Kada bi se od novca koji građani BiH drže u bankama, a koji prema posljednjim podacima dostiže iznos od oko deset milijardi KM, fomirao investicioni fond, ta bi institucija u poređenju s američkim fondovima bila sporedan igrač na tržištu.
BiH i regija su moć američkih fondova osjetili s dolaskom fonda Kohlberg Kravis Roberts (KKR) kojeg na Balkanu najčešće predstavlja bivši šef CIA-e David Petraeus, direktor KKR Global Instituta. Ulaganjem u telekomunikacijski sektor i firme poput Telemacha i United Media, poslat je ohrabrujući signal i ostalim investicionim fondovima iz SAD-a da Balkan te Centralna i Istočna Evropa postaju sigurno mjesto za biznis.
Ulaganje novca
Nastanak investicionih fondova vezan je za pitanje kako i gdje profitabilno uložiti novac koji posjeduju građani, kompanije, penzioni fondovi, bogati pojedinci, banke i niz drugih aktera. Jedan od odgovora je kreiranje fondova poput KKR-a, koji prema posljednjim podacima upravlja sredstvima od 98 milijardi dolara. KKR, ipak, nije najveći fond svoje vrste. Ispred njega su čak tri fonda, i to Carlyle Group sa ulagačkim kapitalom od 124 milijarde dolara, Blackstone Group LP vrijedan 146 milijardi dolara te najveći fond, Apollo Global Management LLC, koji upravlja sa čak 150 milijardi dolara novca kojeg su u ovu firmu uložili privatni ulagači.
Jasmin Mahmuzić, izvršni direktor za prodaju Union banke, koji je stekao MBA diplome na američkom Univerzitetu u Delawareu i dobro poznaje finansijsko tržište SAD-a, za Faktor ističe da u ovoj zemlji postoje tri načina kako iskoristiti višak novca.
– Možete ga držati kod kuće, u banci ili uložiti u fond koji provodi investicione djelatnosti širom svijeta i na kraju godine dobijete dio novca od profita fonda koji nastaje uzimanjem dividende od firmi u koje su uložili – ističe on.
Objašnjava da su vlasnici fonda oni koji u njega ulažu, a kompanijom upravlja menadžment koji odlučuje da li će se specijalizirati za ulaganja u telekomunikacije, solarnu energiju, banke ili nešto treće. Pojedini fondovi ulažu u skoro sve sektore.
Mahmuzić objašnjava da je prednost investicionih fondova ta što pored novca donose i stručnost rada u određenom sektoru.
– Fondovi su bitni jer postoji niz potencijalno profitabilnih projekata koje banke ne žele finansirati, a oni mogu i onda ulažu novac i znanje u projekte. Kad fondovi dođu, onda počinje i privredni razvoj – navodi on.
Nastavak ulaganja
Da bi BiH privukla veći broj fondova, nužno je riješiti problem pravne nesigurnosti i nedovoljno efikasnog funkcionisanja pravosuđa.
– Kada bi fond preuzeo neku domaću firmu u BiH ili na Balkanu, visoka je šansa da se pojave problemi koji na prvu nisu bili vidljivi poput tužbi radnika, sindikalnih pitanja, neriješenih pravnih statusa i niza drugih pitanja. Naša zemlja ipak može biti interesantna kao mjesto u kojem će se izgraditi, naprimjer, proizvodni pogon za izvoz na treća tržišta – kazao je Mahmuzić.
Navedeni problemi, koji su karakteristični za većinu balkanskih zemalja, ipak ne sprečavaju dalja ulaganja KKR-a. David Petraeus je kroz nedavni razgovor s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem iskazao interes za kupovinom loših kredita od banaka u ovoj zemlji. Pozadina ovog poteza je mogućnost da KKR preuzme firme koje nisu u mogućnosti platiti kredit, te kroz ulaganja i svoju stručnost, doprinese oživljavanju poslovanja tih preduzeća.
Razne vrste fondova
Prednost takozvanih private equity fondova poput KKR-a, koji novac ulažu u kompanije, jeste taj da za razliku od banaka, finansiraju i visokorizične startup firme. Postoji i niz drugih vrsta fondova poput visokošpekulativnih hedge fondova te mutual fondova, koji ulažu u obveznice i dionice. Ovi fondovi se značajno razlikuju od bh. investicionih fondova nastalih privatizacijom i upisom certifikata.
Izvor: Faktor.ba
