PRIVREDA
BiH ostaje bez zanatlija, poskupljuju usluge
BANJALUKA – Do dobrih majstora u BiH sve teže dolaze firme koje ih zapošljavaju, ali i građani kojima trebaju usluge keramičara, parketara, vodoinstalatera, električara i slično.
Mnogo njih već je iskoristilo to što su zanatlije tražene u cijeloj Evropi, pa su svoje znanje ponijeli u inostranstvo, gdje zarađuju bolje nego u BiH. Istovremeno, do onih koji su ostali, teško se dolazi, jer imaju puno posla, a u prilici su i da zacijene svoje usluge.
– Planirali smo da kupimo veći stan i zbog lokacije gledamo stariju gradnju. Međutim, kao veliki problem sad nam se pojavilo to što bi takav stan trebalo da renoviramo, a dobre majstore je vrlo teško naći. To je velika investicija i važno nam je da stolarija, parketi, vodoinstalacije i ostalo bude kvalitetno urađeno. A, majstori su uglavnom otišli u Sloveniju, Njemačku i dalje – priča Sandra D. iz Banjaluke, koja sa suprugom traži da kupi stan.
Plaši se, dodaje, i koliko bi cjelokupno renoviranje stana potrajalo, jer majstori koji rade u Banjaluci, imaju puno poslova.
Direktor Zanatsko-preduzetničke komore RS Jovica Bratić potvrđuje da je činjenica da majstora gotovo da i nema.
– Kao komora već 15-tak godina upozoravamo da ćemo ostati bez zanatstva i evo sad je došlo to vrijeme. Mladi ljudi neće na zanatska zanimanja, stariji ne rade ili rade ilegalno, pa je teško doći do njih. Morate pitati komšiju ko je njemu radio moleraj, gdje je onaj stari majstor koji je nekad nešto radio u kući i slično. Ovih malo majstora što ima, to su velike građevinske firme uzele i drže ih kod sebe, a do njih je teško doći, jer rade velike poslove. Oni nemaju ni vremena da rade poslije radnog vremena, jer su i preumorni. Ima nešto malo i onih koji su otišli u penziju, pa rade ponešto u kućama, ali to je sve, praktično i nažalost, ilegalan rad, a mi smo u problemu. Oni koji rade legalno onda plaćaju ceh toga – kaže Bratić.
Visoke cijene majstorskih usluga su, kaže, samo posljedica toga što ih na tržištu nema dovoljno. Tako su ranije keramičari radili za 7 KM po kvadratu, a danas su njihove cijene od 13 do čak 18 KM po kvadratu. Dok su prethodnih godina moleri i zidari radili za dnevnicu, dodaje, danas i oni rade po kvadratu, što čini i njihove usluge dosta skupljima. Vodoinstalaterske popravke su se nekada plaćale oko 30 KM, a danas je to obavezno 50 KM.
– Vidite sada da kao nikad prije imate na sve strane oglase da se traže majstori i građevinski radnici. Jednostavno, nema ih. Da bi se to promijenilo, poslodavci prije svega moraju platiti majstore, a ne da ih prijave na 400 KM, a onda im daju 200 na ruke. To radnik trpi jedno vrijeme, a onda se pokupi i ode, posebno ako je dobar u svom poslu. Neće više da se ponižava. Isto tako, država mora da smanji obaveze, poreze, te da motiviše ljude da prijave svoje poslove – kaže Bratić, dodajući da gotovo svakodnevno poslodavci iz Slovenije i Hrvatske angažuju naše radnike, a oni odlaze i u Njemačku, te skandinavske zemlje.
Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH to nedvosmisleno potvrđuju. Po njima je za samo četiri prva mjeseca ove godine za radnike iz BiH u Sloveniji izdato 4.307 radnih dozvola, što je gotovo jednako kao i u cijeloj 2016. godini, te duplo više nego u 2015. godini.
– Po broju oglasa za poslove u Sloveniji na prvom mjestu su varioci sa 23 odsto, zatim vozači sa 22,8 odsto, zidari 6,5 odsto, bravari čine odsto, te ostali: armirači, elektroinstalateri, bravari, fasaderi i slično. Sva navedena zanimanja se odnose na SSS i KV kvalifikaciju. Svega do tri odsto oglasa se odnosi na visoko obrazovanu populaciju (VSS) i tu su mašinski inžinjeri i građevinski inžinjeri – navodi direktor Agencije za rad i zapošljavanje Muamer Bandić.
Po podacima Agencije, u šest posljednjih godina u Sloveniji je posao našlo više od 24.000 radnika iz BiH. Na to, ipak, treba dodati i one koji su zaposlenje našli bez posredovanja ove agencije, što u Sloveniji, što u Hrvatskoj. U susjednoj zemlji se, naime, svakim danom traži više radnika iz BiH – građevinaca, majstora, kuvara, sobara, čistača i slično.
Djecu usmjeriti po rezultatima, ne po željama
Jovica Bratić podsjeća da je jedan od problema i to što mladi ne žele da se školuju za zanate, jer ih ne cijene i misle da ni oni, kao majstori, neće biti cijenjeni u društvu jednako kao kada završe neki privatni fakultet.
– Godinama govorim o tome da treba usmjeravati djecu na vrijeme. Danas su djeca profesora profesori, djeca doktora su obavezno doktori, a djeca majstora, polako idu vani. Škola mora da se uozbilji i da se djeca usmjeravaju po rezultatima, a ne po željama – ističe Bratić.
Izvor: Srpskainfo.com
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca