Trošim se puno, zdravlje narušeno. Posle terapija ja sjedam u auto I idem u Sarajevo. Sve volonterski, o svom trošku. Šta mi ovo treba, da se zajebavam tamo sa nekim. Ovi Srbi kažu, šta se boriš za BiH, Bošnjaci kažu šta nam je došao ovaj iz Banje Luke. Ma nosite se svi. Ako vama nije problem da se brukamo pred svijetom, nije ni meni.

Rukometna reprezentacija BiH otići će na Evropsko prvenstvo (takmičenje počinje danas), a da ne može reći da ima Rukometni savez u pravom smislu te riječi. Organizacija postoji, ali nema poreski broj, a samim tim ni bankovni račun, pa se rukovodstvo već par godina domišlja kako da servisira obaveze.

Danas je stanje “Bože pomozi”, započinje predsjednik RSBiH Marinko Umičević, koji svaku priču o rukometu završava sa “šta mi je sve ovo trebalo”. Ozbiljno narušenog zdravlja, dan nakon terapija kreće u Sarajevo, da potvrdi da će repreprezentacija ipak ići na prvenstvo u Norvešku. Epopeja o savezu koji je registrovan u sudu, ali nema poreski broj, nakon što je 20 godina postojao onaj koji je imao poreski broj, ali pravno nije postojao, uzima svoj danak u tome da je stanje u rukometu nalik pričama koje slušamo o afričkim zemljama.

– Plasirali smo se na EP, to je za Nobelovu nagradu, imali smo budžet od 80.000 maraka, ljudi nam se smiju. Prebacili smo finansije na RSRS i kanton Tuzla, jer u Federalnom savezu je isto haos, još se ne zna ko je predsjednik, još postoji savez Herceg Bosne… Našli smo sponzora za opremu, kupili smo avionske karte, moramo platiti još troškove za pripremni turnir u Poreču, hotel u Norveškoj, ima tu još para. Građani su htjeli da skupljaju pare, ali nisam dozvolio, to nema smisla, reprezentacija je državni posao. Mi se pitamo hoćemo li putovati, to nema u Zanzibaru. Da vidiš te dragosti među momcima, kad su čuli da idemo. Niko od njih nije bez para, igraju u inostranstvu, ali boli ih nepravda, predstavljaju zemlju, a nikog nije briga.

Šta se dešava sa pomoći koju je obećao premijer FBIH?

– Novalić nam je obećao da će nam uplatiti 100.000 maraka, mi smo to mislili dati igračima kao nagradu. Odluka prihvaćena, prošlo parlament FBiH, para nema. Počne sa nekom pričom da je naš račun blokiran, da smo dužnici. Mi nemamo račun, niste nam ga ni dali, ganjajte ove što su napravili savez bez registracije u sudu, i onog ko im je dao poreski broj. Uporno se insistira da mi preuzmemo dugove za koje ne znamo ni ko je ni kako je napravio. Nama je ministarstvo pravde BiH potvrdilo da mi nismo sljedbenici tog saveza, koji pravno nije ni postojao. Kad sam ga prozvao za pare i što nam ne da poreski broj, onda kaže registrujte se u Republici Srpskoj i dobijte poreski broj. E sad ćemo tako uraditi, pa da vidimo. Malo se bune ovi Bošnjaci zbog toga, ali šta fali, Istočno Sarajevo ili Sarajevo, koja je razlika.

Reklama

Šta je sa dugovima koji su ostali iza fantomskog saveza?

To se ništa ne zna, oni su sve račune odnijeli sa sobom, ja to nikad nisam vidio. Tražio sam da se ukluči SIPA, da se ti pohvataju. Priča se o pet miliona duga, može biti više, može biti manje. Znam da duguju poreskoj upravi 1,2 milion, javio se neki vlasnik hotela, kaže da mu se duguje 250.000 za pripreme, više ne znam. I sad taj prijeti, hoće pare od mene. Mene boli briga, ali opet, nije prijatno. Ne bježimo ako je nešto opravdano za reprezentaciju, ali daj da vidimo kakvi su to računi, da li je to naduvano.

Kako gledate na mandat u savezu, koji se bliži kraju?

