PRIVREDA
Rudnik Soli Tuzla nekad na rubu stečaja danas sa milionskim uspjesima
Iako se mislilo kako će se i Rudnik Soli pridružiti brojnim tuzlanskim kompanijama koje su zbog dugovanja, lošeg upravljanja i nepriznavanja poraza nadležnih dovedeni na rub stečaja – njegovi pogoni danas rade jače i brže nego ikada prije. Revolucija koju je svojim dolaskom 2016. godine najavio tada imenovani direktor Anis Šaldić, sada je stvarnost.
So se crpi i obrađuje po najvišim svjetskim standardima, uredno i na vrijeme isporučuje kupcima, dok su radnici uz sve to spremni za svaki novi dan. Priznaju, u početku, bilo je straha, ali sada je tu samo povjerenje jer konačno mogu kazati kako rade u kompaniji koja garantuje visokostandardne uslove rada, te platom, doprinosima i drugim načinima, nagrađuje svoje radnike.
Rezervoari konačno imaju samokontrolu, sigurnost koja je na najvišem nivou i za radnike i za okolinu a zadovoljstvo uslovima rada primjetno je već pri samom dolasku u tuzlansko naselje Tetima. Upravo ovdje, desetinama godina unazad Tuzla crpi ono po čemu je nadaleko poznata – so. Rudnik, kao rudnik – asocijacija je na stari sistem, zastarjelu opremu i sivilo, ali ne i u ovom dijelu grada. Skoro pa svakodnevna ulaganja u modernizaciju proizvodnih pogona, ono je što pozitivno utječe i na proizvodnju soli, ali i na profesionalizam svih zaposlenih radnika.
„Pa nova oprema je sad bolja i za rezervoare, za sve, za pumpe, temperature, za preliv rezervoara, za Jurkiće. Sad je sve elektronika: u slučaju svega imamo alarme koji se pale uz upozorenja. Prije ništa od ovoga nije bilo i tako…“, kaže Suad Mahmutović, radnik na Pumpnoj stanici Tetima.
Prije nije bilo ni direktora Anisa Šaldića koji je, po preuzimanju funkcije u junu 2016. godine, svaki segment Rudnika soli transformisao i unaprijedio. Iako je, kaže, na početku bilo straha od nepoznatog, modernizacija je vrlo brzo objeručke prihvaćena među radnicima. Zajedno sa unapređenjem uslova rada, vrlo brzo su se, kaže Šaldić, i dugovi koje je zatekao, sveli na nulu.
„Moram naglasiti da je ta vrijednost bila preko 3 miliona KM duga. Zatekao sam da radnicima nisam mogao podijeliti niti plaće. Danas kad govorimo o tim istim stvarima, Rudnik više nikome nije dužan. Isplatili smo preko 3 miliona dugovanja. Na računima imamo toliko sredstava da možemo u naredne tri godine radnicima podijeliti plate“, kaže dipl.ing.teh. Anis Šaldić, generalni direktor Rudnika Soli Tuzla.
Ključ uspjeha Rudnika soli leži u činjenici da je na čelno mjesto došla mlada osoba spremna na izazove. U prilog tome ide i veliki broj uspješnih poteza koji obaraju sve državne, pa i regionalne rekorde.
„U uspjesima koji su višemilionski, pa evo i u recimo prvih šest mjeseci, imali smo 500% iznad planiranih dobitaka“, dodaje Šaldić.
Da je na mjestu novopostovaljenog kućišta za upravljanje i nadzor rezervoara za isporuku soli kojom se neprekidno snabdijeva Sisecam Soda Lukavac, tuzlanska Solana, ali i Panonika Tuzla, nekada bila izuzetno stara instrument tabla, potvrđuju još fotografije koje nam pokazuju radnici. Međutim, u posljednja tri mjeseca, uređaj koji niveliše omjer slatke i slane vode u rezervoarima garant je ubrzanja sigurne i okolinski čišće proizvodnje. Ali tu se ne staje. Radna mjesta preko 1.000 radnika koja Rudnik soli, što direktno, što indirektno svojim uspješnim poslovanjem čuva u Tuzlanskom kantonu, u narednom periodu dodatno će biti osigurana.
„Ono što još nadalje planiramo jeste uvođenje ušteda u energetskom sektoru, a to je da na starim pumpama, koje sam zatekao iz 1980. godina, koje nisu modernizovane do danas, moram priznati da u slijedećoj fazi je postavljanje i instaliranje pumpi koje će biti sa motorima na frekventni pogon“, zaključuje Šaldić, generalni direktor Rudnika Soli Tuzla.
A upravo frekventni pogon investicija je kojom će se napraviti uštede od 30 posto na potrošnji električne energije i to za nesmetano obavljanje istih mehanizacijskih funkcija. To znači da će se, umjesto za četiri, finansijska isplativost ovakvog poteza pokazati za manje od godinu dana.
Tako će se Rudnik Soli Tuzla još jače pozicionirati na lidersku poziciju pogona koji, iako bosanskohercegovački, rade po svjetskim standardima i za sobom ostavljaju višemilionski profit.
Izvor: Rtvslon.ba
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE11 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca