PRIVREDA
Dobitna kombinacija: Biti gastarbajter u svojoj zemlji i raditi za njemačku platu
Da ljudi sa naših prostora već decenijama odlaze u Njemačku na rad, odavno je poznato, a u posljednje vrijeme je sve više privrednika iz RS, koji pokušavaju da započnu biznis u najrazvijenijoj zemlji EU.
Prilično nevjerovatno, međutim, bar za neupućene posmatrače, zvuči priča da su Nijemci zainteresovani da svoje firme otvaraju u BiH, ili da nađu trajne poslovne partnere među domaćim preduzećima.
U BiH trenutno radi 250 njemačkih firmi, a sve je veća potreba za otvaranjem novih pogona, ili za saradnju sa domaćim proizvođačima, poručuju privrednici iz Njemačke.
Šta, ustvari, Nijemci traže u BiH? Kao i kod kuće, Nijemci su i na “gostujućem” terenu zainteresovani uglavnom za relativno jeftinu, a kompetentnu radnu snagu.
Potvrdio je to, na neki način, i šef Kancelarije njemačke privrede u BiH, Sven Torsten Pothot, koji je nedavno boravio u Banjaluci, na skupu koji je organizovala Privredna komora RS, s ciljem povezivanja domaćih i nemačkih privrednika.
– Postoji interes za veće prisustvo njemačkih firmi, jer za to postoje veliki potencijali. Njemački privrednici na ovim područjima vide interes za angažovanje, zbog toga što su proizvodni troškovi mnogo niži nego u zapadnim evropskim zemljama, kao i zarto što u BiH još postoji određeni nivo stručne radne snage – rekao je Pothot.
Jedno od preduzeća koje sarađuju sa nemačkim fimama je i “Jelšingrad” iz Gradiške, koji se bavi proizvodnjom velikih čeličnih konstrukcija.
Direktor ovog preduzeća, Branislav Banjac, rekao je da postoje veliki potencijali za saradnju sa Njemačkom, dodajući da će ovo preduzeće sigurno povećati obim izvoza svojih proizvoda na njemačko tržište.
– Domaća privreda se i inače treba usmjeravati na proizvodnju gotovih ili proizvoda većeg stepena finalizacije. Mi to možemo i u tome je naša šansa – rekao je direktor gradiškog “Jelšingrada”.
Ova firma je već prepoznata u zapadnoj Evropi po vrlo dobro obavljenim poslovima i kvalitetnim proizvodima, koji su ipak jeftiniji od istih takvih proizvedenih u Italiji ili Luksemburgu.
Miroslav Vukajlović, direktor Agencije za posredovanje u zapošljavanju “Spektar”, kaže da je ovo preduzeće dobar primjer, koji bi mogli slijediti i drugi domaći privrednici.
– Ustvari, kada se uporede primanja, uslovi rada i troškovi života, za naše ljude koji traže posla je idealna kombinacija da ovdje rade za neku njemačku kompaniju, ali po uslovima koji ne bi bili mnogo lošiji od onih koji se nude radicima u Njemačkoj – kaže Vukajlović.
Dodaje da u takvom slučaju i poslovi moraju da budu obavljeni “njemački kvalitetno”, što ne bi trebalo da bude problem, jer se ispostavilo da su naši radnici jako dobri, ako su obučeni, motivisani i poštovani od strane poslodavca.
S druge strane, i vlasti na nivou RS i BiH morale bi njemačke ulagače dočekati kao dobri domaćini i pružiti im punu podršku.
– Takva kombinacija bi bila u obostranom interesu: i njemačkih ili drugih stranih komapnija, i domaćeg tržišta radne snage. Zahvaljujući napretku tehnologije, danas se proizvodni procesi i linije lako premještaju s jedne lokacije na drugu. S druge strane, mi ovdje možemo još dugo proizvoditi po postupcima koji ne zadovoljavaju stroge EU standarde, recimo u pogledu ekologije, što takođe pojeftinjuje i pojednostalvjuje proizvodnju – objašnjava Vukajlović.
Sa sociološkog i demografskog stanovišta, ukoliko bi ljudi mogli biti “gastarbajteri u svojoj zemlji”, smanjio bi se i odliv stanovništa. Ako žive u svojim kućama i stanovima sa svojim porodicama, radnici imaju više motiva da rade, a smanjuju se i troškovi života, objašnjavaju stručnjaci, pogotovo što u BiH još uvijek većina stanovništva živi u ruralnim područjima, što znači da imaju imanja, voćnjake ili bašte, gdje proizvode domaću hranu. Sve su to pogodnosti kakave ne bi imali u Njemačkoj, pogotovo ako se uzme u obzir da su najveći industrijski gradovi u ovoj zemlji među najskupljima za život.
Ovakva “računica”, te tradicionalna balkanska vezanost za zavičaj i porodicu, podstakla je i Vladu Srbije na politiku, koja je ovu zemlju učinila najpoželjnijom “industrijskom zonom” u cijelom regionu.
– Veliki broj zapadnih preduzeća je otvorio svoje proizvodne pogone u Srbiji i rezultat je vidljiv: zaposlenost raste, a sve manje ljudi napušta Srbiju. Mada je u početku izgledalo da su uslovi koje nude strani poslodavci surovi i to se sada mijenja, pa su radnici sve više motivisani da ostanu u Srbiji – kaže Vukajlović.
Izvor: Srpskainfo.com
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE12 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca