PRIVREDA
Proizvodnja se iz Kine vraća u Evropu, ali troškovi rada nisu glavni uzrok
Njemački Adidas je preselio iz Kine proizvodnju sportske obuće natrag u bavarski grad Ansbach. Cipele će se proizvoditi koristeći napredne tehnologije, uključujući 3D štampanje.
Iz Slovačke se u januaru ove godine vratilo preduzeće Siteco Beleuchtungstechnik, proizvođač elektronske opreme. Iz Kine je u Rumuniju preselio proizvodnju njemački proizvođač računara te elektroničkih i optičkih proizvoda Sennheiser electronic GmbH & Co.
Kada ja riječ o BiH, kompanija Baertschi-FOBRO iz Švicarske, koja se bavi proizvodnjom ratarskih mašina i priključaka, kompletnu proizvodnju je iz Švicarske i Njemačke preselila u Maglaj. U Maglaju djeluje i kompanija za proizvodnju kablova Excel Assemblies koja je preselila pogone iz Kine u BiH.
Mediji su izvještavali i o planiranom preseljenju proizvodnje jedne njemačke kompanije iz Kine u Lukavac. Riječ je o proizvođaču metalnih kreveta koji namjerava izraditi pogon u Slobodnoj zoni Holc u Lukavcu. Također, jedna firma iz Njemačke želi svoju proizvodnju preseliti iz Kine u Kalesiju.
Premještanje proizvodnje iz matične zemlje kompanije su u prošlosti temeljile na smanjenju operativnih troškova, uglavnom zbog jeftinije radne snage.
Postoji mišljenje da se proizvodnja sada vraća jer radna snaga u Kini postaje sve skuplja, ali to nije glavni uzrok.
Ne treba zanemariti činjenicu da potrošači sve više cijene proizvode koji se proizvode u Evropi. Bolje rečeno, još uvijek ne cijene toliko proizvode izrađene u Aziji, iako postoje izuzeci, za što možemo smatrati proizvodnje japanskih i južnokorejskih marki LG i Samsung, kao i kineskog giganta Huawei.
Najčešće se vraćaju modna industrija i industrija visoke tehnologije.
Proizvođači luksuzne modne odjeće sve više sele proizvodnju bliže potrošačkim tržištima, u suprotnom rizikuju da im modne trendove „ukradu“ ili kopiraju jeftini proizvođači.
Prema međunarodnom istraživanju European Manufacturing Survey, u periodu 2013-2016. godine u inostranstvo je preselilo proizvodnju u prosjeku 12% preduzeća. Najviše su selili Austrijanci (15,4 posto), Švicarci (14,8 posto), Nizozemci (13,9 posto), Slovenci (12,1 posto), Španci (11,9 posto), Nijemci (10,3 posto) Hrvati (3,8 odsto), Srbi (1,3 odsto).
U to su uključene kompanije koje proizvodnju sele u blizinu, recimo iz Švicarske u Slovačku. Zapravo, takvih migracija je najviše.
Najčešći uzrok migracija su još uvijek niži troškovi radne snage (77,8 posto), zatim blizina glavnih kupaca (29,3 posto) i otvaranje novih tržišta (24 posto). Sada se na selidbu odlučuju i zbog nedostatka radne snage (10 posto).
Ako su glavni uzrok za migraciju bili niži troškovi, češće se pokazuje da projekat migracije nije uspio. Troškovi rada bili su najčešći uzrok migracija u Švicarskoj. Tamo je 90 posto kompanija koje su premještale proizvodnju, kao glavni razlog navelo preskupu radnu snagu. To je bilo i u Austriji. U Njemačkoj je ovaj uzrok bio prisutan u 77% preduzeća.
Tehnološki intenzitet ne utiče na odluku o premještanju proizvodnje, pokazalo je istraživanje. Trošak radne snage je bio važniji razlog za industrije sa niskim tehnološkim intenzitetom.
„Oni koji se presele u Kinu, u 90 posto slučajeva su se odlučuli zbog jeftinije radne snage, ali je istina da je polovina preduzeća odluke da se presele u Kinu usvojila zbog otvaranja novih tržišta i blizine kupaca. Oni koji sele proizvodnju u EU13, Srbiju, Tursku i Rusiju, kao glavni razlog naveli su niže troškove radne snage (90%), a svi ostali razlozi su bili ispodprosječno zastupljeni.
Pregled prošlih perioda pokazuje da se daleko manje kompanija pomjera u inostranstvo nego u godinama ekonomskog buma prije krize. Na primjer, između 2003. i 2006. godine, 30 posto preduzeća se preselilo iz Njemačke, a od 2006. do 2009. godine 19 posto.
