Ona igra važnu ulogu u finansiranju zemalja u razvoju i zemalja u usponu. Ipak, dijaspori se desetljećima jedva posvećivala pažnja u okviru razvojne saradnje. Prevelika pažnja se pridavala navodno važnijim projektima. Međutim, iseljenici, koji obično zadržavaju blisku vezu sa svojom zemljom porijekla, tokom posljednjih godina sve više dolaze u središte pažnje. I to iz dobrog razloga: Oko 200 miliona iseljenika širom svijeta, koji svojim porodicama u zemljama nižih ili srednjih prihoda redovno pružaju podršku, predstavljaju veliki potencijal za razvoj. Ovaj potencijal treba koristiti.

Skupi transferi novca

Radi se o velikim iznosima. Jedan izvještaj Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj (IFAD) pokazuje da su se doznake od 2007. godine u prosjeku povećale za 4,2% godišnje na 445 milijardi US$. To je više nego trostruki iznos cjelokupne razvojne pomoći. Među primaocima dominiraju azijatske države. Međutim, i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu doznake čine najmanje 11%, odnosno 15% BDP-a. Povećanje doznaka od 2007. godine je pri tome itekako nevjerovatno ako se uzme u obzir finansijska kriza iz tog perioda. Očigledno da iseljenici radije ograničavaju vlastite izdatke, nego da smanjuju doznake koje šalju svojim porodicama.

Doznake često idu preko neformalnih kanala. Na Balkanu, naprimjer, vozači autobusa često preuzimaju ulogu kurira koji prenose novac. Ono što je brojnim kanalima zajedničko su visoki troškovi prenosa. Iako su ovi troškovi u velikoj mjeri smanjeni tokom zadnjih 20 godina, i to sa preko 15% na 7,5%, to je još uvijek daleko od cilja od 3% koji definiraju ciljevi održivog razvoja UN-a, posebno obzirom na činjenicu da se troškovi jedva smanjuju tokom zadnjih godina. Međutim, ukoliko bi smanjenje na 3% ipak uspjelo, primatelji bi na godišnjoj osnovi imali na raspolaganju oko 20 milijardi US$ dodatnog novca. Veliki potencijal za poboljšanja posebno postoji u Južnoafričkoj Republici, gdje su troškovi od 15% među najvišima.

U zemljama u kojima se nalaze primatelji, osobe su svjesne vrijednosti doprinosa iseljenika; u mnogima od njih su osnovana zasebna ministarstva nadležna za dijasporu. Međutim, i donatorske zemlje, poput Švajcarske, pokazuju sve veći interes. Tako Agencija za razvoj i saradnju Švajcarske (SDC) u svom programu “Migracija i razvoj“ želi ciljano promovirati potencijal migranata za održiv razvoj. Prema riječima Markusa Reislea, odgovornog menadžera programa, pri tome se prvenstveno radi o poboljšanju okvirnih uslova kako bi iskustva i novac migranata mogli imati što veći učinak u zemlji porijekla. Pri tome se oslanja na vlastitu inicijativu i odgovornost. Reisle također navodi primjer: Iseljenici su često zainteresirani za investiranje u poslovni poduhvat u zemlji porijekla. Međutim, kada država nema zemljišnoknjižni registar za upis vlasništva nad zemljištem ili kada je administracija korumpirana, to postaje teško, obzirom da nedostaje sigurnost investiranja. Stoga se u okviru političkog dijaloga nastoji raditi na rješavanju relevatnih prepreka ili pokretanju konkretnih pilot projekata – kao što je, recimo, kontakt tačka za investitore. Sve to se uvijek odvija uz uključivanje nadležnih ministarstava i dijaspore, a također se nastoje jačati organizacija i resursi istih. To nema nikakve veze sa milostinjom ili altruizmom, kaže Reisle. “Investicije moraju biti isplative, radi se o poslovnim modelima.“

Reklama

SDC već dvije godine pruža podršku platformi “i-dijaspora“. Udruženje koje djeluje u Švajcarskoj želi pružati podršku razvoju Bosne i Hercegovine. Potencijal je veliki. U Švajcarskoj živi preko 60.000 osoba bh. porijekla. Proteklog novembra je u Zürichu organiziran poslovni forum tokom kojeg su okupljena bh. poduzeća iz oblasti stanogradnje i potencijalni investitori iz Švajcarske. Preliminarna procjena učinka je itekako pozitivna. U međuvremenu je, naime, već pet investitora dostavilo konkretne ponude, a četiri firme su pored toga i posjetile potencijalne partnere u BiH.

Početna pomoć Državnog sekretarijata za ekonomske poslove (SECO)

Jedan od malobrojnih predstavnika dijaspore iz Švajcarske koji već posluje u BiH je Edin Dacić. On je kao petogodišnjak emigrirao u Švajcarsku sa svojim roditeljima. Nakon studija na Univerzitetu St. Gallen, krajem 1980-ih je odlučio da okuša svoju sreću na Balkanu. Poduzeće koje je osnovao, Daccomet, danas djeluje u industriji namještaja i dobavljač je švedskog proizvođača namještaja Ikea. Poduzeće u BiH već zapošljava oko 400 osoba, a drugo postrojenje u Srbiji ima 300 uposlenih. Dacić svoje uposlenike nerijetko šalje na usavršavanje u Švajcarsku, posebno obzirom na činjenicu da se bh. obrazovni sistem još uvijek nije zaista oporavio od rata.

Dacić je također član Upravnog odbora “i-dijaspore“. Šta je njegova motivacija? Kao prvo, želi podizati svijest. Državni sekretarijat za ekonomske poslove (SECO), naime, posjeduje start-up fond predviđen za poduzeća u zemljama u tranziciji od kojeg je i sam imao koristi. Međutim, članovi dijaspore jedva da znaju da postoji takav vid pomoći. Kao drugo, po njemu bi se puno postiglo ukoliko bi barem mali dio doznaka išao u investicije umjesto samo na potrošnju. “Jer velike korporacije će i u budućnosti u velikom luku zaobilaziti BiH; angažman dijaspore je stoga utoliko važniji.“, ističe on.

Reklama

Oči svjetskih dizajnera uprte u konjički namještaj

Njemački „Die Welt” se osvrće na nedavno održani Međunarodni sajam nameštaja u Kölnu, ističući unikatni dizajn i ljepotu bosanskohercegovačkih proizvođača namještaja, odnosno firme Zanat iz Konjica, prenosi DW.

U Kölnu se moglo dosta toga lijepoga vidjeti, ali malo toga jedinstvenog i mnoge robne marke i eksponati su ličili jedni na druge, navodi se u tekstu i nastavlja: „Međutim, nezamjenjiv je bio namještaj bosanske porodična firme Zanat iz Konjica, koji tradicionalne lokalne rezbarije prenosi u 21. stoljeće. Ova zanatska tehnika je, zbog svoje duge tradicije, ali i vizuelnog identiteta i značaja za društvenu zajednicu, u decembru od UNESCO-a uvrštena na Listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. To je centralna karakteristika svih Zanatovih komada namještaja i ostalih proizvoda. Mustre, ponekad poput krljušti, a ponekad poput finih linija, provlače kroz te proizvode. Neki komadi namještaja podsjećaju na afričke skulpture, drugi pak govore jasan jezik skandinavskog dizajna.“

Poznata švedska dizajnerka Monika Förster, koja već tri godine vrši dužnost umjetničke direktorice ovog brenda, u intervjuu za „Die Welt” ističe: „BiH se najčešće povezuje sa ratom, smrću, Srebrenicom, korupcijom i nezaposlenošću od čak 26 posto. Zbog toga je ovo nešto veoma pozitivno za Konjic i nešto na što su svi stanovnici veoma ponosni. U međuvremenu, oči mnogih svjetski poznatih dizajnera su uprte u ovu kompaniju, što je jako lijepo. U aprilu ćemo, na Međunarodnom sajmu namještaja u Milanu, predstaviti rezultate našeg zajedničkog rada sa jednim od najboljih svjetskih dizajnera“, istakla je Förster.

Izvor: Akta.ba

Reklama