Kako je moguće da je seks među nama tako dobar, tako se oboje divno osjećamo za vrijeme njega, tako nas spaja, kad zapravo ne dijelimo ništa drugo? To pitanje zaslužuje pažnju, jer žene koje previše vole često zbunjuje dobar seks u nesretnoj ili beznadnoj vezi.

Nije bio dovoljno voljen, ali moja će ga ljubav promijeniti

Pročitajte više na: https://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i-seks/dobar-seks-6405 – https://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i-seks/dobar-seks-6405

Mnoge od nas učili su da „dobar“ seks znači „pravu“ ljubav i obrnuto, da seks ne može biti uistinu zadovoljavajući i ispunjavajući, ako nam veza ne odgovara. Ništa nije dalje od istine za žene koje previše vole. Zbog sila prisutnih na svakom nivou naših odnosa s muškarcima, uključujući i seksualni nivo, loša veza može zapravo pridonijeti uzbudljivom, strastvenom i neodoljivom seksu, piše Robin Norwood u knjizi „Žene koje previše vole“, objavljenoj u izdanju Planetopije, a mi ti donosimo dio poglavlja „Dobar seks u lošim vezama“.

Možda ćemo morati objašnjavati porodici i prijateljima kako neo ko nije baš divan, čak ni previše zgodan, ipak u nama izaziva uzbuđenje iščekivanja i žudnju koja se ne može mjeriti s onim što osjećamo za neku bolju ili privlačniju osobu. Teško je izraziti činjenicu da smo očarani snom o traženju pozitivnih osobina – ljubavi, brižnosti, pažnje, integriteta, plemenitosti – za koje smo sigurni da pritajeno postoje u našem ljubavniku, i samo čekaju da procvjetaju na toplini naše ljubavi.

Žene koje previše vole često misle da njihov partner nikada prije nije bio istinski voljen, ni od roditelja, ni od prijašnjih žena ili djevojaka. Smatramo ga oštećenim i spremno prihvatamo zadaću da mu nadoknadimo sve što mu je nedostajalo u životu puno prije nego smo ga upoznale. Na neki je način taj scenarij seksualna verzija Snjeguljice, s obrnutim ulogama; spavala je začarana, čekajući oslobođenje koje donosi prvi poljubac njezine prave ljubavi. Želimo biti ti koji ćemo razbiti čaroliju, osloboditi tog muškarca iz onog što doživljavamo kao uzništvo.

Njegovu emotivnu nedostupnost, ljutnju, depresiju, okrutnost ili ravnodušnost, nasilje, neiskrenost ili ovisnost vidimo kao znakove koji pokazuju da nije dovoljno voljen. Svojom se ljubavlju borimo protiv njegovih nedostataka, njegovih neuspjeha, čak i protiv njegovog patološkog ponašanja. Odlučne smo u namjeri da ga spasimo snagom svoje ljubavi. Seks je jedan od primarnih načina na koje ga pokušavamo izliječiti ljubavlju. Svaki seksualni čin pun je naših nastojanja da ga promijenimo. Svakim poljupcem i svakim dodirom želimo mu izraziti koliko je dragocjen i poseban, koliko mu se divimo i cijenimo ga.

Reklama

Seks oslobađa fizičku i emotivnu napetost Sigurni smo da će ga spoznaja o našoj ljubavi pretvoriti u njegovo pravo ja, da će postati utjelovljenje svega što želimo i trebamo. Na neki je način seks u takvim okolnostima dobar zato što želimo da bude dobar; jako se trudimo da bude uspješan i divan. Reakcija koju dobijemo ohrabruje nas da se trudimo još više, još više volimo, budemo još uvjerljivije.

Tu su prisutni i neki drugi činitelji. Na primjer, iako se čini da ispunjavajući seks nije vjerojatan u nesretnim vezama, važno je ne zaboraviti da seksualni vrhunac oslobađa i fizičku i emotivnu napetost. Ako jedna žena izbjegava seks s partnerom jer među njima postoji sukob i napetost, druga će žena u sličnim okolnostima možda seks smatrati djelotvornim načinom da se oslobodi znatan dio te napetosti, barem privremeno.