Prema istraživanju, vratilo se 40% onih koji su proizvodnju preselili tokom perioda 2013-2016. Najčešće se vraćaju visokotehnološke kompanije, one koje proizvode elektronske uređaje, kao i farmaceutske i hemijske kompanije.
-Mislimo da se proizvodnja vraća jer radna snaga u Kini postaje sve skuplja, ali očigledno još nije toliko loše da bi to bio glavni uzrok“, kažu istraživači. „Tempo povratka ni u jednoj industriji nije izraženiji od tempa selidbe, tako da ne možemo govoriti o reindustrijalizaciji“.
Ipak, smanjuju se razmjere između onih koji sele i vraćaju se. Najčešće se vraćaju nazad iz bliže okoline. Najviše su proizvodnju preduzeća vraćala iz EU15, odnosno susjednih, zapadnoevropskih zemalja.
Izvor: Indikator.ba
Čapljina, kao i mnogi manji gradovi, još uvijek nema coworking prostor koji bi privukao digitalne nomade, samostalne profesionalce i sve one kojima je potreban radni prostor s kvalitetnim uvjetima.
Inicijative poput coworking prostora, iako prisutne u većim gradovima, i dalje su rijetke u manjim sredinama poput Čapljine, koja ima potencijal za privlačenje nove generacije radnika, ali nedostaju potrebna ulaganja i podrška.
Jedan od rijetkih primjera coworking prostora u Hercegovini jest CodeHub Mostar, koji je pokrenuo Intera Tehnološki Park s ciljem stvaranja profesionalnog okruženja za rad, povezivanje i usavršavanje.
Ovaj coworking prostor pokazao se uspješnim i privlačnim za freelance stručnjake, poduzetnike te digitalne nomade, a ponudio je sve što jedan moderan radni prostor mora imati – brz internet, kvalitetne radne stolove, ugodnu radnu atmosferu i priliku za umrežavanje, piše Čapljinski portal.
Benefiti coworking prostora
Coworking prostori poput CodeHuba nude brojne prednosti koje bi mogle unaprijediti poslovnu klimu u manjim gradovima kao što je Čapljina.
Prvo, oni pružaju brz internet i tehnološki opremljen prostor, što je ključan preduvjet za suvremeni način rada.
U coworking prostoru, radnici su okruženi sličnim profesionalcima, što potiče produktivnost i radnu atmosferu koju je teško postići u kućnom okruženju.
Dodatna prednost coworkinga je umrežavanje i stvaranje novih poslovnih veza. Rad u zajedničkom prostoru omogućava razmjenu ideja, kontakata i suradnji, čime coworking prostor postaje inkubator novih poslovnih inicijativa.
Također, prisutnost digitalnih nomada u coworking prostorima doprinosi raznolikosti i širenju znanja, što obogaćuje lokalnu zajednicu i otvara vrata novim projektima.
Potencijal za Čapljinu
Unatoč rastućoj popularnosti coworking prostora, manji gradovi poput Čapljine ostaju zapostavljeni, iako bi upravo takvi prostori mogli privući novu generaciju radnika koji ne ovise o stalnom mjestu boravka.
Coworking prostor u Čapljini ne samo da bi obogatio lokalnu poslovnu scenu, već bi stvorio preduvjete za rast zajednice digitalnih nomada, poduzetnika i kreativaca.
Primjer mostarskog CodeHuba pokazuje da coworking prostori mogu uspješno djelovati i u regijama koje nisu urbani centri, ali zahtijeva podršku i ulaganja koja će omogućiti dugoročnu održivost ovakvih inicijativa.
Ulaganje u coworking prostor u Čapljini moglo bi postati ključan korak prema stvaranju napredne poslovne klime, privlačenju novih profesionalaca te razvoja poslovnih veza koje bi mogle potaknuti nove projekte i lokalnu ekonomiju.
Tvornica keksa i vafla “Lasta“ Čapljina pokrenula je ponovno proizvodnju nakon što ju je preuzeo privrednik Petar Čorluka, vlasnik Violete.
Tvornica radi “punom parom“ i proizvodi kekse koji su zauzeli police trgovina širom regije.
Lasta je zaposlila i veliki broj radnika, što je veliki plus za lokalnu privredu.
Kako se proizvode keksi i kako izgleda jedan dan u Lasti, pogledajte u video prilogu.
Kompanija „Invictus Technology Group” iz Banjaluke, osnovana nakon što je “Infinity International Group” dospjela na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država najavila je drastične poteze i otpuštanje “značajnog broja radnika”.
Oni tvrde da je odluka donesena nakon što su se “suočili sa brojnim nezakonitim postupcima onih koji bi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini trebali da osiguraju prava zagarantovana zakonima”.
