Na današnji dan, 12. oktobra 1873. godine, rođena je slikarka Nadežda Petrović. Evo nekih citata Petrovićeve o umjetnosti i zašto nam je ona potrebna.

1. Narod koji je mogao da stvori svoju poeziju, narodnu, kao srpski narod, i koji, u tkanje svojih tkanina i odijela, utkiva slike i raznovrsne šare iz svoje sopstvene mašte, taj narod imaće, pored podneblja i klime, naklonjena osećanja i za negovanje vještina. A za to treba imati radenika i mecenata, te neće oskudijevati ni u volji i žrtvi (novcu).
2. Biti umjetnikom u nekulturnoj sredini, raditi i boriti se za umjetnost sa mnogim teškoćama, a na prvom mjestu sa siromaštinom koja ide ruku pod ruku sa talentima, postalo je pravilo. Ima li među umjetnicima jednoga koji bi mogao zaboraviti nevolje svoje mladosti, bogatstvo svojih želja, a siromaštinu svojih poderanih džepova, one vječne atribute koji prate jednog umjetnika maltene kroz cijeli život? Sa malom razlikom, borba je kod sviju jednaka. Genijalnost se rađa svuda, samo ne u bogataškoj kolijevci. Talenti se razvijaju na suncu, u slobodnom zraku, a ne po staklenim baštama.
3. Nezrela razmišljanja, kratkovida posmatranja nestručnih kritičara, regrutovanih iz redova pjesnika, naturaju umjetnosti i umjetnicima sebe i svoja razroka mišljenja. Oni pokazuju u svojim nazovi kritikama potpuno nerazumijevanje stvari u kojima bi htjeli dati svoje mišljenje ujedno nevješto prikrivajući svoje nepoznavanje umjetnosti, neznanje njenih potreba i težnji, upuštajući se, svovjim ocjenama, da govore čak i o ličnom kretanju umjetnika.
4. Umjetnost ne profaniše, ona podiže pali moral, pomaže razvitak socijalnih pitanja i evoluciju naroda, podiže kult u čoveku do najviših granica, vrijednosti jedinice i cijelog plemena u očima naprednih naroda.
5. Umjetnost je pomogla religiju davanjem božanstvima organsku formu, predajući joj najljepše proizvode uma čovječijeg.
6. Umjetnost je najeći vaspitač čovjeka i naroda. Kad naš narod nauči gledati i voljeti umjetnost nje radi, kada je bude razumio, osjećao silnu duševnu potrebu za lijepom slikom, oblikom, muzikom, pjesmom, on će tu potrebu zadovoljavati, bez obzira na materijalne žrtve; postaće kulturno snažan, a njegov nacionalni ponos nepokolebljiv, puštajući duboko korijen u sve slojeve društva.
7. Umjetnici moraju biti veliki učitelji ne samo svoga nego sviju naroda, ne samo svoga nego sviju stoleća, plemenitost njihova mora biti bezgranična onako kao što je priroda u bogatstvu i uzvišenosti; njihovi pogledi moraju biti širokih prostranijih granica nego što je njihova paleta i rad koji unose u svoju sliku, od poteza svoje kičice. Ličnost umjetnika mora se odvojiti iz sredine običnih ljudi, njihovih navika i života; biti iznad svih, snagom svoga duha vodeći poteze kičice, koja će obuhvatiti svaku i najmanju formu; pronići u dušu najsitnijih, raspoznavati sve nijanse duha čovečijeg i kao filozofski genije liječiti bolove ljudske, širiti uske poglede.
8. Prava velika umjetnost mora biti učitelj vaspitač, borac za napredak čovječanstva.

Svi citati preuzeti su iz knjige Nadežda Petrović, Likovne kritike, Umjetnika galerija Nadežda Petrović, Čačak, 2009, edicija Ravnoteža, priredio Branko Kukić.