PRIVREDA
Povećana žeđ za kozjom surutkom, a malo je proizvođača
Potražnja za kozjim mlijekom, kao i proizvodima od ovog mlijeka, posebno surutkom, u BiH je u porastu, ali problem predstavlja mali broj proizvođača i grla, kao i neorganizovanost otkupa proizvoda.
Prema riječima sagovornika „Nezavisnih“, bh. građani su u doba pandemije virusa korona kozje mlijeko prepoznali kao narodni lijek za pluća, ali su često u nemogućnosti da isto nabave, jer u BiH se kozarstvom ljudi više bave kao hobijem, a rjeđe kao ozbiljnom poljoprivrednom djelatnošću.
Dragan Santrač, predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza „Kozara“, kazao je da je potražnja za ovim mlijekom vidno porasla u vrijeme pandemije, ali da je na tržištu prisutan mali broj proizvođača.
„Sigurno je da nemamo dovoljno proizvođača. Problem je i to što su uzgajivači daleko od urbanih naselja i dostupnost potencijalnim potrošačima nije laka. Kontakt između proizvođača i kupaca je slab“, rekao je Santrač.
Cijena sirovog kozjeg mlijeka je od dvije KM do tri KM po litri, a cijene kozjeg sira su daleko više i iznose najmanje 20 KM po kilogramu.
„Problem je takođe što su proizvođači kozjeg sira imali ugovore sa restoranima, koji su od njih nabavljali ovaj sir. Međutim, restorani su zbog pandemije zatvorili posao, tako da su proizvođači ostali bez klijenata“, kazao je Santrač.
Dodao je da su u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS počeli sa formiranjem jednog udruženja kozara i ovčara na području cijele Srpske.
„Udruženje će zastupati bolje uslove za kozare i ovčare, za jedno zajedničko tržište, za zaštitnu cijenu mlijeka, ali i mesa, jagnjećeg i jarećeg“, naveo je Santrač.
Istakao je da već imaju članove od Novog Grada do Zvornika te da žele da oforme ovo udruženje, koje će obuhvatiti sve proizvođače, kako bi mogli uticati na tržište.
Spasoje Čamur, predsjednik Udruženja kozara jugoistočne RS, kazao je da bi upravo u doba korone kozari trebalo da ostvaruju dodatnu zaradu, jer je većina ljudi koji su prebolovali kovid-19 imala probleme sa plućima, zbog čega koriste kozje mlijeko za brži oporavak.
„Ali ponude nema, nema dovoljno proizvođača i nema dovoljno grla koza“, rekao je Santrač za „Nezavisne“.
Dodao je da je mali broj proizvođača koji se intenzivno bave kozarstvom. Ljudi se time češće bave kao dodatnom djelatnošću.
Situacija nije bolja ni na području Unsko-sanskog kantona, gdje tvrde da je kozarstvo nerazvijeno, a kao razlog tome navode nepostojanje strategije u ovoj grani stočarstva te slabu zainteresiranost poljoprivrednih proizvodača da se bave ovom djelatnošću.
Prema riječima Huseina Selimovića, predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača USK, danas postoji tek nekoliko stočara koji se bave uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg mlijeka.
„Kada je u pitanju kozarstvo, sve je na individualnom nivou, jer ne postoji organizovan otkup kozjeg mlijeka i ostalih mliječnih proizvoda. Jedan od razloga je to što na ovim prostorima ne postoji ni tradicija držanja i uzgoja koza, jer proizvođači mahom preferiraju ostalu stoku“, istakao je Selimović.
Sa druge strane, postoje i pozitivni primjeri da uzgoj koza može biti unosan posao, posebno onima koji se tom poslu ozbiljno posvete.
Tome svjedoče Hasan i Šaćira Delić, koji na imanju u blizini Ključa drže stado od preko stotinu koza te proizvode kozji sir vrhunskog kvaliteta, koji prodaju na kućnom pragu. Delići kažu kako se koze isplati držati, jer su, u poređenju s ostalom stokom, troškovi manji, a zarada je prilično dobra.
„Jedna koza u sezoni može dati 300 litara mlijeka, a litra kozjeg mlijeka košta tri KM, dok je kilogram sira 25 KM. Ako tu dodamo i prodaju jaradi, lako je izračunati kako se godišnje može pristojno zaraditi“, kažu Delići.
Još jedan svijetao primjer ozbiljnog kozarstva u BiH je i farma „Nanaa Kaas“, u malom selu Jelićka, nadomak Prijedora, a Dario Lemić, vlasnik ove farme, u razgovoru za „Nezavisne“ kaže da trenutno imaju 159 koza te da očekuju da će se taj broj uskoro povećati kada se koze ojare.
„Pandemija je uticala, ali ne toliko na nas lično, jer smo sve svoje proizvode prodali, jedino je to bilo malo sporije u tom periodu“, rekao je Lemić.
Dodao je da oni mlijeko ne flaširaju, već da sve mlijeko upotrijebe u proizvodnji.
„Kod nas je najjeftiniji sir od 25 KM po kilogram, a najskuplji iznosi 42 KM po kilogramu“, kazao je Lemić.
Istakao je da su u doba korone imali pojačanu potražnju za surutkom od kozjeg mlijeka, koja košta dvije KM po litri.
„Građani su prepoznali blagodeti surutke te čim dobijemo surutku, odmah je prodamo i očekujemo da ćemo je uskoro ponovo plasirati na tržište“, dodao je Lemić.
Nezavisne novine
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE11 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca