„U svim zemljama okruženja, o ostvarivanju prava djeteta na kontakte i druženja sa roditeljem sa kojim ne živi odlučuje sud. Porodični zakon Republike Srpske jedini je zadržao nadležnost centra za socijalni rad o ostvarivanju ovog prava djeteta“, pojasnila je Grahovčeva za Srnu. Ona je ocijenila da je, iako praksa pokazuje da nema efikasne zaštite djeteta i njegovih interesa u ovim postupcima, te iako statistika upozorava da je svakom godinom sve veći broj djece čija su prava ozbiljno ugrožena u ovim postupcima, izostao aktivniji odnos u prepoznavanju ozbiljnosti problema i traženju sistemskih rješenja u zaštiti djece i njihovih interesa u ovim postupcima.

Prema njenim riječima, u odnosu na 2010. godinu, kada je zaključeno 5.767 brakova, taj broj je neznatno porastao u 2014. godini, kada su zaključena 5.823 braka, a istovremeno je znatno porastao broj razvoda od 517 u 2010. godini na 1.106 u 2014. godini i broj djece iz razvedenih brakova od 344 u 2010. godini na 745 u 2014. godini.

„Broj djece iz razvedenih brakova za tri godine je 2.219. Najveći broj djece je uzrasta do 10 godina“, naglasila je Grahovčeva. Ona je pojasnila da, iako je protok vremena najveća prijetnja ostvarivanju ovog prava djeteta i može imati nepopravljive posljedice u odnosima između djece i roditelja koja ne žive sa njima, postupak pred centrom za socijalni rad za uređenje viđanja traje mjesecima, a kada se rješenje i donese niko ga ne izvršava. „U centru kažu da su im ruke vezane jer nisu nadležni za izvršenje rješenja koja su donijeli, a roditelji pitaju zašto su uopšte vodili postupak pred centrom i šta im znači pravosnažno rješenje ako nema načina da to bude realizovano“, navela je Grahovčeva. Ona je istakla da roditelji zaboravljaju da su djetetu potrebna oba roditelja, da razvodom braka ne prestaju biti roditelji, da djeca i u njihovom najranijem uzrastu dobro razumiju emocionalnu atmosferu u porodici i da stresne situacije koje prolazi cijela porodica u postupku razvoda braka roditelja kod djece izazivaju različite reakcije-osjećaj usamljenosti, strah od napuštanja, ljutnju, razdražljivost, što se odražava na uspjeh u školi, druženje sa vršnjacima.

„I dok roditelji odgovornost prebacuju na centre za socijalni rad zato što odugovlače postupak, što podržavaju drugog roditelja, što nisu uzeli izjavu djeteta ili izjavi djeteta nisu posvetili dužnu pažnju, centri osnovni problem vide u neodgovornim roditeljima koji ne sarađuju sa centrom, ne odazivaju se na pozive, manipulišu djecom, ali i nadležnim službama koje ne izvršavaju donesena rješenja. I dok traje prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge, djeca i njihove stvarne potrebe ostaju potpuno po strani“, tvrdi Grahovčeva. Ona je poručila da dijete ima pravo da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti sa najboljim interesom djeteta. Prema njenim riječima, u postupku koji se vodi, najbolji interes djeteta mora se utvrditi u vezi sa konkretnim okolnostima vezanim za dijete, mora se obrazložiti zašto je donesena odluka u najboljem interesu djeteta i na osnovu kojih elemenata je napravljena procjena, uz obavezno učešće djeteta, u skladu sa njegovim uzrastom i definisanom procedurom koja osigurava zakonske garancije i pravilnu primjenu prava.

Izvor: Srna