Pred početak školske godine, povjerenica za zaštitu ravnopravnosti reagovala je u slučajevima ugrožavanja prava romske djece u jednoj predškolskoj ustanovi u Srbiji i zemunskoj osnovnoj školi. Kaže da su takvi slučajevi danas sporadični, ali tvrdi da i dalje postoje otpori inkluzivnom obrazovanju, posebno što nema dovoljno usluga podrške.

„Uglavnom su to usluge pedagoških asistenata, ličnih pratilaca ili nedostatak usluge plaćanja prevoza od kuće do škole, za djecu koja na to imaju pravo“, navodi Brankica Janković, povjerenica za zaštitu ravnopravnosti.

U težem položaju od ostalih su djeca s intelektualnim poteškoćama, kažu upućeni čak i u odnosu na druge osobe s invaliditetom.

„Lišavanje poslovne sposobnosti automatski, zaista, već decenijama traje i to je ostalo kao jedna od ključnih zakonskih odredbi koje bi trebalo uskladiti sa članom 12 konvencije UN“, objašnjava članica Savjeta za prava djeteta Svetlana Vlahović.

Bolji i kvalitetniji pristup diskriminisane djece pravdi, zahtjeva usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim standardima.

Nevena Vučković Šahović ističe da zakon o pravima djeteta još nije u parlamentu, iako postoji nacrt koji je prošao dvije javne rasprave i procjenu Savjeta Evrope, navodeći da taj akt od 2011. godine stoji u fioci.

„Prije tri godine usvojen je protokol koji daje pravo djeci da se žale komitetu UN za prava djeteta. Komitet pritužbe detaljno ispituje i daje svoj sud da li je u konkretnom slučaju poštovana konvencija. Sedamnaest zemalja je usvojilo taj protokol, među njima su i tri evropske – Njemačka, Albanija i Crna Gora. Voljeli bismo da ga i Srbija usvoji“, objašnjava Nuola Mol, zaštitnik prava djeteta u međunarodnom pravu.

Reklama

Zbog nepostojanja koordinacionog tijela, gde bi se donosile zajedničke odluke o dječjim pravima, bavljenje tim pitanjima trenutno zavisi od dobre volje nezavisnih tijela. Za početak se preporučuje da se ustanovi posebna institucija zaštitnika prava djeteta.

Izvor: RTS