PRIVREDA
Rod šljive u BiH slab, ali sa otkupom nema problema
Rod šljiva u BiH je ove godine, prema riječima poljoprivrednika, zbog kasnih mrazeva slab, a uprkos tome, dok su voćari u Srpskoj zadovoljni otkupnom cijenom, koja je ista kao i lani i iznosi oko 80 feninga po kilogramu, u pojedinim kantonima u FBiH cijene još nisu utvrđene.
Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, kazao je da se voćari ove godine ne mogu pohvaliti dobrim robom.
„Kompletno Potkozarje nema nijednu šljivu. Nešto više šljive ima na Majevici i u Semberiji. I kod njih je manji rod za desetak odsto, ali imaju izuzetan kvalitet, kao i cijenu, te uglavnom sve odmah ide u izvoz“, rekao je Dojčinović za „Nezavisne“.
Dodao je da su otkupne cijene dobre i iznose oko 80 feninga po kilogramu, zbog čega su svi proizvođači zadovoljni.
„Plasman je dobar i na stranom tržištu, jer je stanje u cijeloj Evropi slično kao kod nas, zato što su šljive, breskve, kao i kruške nastradale od kasnih, proljećnjih mrazeva“, kazao je Dojčinović.
Šljivari su nedavno bili na mukama, jer su na hrvatskoj granici bila duga čekanja zbog fitosanitarnih inspekcija, ali kako Dojčinović kaže, napredak je primjetan, jer sada inspekcija na granicama radi i subotom produženo radno vrijeme do 19 časova.
Naveo je da se cijene šljiva u trgovinama kreću od 1,5 KM do dvije KM.
„Cijene su u početku bile veoma visoke, dok je ponuda bila mala, pa je kilogram šljiva u marketima i piljarnicama koštao i do četiri KM pa i do pet KM“, rekao je Dojčinović.
On tvrdi da skoro nema ko da bere šljive, jer fali radne snage, zbog čega je i cijena radne snage porasla.
Da je ova voćka najbolje rodila na Majevici, za „Nezavisne novine“ je potvrdio i Darko Milošević, uzgajivač šljiva sa ove planine, koji šljive uzgaja na oko četiri hektara te navodi da je kasni mraz nanio manju štetu na ovom području u odnosu na druge krajeve Srpske, ali da ni kod njih prinosi nisu kakvi su bili ranije.
„Kvalitet šljive u ovoj godini je dobar, nismo imali problema sa štetočinama i bolestima“, rekao je Milošević.
Dodao je da se šljiva sa područja Majevice tradicionalno izvozi u zemlje Evropske unije te da ova godina nije izuzetak.
„Izvoznici su ranije imali probleme sa otežanim protokom na graničnom terminalu u Gradišci zbog potrebe hrvatskog fitosanitarnog nadzora da obavi kontrolu naše robe. Roba je znala da stoji i do 24 sata na terminalu, te zbog toga kupci u Njemačkoj nisu mogli da dobiju 100 odsto svježu robu“, naveo je Milošević.
Dodao je da su kupci u Njemačkoj imali razumijevanja, da nisu imali veće primjedbe te se ove godine tražio i kilogram šljive više, jer su i prinosi ove voćke i u toj zemlji bili mali.
Naveo je da se i sada dugo čeka na hrvatskim granicama, ali da su izvoznici snalažljivi te da se dolazak vozila na granicu mora najaviti dan ranije.
Dodao je da se barba šljiva privodi kraju i da će trajati najvjerovatnije narednih sedam dana.
„Izvoznici se nadaju da će se te carinske barijere u 2022. godini izbjeći, da će naša ministarstva postići dogovor da bi naša roba brže prolazila, da budu manja zadržavanja na granicama i da fitosanitarna inspekcija na granicama radi duže, oko 12 ili još bolje 24 časa“, zaključio je Milošević.
Sa druge strane, u Tuzlanskom kantonu, osim što je rod šljive ove godine slab, ni otkupne cijene nisu utvrđene, potvrdio je za „Nezavisne“ Enes Hasanović, sekretar Udruženja poljoprivrednika Tuzlanskog kantona.
Prema njegovim riječima, kasni mraz je i u ovom kantonu načinio štetu te je zbog temperature koja je tada iznosila i do minus dva stepena Celzijusa, rod prepolovljen u odnosu na prethodne godine.
„Cijene nisu utvrđene, iako je potražnja veća, ali zbog neutvrđenih cijena uzgajivači se snalaze kako ko zna i umije“, rekao je Hasanović.
Pojasnio je da to znači da se cijena kilograma šljive u ovom kantonu kreće od 0,5 KM pa do jedne KM, ali da rijetko ko postigne tu višu cijenu.
„Problem imamo i sa radnom snagom, jer nema ko da bere šljive, iako se dnevnica berača kreće i do 100 KM“, rekao je Hasanović.
Nezavisne novine
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE11 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca