‘Zbog prekomjernog rada dugoročno opada produktivnost’, rečenica je s kojom bi vjerojatno mnogi rado otišli do svoga šefa.

Prekomjerni rad je loš za produktivnost.

Ko radi fizičke poslove, previše se umara i dovodi se do opasnosti od povreda.

Ko radi posao s ljudima, postaje razdražljiv.

Ko radi intelektualne poslove, osjeća zasićenje i gubi na kreativnosti.

Osim toga, umor se kumulativno zbraja, pa što više prekovremenih sati radite, to se smanjuje produktivnost.

Reklama

Pa zašto onda, već decenijama intelektualne poslove rade ljudi čija je satnica 60 sati sedmično? Zato što su ti poslovni odlično plaćeni, i oni koji ih obavljaju prećutno su se odricali privatnog života.

Kolumna Džeka Surovjeckog otkriva zašto poslodavci umjesto jednog radnika koji radi 60 sati ne uzmu dvojicu koji bi radili po 30 sati sedmično, što bi se činila kao jednostavna matematika. Surovjecki u svojoj kolumni u Njujorku tvrdi kako je dvoje ljudi skuplje zaposliti zbog svih doprinosa na platu, ali i troška samog radnog mjesta (sredstava za rad, telefona, stola…).

U realnosti, kod specijaliziranih poslova svaki radnik ima indivudualna znanja.

Osim toga, kada bi dva radnika obavljala jedan posao “popola”, gubili bi vrijeme na prenošenje informacija: jedna osoba zna jednu stvar, a druga drugu, a uvijek postoji šansa da neko svom kolegi ne prenese sve bitne informacije. I ta se znanja nikada ne “sastanu u jednoj glavi”.

Više radnika znači i puno više utrošenog vremena za upravljanje tim radnicima. Zamislite kompaniju koja je jedan dan imala pet, a već slijedeći 35 radnika. Koliko će sati sedmično biti potrošeno na sastanke i dogovore?

Kako timovi rastu, treba razraditi i hijerarhiju komunikacije ali i kontrole koje takođe zahtijevaju puno vremena. I na koncu, timovi se razbijaju na manje jedinice, i treba naći ljude čiji će posao biti upravljati ljudima u svom odjelu.

Reklama

Ljeto ih izluđuje

Surovjeckog najviše izluđuje situacija koju Amerikanci doživljavaju kada posluju s kolegama iz Evrope: prema američkom shvaćanju, ljeto doslovce treba otpisati kada je u pitanju biznis. Naime, višesedmični godišnji odmori uobičajeni u Evropi Amerikancima su potpuno neshvatljivi, jer većini njih koji rade jako dobro plaćene poslove većina dana godišnjeg odmora propadne jer ih ne stignu iskoristiti.

Svojim sunarodnjacima Surovjecki zamjera mantru po kojoj bez razmišljanja prihvate svaki radni zadatak koji im poslodavac ponudi. A korištenje godišnjeg odmora je dobar, stari evropski običaj, jer autor i sam primjećuje kako se nakon godišnjeg odmora ljudi na posao vrate puni svježih ideja.

Banke ograničavaju broj radnih sati

Reklama

Previše prekovremenog rada u bankarskom i financijskom sektoru u svijetu polako ide u istoriju. Prošlog oktobar, Goldman Saks je mladim analitičarima rekao da ne rade subotom, a svim analitičarima da ne rade više od 70 ili 75 sati sedmično. Prije nekoliko sedmica, u “Bank of America” su analitičarima rekli kako se očekuje da koriste četiri dana odmora mjesečno, a prošle sedmice banka “Credit Suisse” je poručila svojim analitičarima da se ne očekuje da subotom dolaze u kancelarije.

Izvor: Poslovni.hr