Otišli smo na EP, započeli ligu, uveli smo neki red, klubovi plaćaju kotizacije, to su ovi sve zapustili. To je samo gledalo da li se gdje ima šta ukrasti. Mi jedini u svijetu imamo pravilo da se za pobjedu u ligi dobija tri boda, to moramo mijenjati. Registracije su radili bez ikakvih papira, to je haos, moramo napraviti neki red, da se zna ko gdje igra, neka kartoteka da postoji. Sad ponovo radi kancelarija saveza, imamo sajt… Napravili smo dogovor sa Total medijom, da nam oni ganjaju sponzore, mi smo volonteri, mi nemamo vremena to da radimo. Imamo dogovor sa BiH telekomom da budu sponzori lige, doduše samo muške, ali moramo se boriti i za djevojke da obezbijedimo sredstva. Planiramo i da oformimo žensku rukometnu selekciju, koja praktično ne postoji, da imamo sve selekcije ko svi u svijetu što imaju. Zvanično sam tu do nove godine, i odoh, ne mogu više. Trošim se puno, zdravlje narušeno. Šta mi ovo treba, sve volontiram, i da se zajebavam tamo sa nekim. Ovi Srbi kažu, šta se boriš za BiH, Bošnjaci kažu šta nam je došao ovaj iz Banje Luke. Ma nosite se.

Kakvo je stanje u Rukometnom savezu RS?

To je sad svemirski brod u odnosu na ono od prije godinu dana. Igramo ligu, ukinute su kotizacije, odigran je kup. Odigrali smo Svesrpski kup na Palama, igrali su Slavija, Metaloplastika, Borac i Vojvodina. Finale između Borca i Vojvodine je bila utamica na evropskom nivou. Pokrenuli smo reprezentaciju RS, juniori i juniorke su igrali utakmice sa Srbijom u Bijeljini. U Bijeljini su nas odlično dočekali, ali moram priznati da su nas mediji očajno propratili. Ej to je događaj, pa djeca plaču dok svira himna, spavali su u dresu od dragosti, vidiš ti koliko to njima znači. Napravićemo i seniorsku reprezentaciju, Rađa iz Doboja će biti selektor. A 12. januara, povodom Dana Republike pravimo Dane rukometa, 800 djece će u Boriku igrati rukomet, sve kategorije iz cijele RS.

Reklama

Kako je izgledala poslovna godina u Bemi?

Ova godina je za Bemu bila nikad teža i neizvjesnija na početku, a nikad bolja na kraju. Imali smo za 15% bolje rezultate nego lani, skoro 16 miliona maraka realizacije, što je misaona imenica za ove naše poslove obrade. Pokrenuli smo domaću proizvodnju, doduše stidljivo, ali dobro se pokazala. Imamo 1250 radnika, povećali smo plate za 20%, pa je sada u prosjeku 700 maraka neto. Plus gratis prevoz, topli obrok, doprinosi. Upisali smo jedno odjeljenje, 24 modelara obućara, grad je dao stipendiju, mi smo kupili knjige, sveske, plaćamo autobusku kartu. Ministarstvo je nešto radilo na svoju ruku, upisali su osam đaka, projekat promašaj. Rade ljudi bez iskustva, bez znanja, privredu ništa ne pitaju. Mi imamo problem, 60% u fabrici je osnovna škola. Pitam što nisu išli u srednju, skupa mjesečna karta iz Bronzanog Majdana, a obućar se može i sa osnovnom biti. država mora pomoći tu radničku i seosku djecu, ko upisuje gimnaziju i ekonomsku, ti već imaju para.

Šta je uzrok dobrog poslovnog rezultata?

Uzrok je ulaganje dva miliona maraka u opremu. Bez mašine nema produktivnosti. Nove mašine, nove linije, 70 novih radnika. I promijenili smo kupce, umjesto Italijana, radimo za Nijemce. Švabo je najkorektniji. I tu imamo probleme, kurs marke se ne mijenja 20 godina. Kad kažemo da nam se poveća cijena, oni kažu u vašoj zemlji je zvanično deflacija zadnjih pet godina. To nije tačno, uporedite šta ste mogli kupiti prije pet godina, a šta sad. Tako da očekujemo od novog Savjeta ministara da riješe naše probleme, tamo su naši najveći problemi, tamo su carinska, monetarna, fiskalna politika.

Kako vas pogađa to što imamo tople zime?

Hvala na tom pitanju. Kako nas Sveti Petar pogleda, tako nam je. Ove godine opet loše, 300.000 smo uložili u zimsku obuću, snijega nema, slabo se prodaje, u januaru snižavamo cijene. Što uštedimo na grijanju, to na prodaji izgubimo. Ako ljeti nema sunca, ne prodaju se sandale, ako nema snijega svi nose ljetne cipele, ne kupuju zimske. U Njemačkoj imaju odgodu u plaćanju kredita, ako ne ide prodaja, a kod nas sve boli briga.

Reklama

(Frontal.rs)