Connect with us

PRIVREDA

Kako je zemlja na ivici Evrope postala ekonomska sila?

Objavljeno

 


DABLIN – Irska se kroz svoju istoriju suočavala s brojnim ekonomskim problemima, iseljavanjem i siromaštvom. Još pedesetih godina gotovo polovina stanovnika živjela je od poljoprivrede, bili su jedno od najsiromašnijih područja Evrope, a glavni izvozni proizvod bili su im ljudi, koji su u potrazi za boljim životom masovno iseljavali u razvijenije zemlje.

Da bi uspjela, Irska je morala pobijediti sama sebe, odnosno riješiti se zabluda da će ekonomiju zaštititi i razviti ograničavanjem trgovine, carinama i sprečavanjem stranih ulaganja. To su shvatili sredinom 50-ih godina kada su odlučili krenuti u liberalizaciju – ukinuli su ograničenja za strance kao vlasnike kompanija te izvozno orijentisane kompanije oslobodili poreza.

Sredinom 60-ih godina Irska potpisuje sporazum o slobodnoj trgovini s Velikom Britanijom, a početkom 70-ih ulaze u EU, što im donosi ogromno tržište od nekoliko stotina miliona ljudi. Tada Irska postaje atraktivna velikim stranim kompanijama iz SAD-a, Kanade, Japana, kojima je postala baza za izlazak na evropsko tržište. Već do kraja 60-ih godina u Irskoj je bilo 350 stranih kompanija, koje su ubrzo postale predvodnice izvoznog sektora. Povoljni poreski tretman, veliko evropsko tržište i radna snaga koja govori engleski od Irske su stvorili idealnu poslovnu destinaciju.

Irska ekonomija je prije navedenih reformi rasla po prosječnoj stopi od 2 odsto, koja se nakon liberalizacije popela na preko 4 odsto.

No 70-ih i početkom 80-ih ponovno stižu problemi. Vlade su se malo previše zaigrale s javnom potrošnjom, došlo je do bujanja javnog duga, koji se popeo na 125 odsto BDP-a. Kako bi se finandirali dugovi, dolazi do snažnog povećanja poreza.

Porez na dobit popeo se na čak 50 odsto, porez na kapitalnu dobit na 60 odsto, a nisu ništa bolje prošle i plate gdje se najveća stopa popela na 65 odsto. Ponovno dolazi do usporavanja ekonomskog rasta, na ispod 2 odsto, nezaposlenost raste na 17 odsto te se ponovno pokreće masovno iseljavanje.

Reklama

U drugoj polovini 80-ih otpustili 10.000 ljudi u javnom sektoru

U vrlo teškoj situaciji za Irsku, 1987. godine, premijer postaje Čarls Haughey koji si je dao nezahvalan zadatak provesti ono što na Balkanu zovu „bolni rezovi“, kako bi se finansijska kriza stavila pod kontrolu, smanjio javni dug i stvorili za daljnji razvoj.

U sklopu tih reformi došlo je do smanjenja javne potrošnje u gotovo svim područjima, ukinuto je nekoliko državnih agencija te je broj zaposlenih u javnom sektoru smanjen za oko 10.000. Državna potrošnja u Irskoj u periodu od 1985. do 1990. smanjena je za oko 15 odsto bodova – s oko 55 posto BDP-a na 40 odsto.

„Bolni rezovi“ stabilizovali su javne finansije i, kako se situacija poboljšavala, krenulo se u smanjenje poreza, pa je tako porez na dobit od 1985. do 2001. pao s 50 na 16 odsto, dok je porez na kapitalnu dobit u istom periodu smanjen sa 60 na 20 posto.

Irska se i kasnije suočavala s krizama, teško su stradali za vrijeme posljednje globalne finansijske krize 2008. godine, no temelji za modernu, dinamičnu ekonomiju postavljeni su reformama u drugoj polovini dvadesetog vijeka koje su ih transformisale iz siromašne poljoprivredne zemlje na ivici Evrope do jedne od najdinamičnijih ekonomija svijeta.

Sve uspješne zemlje potiču razvoj biznisa

Reklama

Recept za zaokret neke zemlje nije uvijek jednostavan. Obično se radi o kombinaciji raznih politika i iskorištavanju prilika, no postoje neke zajedničke karakteristike svih uspješnih ekonomija, a to je da imaju povoljno poslovno okruženje, efikasnu administraciju i razumnu poresku politiku koja poslovanje čini isplativim, a porezni obveznici od administracije dobivaju vrijednost za novac koji plate.

U Irskoj danas posluju brojne multinacionalne kompanije, koje su glavni motor njihovog izvoza. Usluge čine 60 odsto BDP-a, industrija oko 38 odsto, dok nekada dominantna poljoprivreda doprinosi samo 1 procenat.

Rast BDP-a posljednjih godina kreće se oko 5 odsto. Javni dug pao je na 70 procenata BDP-a, a nezaposlenost se kreće oko 6 odsto. Imaju i jedan od najnižih poreza na dobit koji iznosi 12,5 odsto.

 

Izvor: Index.hr

Reklama

PRIVREDA

Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar

Objavljeno

 

Od

Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.

Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.

Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.

Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.

Benefiti coworking prostora

Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.

Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.

Reklama

U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.

Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.

Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.

Potencijal za Čapljinu

Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.

Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.

Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.

Reklama

Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.

Nastavite čitati

PRIVREDA

VIDEO / Jedan dan u Lasti – kako se proizvode najukusniji keksi?

Objavljeno

 

Od

Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.

Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.

Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.

Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.

Nastavite čitati

PRIVREDA

„Invictus“ otpušta radnike

Objavljeno

 

Od

 Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.

Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.

Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.

Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.

“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.

Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.

Reklama

“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.

Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.

Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.

Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.

„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.

CAPITAL.BA

Reklama
Nastavite čitati

U trendu