Za ženu u nesretnoj vezi ili u vezi s nedoraslim partnerom, seks može biti jedino što donosi zadovoljstvo i jedini dio odnosa koji je uspješan. Zapravo, nivo oslobađanja napetosti seksom koju doživljava možda je direktno povezana s neugodom koju osjeća zbog partnera. To nije teško razumjeti. Mnogi parovi, bila njihova veza dobra ili loša, doživljavaju naročito dobar seks poslije svađe. Poslije sukoba, dva elementa pridonose naročito intenzivnom i zanosnom vođenju ljubavi: jedan je već spomenuto oslobađanje napetosti; drugi uključuje golem napor koji je poslije svađe potrebno uložiti u “uspješnost” seksa koji treba učvrstiti povezanost para, oslabljenu svađom.

Čini se kako naročito zadovoljavajuće seksualno iskustvo u tim okolnostima potvrđuje vrijednost veze u cjelini. „Pogledaj kako smo bliski, koliko ljubavi možemo pružiti jedno drugome, koliko zadovoljstva možemo dati. Zaista pripadamo jedno drugom“, može biti osjećaj koji se time stvara. Seksualni čin koji je fizički vrlo zadovoljavajući ima moć stvoriti duboko doživljenu povezanost dvoje ljudi. Naročito za žene koje previše vole, intenzitet borbe s muškarcem može pojačati seksualni doživljaj i tako nas više vezati za njega. Obrnuto je takođe istina. Kad smo u vezi s muškarcem koji za nas nije izazov, seksualnoj dimenziji može nedostajati strasti i uzbuđenja. Zato što nismo gotovo stalno uzbuđene zbog njega, zato što seks ne služi tomu da bi se nešto dokazalo, možda će nam se opuštenija i ugodnija veza činiti prepitomom. U usporedbi s dobro poznatim olujnim odnosima, to pitomije iskustvo kao da nam samo potvrđuje da “prava ljubav” uključuje napetost, borbu, bol i dramatičnost.

Šta je prava ljubav?

To nas dovodi do rasprave o tome šta je prava ljubav. Iako je pojam ljubav vrlo teško odrediti, smatram da je to zato jer naša kultura nastoji spojiti dva suprotna, možda čak i međusobno isključiva oblika ljubavi u jednom određenju. S tim u vezi, što više govorimo o ljubavi, to smo više u kontradikciji. Kad vidimo da se jedan oblik ljubavi suprotstavlja drugom, odustanemo, zbunjeni i frustrirani, i zaključimo da je ljubav previše lična, tajanstvena i previše zagonetna da bi se tačno objasnila.

Grci su bili mudriji. Koristili su dvije riječi, eros i agape, da bi razlikovali ta dva vrlo različita načina doživljavanja onog što zovemo “ljubav”. Naravno, eros se odnosi na strastvenu ljubav, dok agape opisuje stabilnu i vjernu vezu, lišenu strasti, vezu kakva postoji između dvije osobe koje se duboko vole. Kontrast između eros i agape omogućava nam razumjeti svoju zbunjenost pri traženju obje vrste ljubavi istovremeno u jednoj vezi s jednom osobom.

Reklama

Takođe, lakše uviđamo zašto i eros i agape imaju svoje pobornike, ljude koji tvrde da su samo jedan ili drugi tip pravi način doživljavanja ljubavi, jer zaista, oba imaju posebnu ljepotu, istinu i vrijednost. I svakom od njih takođe nedostaje nešto dragocjeno, što samo drugi tip može ponuditi.

Pogledajmo kako pobornici svakog tipa opisuju ljubav. Strast ili stabilnost Eros: Prava je ljubav sveobuhvatna, očajnička žudnja za voljenom osobom, koju se doživljava kao različitu, tajanstvenu i neuhvatljivu. Dubina ljubavi mjeri se intenzitetom opsjednutosti voljenom osobom. Malo vremena ili pažnje posvećuje se drugim zanimanjima ili aktivnostima, jer je toliko energije usmjereno prisjećanju na prošle susrete ili zamišljanju budućih. Često je potrebno prevladati velike prepreke, s tim u vezi u pravoj ljubavi postoji element patnje.