Kažu da su ambiciozno zaposlili 170 ljudi nakon što su ugasili “Infinity” koji bi nastavili poslovanje koje su do tada vodili u okviru nekoliko kompanija koje su se 18. juna i ranije našle pod sankcijama.
Tvrde da su prvobitno mislili da im banke neće praviti probleme i da će im otvoriti račune, ali da je podrška izostala.
“Bez obzira što se prvobitno činilo da ćemo kod banaka bez većih problema otvoriti račune, te završiti i sve druge neophodne aktivnosti kod drugih relevantnih institucija, ipak smo naišli na ozbiljne prepreke koje nas sprečavaju da ostvarimo započeti plan. Podrška je izostala, prije svega, od banaka koje nisu bile spremne da postupe po zakonu. Nakon ogromnog pritiska Ambasade SAD u Sarajevu, a u strahu od narednih poteza američke administracije i novih sankcija, banke su ignorisale naša nastojanja da kao nova kompanija dobijemo polazne elemente neophodne za normalno poslovanje. Zbog ovakvog nerazumijevanja teško možemo da održimo finansijsku stabilnost što iz dana u dan dodatno usložnjava čitavu situaciju”, saopštili su iz “Invictusa”.
Objašnjavaju da su početkom ovog mjeseca kao novi poslovni subjekt optimistično počeli sa radom i potpisali ugovore sa više od 170 zaposlenih. Sud je uredno izvršio registraciju nove kompanije, ali su sada došli u situaciju da moraju preduzeti neželjene poteze. Za sve krive Ambasadu SAD-a u BiH, iako im je sankcije prethodno uvelo američko Ministarstvo finansija.
“Garantujemo da će svi zaposleni dobiti svoja zarađena primanja uz poštovanje ugovorom o radu i zakonom predviđenih mehanizama za djelovanje u ovakvim i sličnim situacijama. Želimo da naglasimo da se zbog postupaka Ambasade SAD na najbrutalniji način radnicima uskraćuje pravo na rad i osiguranje gole egzistencije iako za to nema bilo kakvog pravnog osnova. Baš zbog toga pozivamo sve nadležne institucije da što prije pronađu adekvatno rješenje kako ni jedna druga domaća kompanija u budućnosti ne bi bila izložena nezabilježenoj diskriminaciji”, saopšteno je iz “Invictusa”.
Kažu i da su sada izloženi potezima koji nemaju bilo kakve veze sa normalnim poslovanjem i poštovanjem zakonskih normi, a da ih relevantne institucije kao savjesnog poslovnog subjekta nisu u stanju zaštiti, zbog čega moraju priznati da je teško pronaći adekvatniji odgovor koji ne bi uključivao ozbiljnije rezove u samoj kompaniji.
Podsjetimo, 18. juna ove godine američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca OFAC uvela je sankcije nizu kompanija koje “čine mrežu podrške predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, a “Infinity International” se našao među njima, skupa sa firmama “Infinity Media”, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010”, “Kaldera”, “K-2 Audio” u čijem je vlasništvu Alternativna televizija, “Una World” u čijem je vlasništvu bila “Una TV”.
Iz “Infinity-ja” su tada saopštili da će bez posla ostati oko 800 ljudi, a spas su potražili u registrovanju novih kompanija i promjenama vlasničke strukture, pretvarajućći dotatašnje rukovodioce u vlasnike.
„Invictus“ su prije mjesec dana osnovali menadžeri „Prointera“ i „Siriusa”.
Čapljinski preduzetnici traže coworking prostor po uzoru na Trebinje i Mostar
Grad Mostar od prodaje vinjeta zaradio 1.5 milijuna KM
Bitcoin skočio na 90.000 dolara po prvi put u povijesti
-
NEKRETNINE8 meseci prijePočela izgradnja novog stambenog objekta „Bregovi“ u Trebinju
-
TELEKOMUNIKACIJE1 godina prijeNovi pad dionica Mtela, vrijednost kompanije dugo nije bila niža
-
NOVOSTI3 meseca prijeUčesnici Visa olimpijskog triatlona prikupili 26.500 KM za Specijalnu Olimpijadu u Bosni i Hercegovini
-
FINANSIJE11 meseci prijeVlada RS donijela odluku: Minimalac će biti 900 KM
-
INVESTICIJE1 godina prijeCastellina Srpska preuzela 29,9 posto akcija Napretka
-
NOVOSTI1 godina prijePrag za PDV se diže na 100.000 KM, neophodan zahtjev za izlazak iz sistema
-
POLJOPRIVREDA1 godina prijeProizvođači digli ruke, mnogi zbog malina i na sudu
-
FINANSIJE11 meseci prijeMtel izašao iz vlasništva svoje firme u BiH, sprema se ulazak Britanaca