednica u Holandiji i drugim državama smatra se najvišom distancom prava osoba da odlučuju o tome na koji će način živjeti: ako nikada ne žele učine braka, država ih ne smije na njih primjenjivati. Ako ih pak žele, mogu se registrovatii ili vjenčati.

Postavlja se, naime, pitanje: žele li baš svi da nakon tri godine zajedničkog života, kako to propisuje hrvatski zakon, budu faktički u braku.

Posebno je to osjetljivo kod izvanbračnih zajednica starijih osoba koje, primjera radi, žele živjeti zajedno, ali ne žele da ih partner nasljeđuje u slučaju smrti – žele da im jedini nasljednici budu djeca iz prethodnih veza. Sada, po sili zakona, nakon tri godine zajedničkog života partner im je nasljednik.

Reklama

Vanbračne zajednice zbog ovakvih su pitanja trenutno top-tema u Europskoj komisiji za porodično pravo, čija je članica i dr. Branka Rešetar s osječkog Pravnog fakulteta.

– U toku su izrade smjernica za status vanbračnih zajednica na nivou EU kako bi se praksa ujednačila i razmotrila sa svih aspekata ljudskih prava – kaže.

Pitanje raskida

Kad se uvede registracija vanbračnih zajednica, prethodno trajanje takve zajednice (u Hrvatskoj su sada propisane tri godine) postaje irelevantno. Parovi je mogu registrovati nakon pet dana, ako to žele. Raskid takve zajednice uvijek se obavlja kod tijela kod kojeg je i sklopljena – u ovom slučaju, kod javnog bilježnika.

Za raskid nije nužno da ga potpišu oba vanbračna partnera, može ga potpisati samo jedan (kao što samo jedan bračni drug može pokrenuti razvod), ali drugi partner mora biti obaviješten o raskidu.

Kako će te odredbe konkretno izgledati u prijedlogu novog „Obiteljskog zakona“ i, što je najvažnije, kako će se to odnositi na već postojeće vanbračne zajednice (hoće li svi morati kod javnog bilježnika, bez obzira na zajednički “staž”) pokušali smo juče saznati u Ministarstvu socijalne politike, nositelju izrade Porodičnog zakona, no tamo su nam odgovorili da su “sve što su imali reći vezano uz teze „Obiteljskog zakona“ već rekli”, piše Jutarnji.

Reklama

Izvor: Slobodna dalmacija