Drugi pokazatelj dubine ljubavi jest spremnost da se podnese bol i teškoća zbog veze. S pravom ljubavi povezani su osjećaji uzbuđenosti, zanosa, dramatičnosti, napetosti, tjeskobe, tajanstvenosti i žudnje.

Agape: Prava ljubav je partnerstvo kojem su dvoje ljudi duboko predani. Ti ljudi dijele mnoge osnovne vrijednosti, interese, ciljeve i prijateljski poštuju međusobne razlike. Dubina ljubavi mjeri se međusobnim povjerenjem i poštovanjem koje osjećaju jedno prema drugom. Njihova veza dopušta da se potpunije izražavaju, više stvaraju i bolje djeluju u životu. Puno radosti donose zajednička iskustva, prošla, sadašnja i buduća. Svaki partner smatra onog drugog svojim najboljim i najvrjednijim prijateljem. Dubina ljubavi mjeri se i spremnošću da iskreno sagledamo sami sebe te time poboljšamo vezu i produbimo prisnost. S pravom ljubavi povezani su osjećaji spokoja, sigurnosti, odanosti, razumijevanja, partnerstva, međusobne potpore i utjehe.

Žene koje previše vole slijede strast

Žena koja previše voli obično osjeća strastvenu ljubav, eros, prema muškarcu koji je nepodnošljiv, i upravo zato izaziva toliko strasti. Da bi strast postojala, mora postojati stalna borba, prepreke koje treba svladati, žudnja za nečim što nije dostupno. Strast doslovce znači patnju i često, to je strast dublja što je patnja veća. Nježnija ugodnost stabilne, vjerne veze ne može se mjeriti s uzbudljivim intenzitetom strastvene ljubavne veze. Kada bi napokon od muškarca kojeg strasno voli dobila ono što tako žarko želi, patnja bi prestala i strast bi ubrzo ugasnula. Tada bi možda sebi rekla kako više nije zaljubljena, zato što više nema gorčine boli.

Cijena strastvene veze je strah, a stabilne dosada

Cijena koju plaćamo za strast je strah. Strah i bol koji hrane strastvenu ljubav na kraju je mogu i uništiti. Cijena koju plaćamo za stabilnu vezu je dosada. Sigurnost koja utvrđuje takvu vezu može je učiniti krutom i beživotnom. Da bi zajedništvo u vezi i kasnije uključivalo uzbuđenje i izazov, oni se ne moraju temeljiti na frustraciji i žudnji, nego na još dubljem istraživanju onog što D. H. Lawrence zove “radosna tajanstvenost” između muškarca i žene koji su jedno drugom predani.

Reklama

Kao što Lawrence želi reći, to se možda najbolje postiže s jednim partnerom, jer se povjerenje i iskrenost koje daje agape mora udružiti s hrabrošću i ranjivošću strasti da bi nastala prava prisnost. Jednom je to jedan alkoholičar u fazi ozdravljenja vrlo jednostavno i lijepo izrazio. Rekao je: “Kad sam pio, spavao sam s puno žena. U osnovi sam puno puta proživio isto iskustvo. Otkako sam trijezan, spavam samo sa svojom ženom, ali svaki put kad smo zajedno, to je novo iskustvo.”

Rješenje je uspostavljanje duboke prisnosti

Ushit koji potječe ne iz međusobnog uzbuđivanja, nego iz međusobnog poznavanja, vrlo je rijetka pojava. Većina nas u stabilnim vezama odlučujemo se za predvidljivost, utjehu i partnerstvo zato što se bojimo istraživati tajanstvenost koju utjelovljujemo zajedno kao muškarac i žena, bojimo se izlagati svoju najdublju unutarnjost. No, tim strahom od nepoznatog u sebi i između dvoje ljudi zanemarujemo i izbjegavamo baš onaj dar koji nam naša duboka veza stavlja nadohvat ruke – pravu prisnost. Za ženu koja previše voli prava prisnost s partnerom može postojati tek poslije ozdravljenja. Dalje u tekstu još jednom ćemo naići na Trudi, suočenu s tim izazovom ozdravljenja koji sve nas čeka.

Izvor: Zdravakrava