Nakon dugog natezanja koalicijskih partnera, demokršćansko-socijaldemokratska vlada donijela je ove nedelje zakon o integraciji koji već sad i kancelarka Angela Merkel (Kršćansko-demokratska unija CDU) i njezin zamjenik Sigmar Gabriel (Socijaldemokratska stranka Njemačke SPD) nazivaju istorijskim. I zaista je po prvi put u svojoj istoriji Njemačka „priznala“ da je useljenička zemlja, a novi zakon je pokušaj, kako je istaknula kancelarka, da se nauči iz grešaka prošlosti. Njezin zamjenik Gabriel ne želi ostati samo na zakonu o integraciji nego smatra da je ovo prvi korak za donošenje i zakona o useljavanju kojeg Njemačka, ma koliko to čudno zvučalo, još uvijek nema. Otpor demokršćana prema zakonu koji bi u svom nazivu Njemačku definisao kao useljeničku zemlju još uvijek je prevelik.

Prva, ali i druga generacija „gastarbajtera“ je morala izići na kraj bez društvene definicije integracije i zato se suživot preko milion novih useljenika koji dolaze s još različitijom kulturnom pozadinom nego prethodni useljenički talasi ne želi prepustiti slučaju. Njemačka vlada je pri sastavljanju zakona o integraciji posegnula za principom batine i mrkve. Zakon je već sad pronašao mnoge kritičara s tim da je, u zavisnosti od političkog predznaka, za neke previše mrkve, a premalo batine i obrnuto. Među mjere kojima država izlazi u susret izbjeglicama spada i olakšani pristup tržištu rada i to prvenstveno ukidanje mjere po kojima poslodavac, ukoliko želi zaposliti izbjeglicu, mora prvo dokazati da mu na raspolaganju ne stoji neki kandidat, državljanin Europske unije. Uz to vlada planira subvencionisati 100.000 radnih mjesta koja bi poslužila kao neka vrsta pripreme za „pravo“ tržište rada. Pristup stručnom usavršavanju imat će i starije izbjeglice, a uspješni završetak stručnog školovanja bit će i garancija stiecanja radne i boravišne dozvole.

Bez integracije nema socijalne pomoći

U poticajne mjere spadaju i proširene ponude učenja njemačkog jezika. No samo za one izbjeglice s trajnijom perspektivom boravka u Njemačkoj. Za izbjeglice i podnositelje zahtjeva za azilom s Balkana ili sjevernoafričkih zemalja naprotiv neće biti intenzivnih jezičnih i integracijskih kurseva nego samo „orijentacijskih“ koji bi im pomogli nakon povratka u zemlju. „I oni koji će se morati vratiti kući bi trebali ponijeti sa sobom njemačka iskustva“, rekla je prilikom predstavljanja zakona ministrica rada Andrea Nahles (SPD). Toliko o mjerama podsticaja. Međutim, postoji i lista mjera kojima se od izbjeglica traži i nešto zauzvrat. „Mi očekujemo da će migranti prihvatiti mjere integracije“, rekla je kancelarka Merkel. One koji ne žele prihvatiti pruženu ruku integracije čeka čitav niz kaznenih mjera poput smanjenja socijalnih povlastica. I upravo ovaj element su kritičari zakona ocijenili kao kontraproduktivan. „Time se izbjeglicama unaprijed šalje pogrešan, osuđujući signal“, smatra Rolf Rosenstock, šef krovne organizacije karatitivnih organizacija Njemačke.

Paralelno useljavanje teče dalje

Drugi element koji se našao na meti kritičara je mjera kojom se izbjeglicama može odrediti mjesto boravka. Time se, kako se objašnjava u „Izjavi iz Merseburga“ (Merseburg je mjesto pored Berlina u kojem je vlada zasjedala ovog tjedna, op.red.), želi spriječiti stvaranja socijalnih žarišta, drugim riječima, pravljenje geta po etničkom i socijalnom principu. Ovo pravilo ne vrijedi za one koji se „snađu“ i pronađu zaposlenje. Nadalje, za izbjeglice ne vrijedi pravilo automatskog sticanja trajne boravišne dozvole nakon pet godina boravka. Ova povlastica će ubuduće zavisiti od stepena integracije. Humanitarne organizacije poput Pro Asyl zakon o integraciji su dočekali na nož proglasivši ga „spornim, populističkim i krivo usmjerenim“. „Ovaj zakon sugeriše to da se izbjeglice zapravo ne žele interisati nego ih se na to treba natjerati“, kaže šef Pro Asyla Günter Burkhardt.

Reklama

Na kraju ostaje pitanje troškova. Samo ove godine izbjeglice će Njemačku stajati 20 milijardi eura. Brža integracija izbjeglica ne samo u društvo nego i u tržište rada je zato i prioritet, što je iz novog zakona i vidljivo. U međuvremenu će milion upražnjenih radnih mjesta i dalje biti popunjavano drugim, regularnim, useljeničkim mjerama, kako useljenika iz Evropske unije tako i onih izvan.

Izvor: DW