PRIVREDA
Pjevač Bijelog dugmeta, Alen Islamović u biznisu sa lješnjacima
BIHAĆ – Pjevač Bijelog dugmeta, Alen Islamović na 24.000 m2 zemljišta u Bihaću je izgradio plantažu lješnjaka i tako zakoračio u poljoprivredne vode.
Sve je počelo prije nekoliko godina kada je Alenova supruga u nasljedstvo dobila oko 12.000 m2 zemlje u predgrađu grada Bihaća. U početku nisu znali šta će sa njom, počeli su istraživati, kako bi potom donijeli odluku da Alen nakon povlačenja iz estradnog posla, pronađe sebi drugu zanimaciju. Ta zanimacija postala je poljoprivreda.
Uradio je analizu zemlje, koja je pokazala da pojas uz rijeku Unu i Bihaćko polje je najbolji za sadnju i uzgoj oraha i kontinentalnog lješnjaka.
U razgovoru za poslovni portal Akta.ba Islamović kaže kako se sve poklopilo, nadmorska visina, plodna zemlja sa čistom vodom i uz malo truda dobili su plantažu lješnjaka.
„Kupio sam još zemlje, tako da danas na plantaži imamo 1.500 stabljika lješnjaka, koje smo uvezli iz Hrvatske. Stabla lješnjaka su licencirana i zaštićene sorte u Europskoj uniji za koje koliko, toliko postoji garancija da su kvalitetne i da za 4,5 godina mogu donijeti kvalitetan plod koji je tražen“, kaže Islamović.
ZA PLASMAN NE BRINE
U nastavku razgovora otkriva nam kako su ljeske čudno stablo ili grm koje mogu da rađaju 80 do 100 godina, a za brigu o njima potrebno je nabaviti i malo mehanizacije. U prvom planu kaže je traktor, potom malčer, kosilica…
„Prve godine bilo je dosta posla.Trebalo je očistiti njive od ostataka kukuruza, korova, pšenice, ječma…. Kupio sam mašinu koja to sve samelje. Mineralima smo poboljšavali kvalitet zemlje uz budno oko agronoma koji su me pratili“, kaže Islamović, nagašavajući kako bez struke ne smije ući u ovakve projekte.
Priča kako je jako teško pokrenuti jedan ovakav biznis u BiH i pored toga što je naš humus bolji od francuskog, španskog, italijanskog… Žalosno je kaže i što država ne vodi brigu o poljoprivrednicima koji su biser svake države.
„Nemojte se iznenaditi da u neko buduće vrijeme stranci pokupuju svaku lopatu zemlje u BiH“, dodaje Islamović.
Za plasman na tržištu ne brine, jer je postavio kvalitetne temelje. Stabla lješnjaka prošla su sve moguće procedure poput certificiranja, inspekcijskih kontrola, pregleda, carine, dozvola…
„Sve to košta, ali znam put do uspjeha. Bože moj više sile uvijek ima. Vjerujem da će mi više pomoći Europska unija, od moje vlastite zemlje koja se još ne zna ponašati prema poljoprivrednicima. Danas austrijski, njemački, holandski, pa čak i slovenski i hrvatski poljoprivrednici gospoda i cjenjeni u društvu od naših“, navodi Islamović, dodajući kako će dobar lješnjak sam sebi naći tržište.
LJEŠNJAK SA UNE
Za 6-7 godina očekuje da će njegova plantaža davati oko šest tona lješnjaka, koje će dalje prerađivati razbijati, praviti brend „Lješnjak sa Une“.
Islamović sa ovim biznisom neće stati. Proteklih dana na području USK uzeo je učešće na predavanjima o plantažama i uzgoju lješnjaka, gdje zajedno sa partnerima upoznaje buduće poljoprivrednike o prednostima ovog biznisa. U planu je i klupovina dodatne mehanizaciije i izgradnja malog akumulacionog jezera za 20.000 litara vode, ali i savladavanje tehnika upravljanja traktorom.
Svega ovoga ne bi bilo kaže Alen bez podrške porodice i prijatelja sa kojima će zajedničkim snagama za nekoliko godina zaokružiti započetu priču pod sloganom: „Čista voda čisti zrak plodno tlo za naš lješnjak“ – „Lješnjak sa Une“.
Na pitanje da li je lakše pjevati ili zemlju obrađivati kaže: „Za mene je sve lako jer to radim srcem. Sve što pokrenem radim iz ljubavi. Pjevanje će stati, tog sam svjestan. Međutim ja želim biti u pokretu, tako sam skrojen i takvi su mi geni.“
TRUD NEĆE PROPASTI
Svima onima koji se žele otisnuti u poljoprivredu poručuje da krenu hrabro.
„Nemojte dozvoliti da vam zemlja stoji neobrađena, iskoristite to. Trud neće propasti. Kvalitetnu farmu lješnjaka uvijek možete nekom prodati , dati u zakup i živjeti lagano, tiho i udobno ako ne bude postojao interes kod porodice. Ne dozvolite da vaša zemlja bude tuđi pašnjak i da je neko drugi iskorištava bez ikakve naknade.“
Izvor: Akta.ba
PRIVREDA
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
PRIVREDA
VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
PRIVREDA
„Invictus“ otpušta radnike
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
-
NEKRETNINE8 meseci prije
Počela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prije
Novi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prije
Učesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prije
Vlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prije
Castellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prije
Prag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prije
Proizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prije
Mtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca