Od najave Nikole Selakovića, bivšeg ministra pravde, datog u prethodnoj vladi, da će koncept zakona o porijeklu imovine biti predstavljen do kraja 2015. godine, došlo se samo do novih obećanja. Ovoga puta u svom ekspozeu usvajanje ovog važnog zakona, najavio je Aleksandar Vučić, premijer Srbije, istakavši da će biti usvojen do kraja godine.

– Ne možete da imate prijavljenu platu od 50.000 ili 80.000 dinara, a da ste veliki gazda koji ima dva poršea ili dva velika mercedesa, ili 17 kuća i stanova, jer to od plate od 80.000 dinara ne može. Onda ćete morati da objasnite kako ste to stekli – rekao je Vučić.

Sva imovina takve osobe, za koju ne može da se dokaže porjeklo, kako je stečena, biće oporezovana naročitom poreskom stopom, a po završetku poreskog upravnog postupka u kome će se naći, neće biti isključeno eventualno vođenje krivičnog postupka, objašnjeno je u ekspozeu.

Ništa ne bi bilo neobično što se rokovi za donošenje ovog antikorupcijskog zakona pomjeraju, da ovo nije ni manje ni više nego 20. put kako se najavljuje njegovo donošenje. Prvi put je to bilo prije 15 godina, međutim, do danas nije bilo političke volje da zaživi. Oni zakoni koji su u međuvremenu donjeti, prije svega Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, usvojen još 2002. godine predviđa unakrsnu procjenu za utvrđivanje poreske osnovice.

To znači da ako neko stekne imovinu – kupi stan, kuću ili auto za više para nego što zaradi za godinu dana (od prethodne provjere), ta razlika se oporezuje po stopi od 20 odsto. Poslije godinu dana do primjene, ovaj zakon više niko nije pominjao. Umjesto toga, najavljivali su se novi i novi zakoni, koji su trebali da regulišu istu oblast, ali nisu, pa sada i zakon o porjeklu imovine.

Hoće li se ovim, novim pravnim aktom, naplatiti sve što je protivzakonito stečeno i u proteklih 20 godina, ili retroaktivnost kod nas nije dozvoljena, budući da naplata pojedinih poreza zastarjeva poslije pet, ili 10 godina.

Reklama

Milica Bisić, poreski stručnjak, profesor javnih finansija na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA) potvrđuje da je u proteklih 15 godina bilo više pokušaja prijavljivanja imovine i ispitivanja njenog porjekla, ali da je svaki put to predstavljano kao akcija Poreske uprave, umjesto da to bude uobičajen i svakodnevan posao nadležnih organa. Poenta ovog zakona treba da bude utvrđivanje porekla para i imovine. Dakle, koje su to radnje koje su dovele do enormnog bogaćenja pojedinaca, najčešće na način koji nijedna druga zemlja, ne bi tolerisala, kaže ona.

Istraživanja pokazuju da se u Njemačkoj, Francuskoj i Holandiji porjeklo imovine dovodi u vezu sa pravom vlasništva. U Rusiji je porjeklo imovine regulisano sa više akata i to iz oblasti bankarstva, igara na sreću i poreskog sistema. U Austriji i Italiji se porjeklo imovine ispituje u smislu oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog djela. U Španiji i Švedskoj, porjeklo imovine dokazuje se kroz pravo vlasništva i propise u vezi sa hipotekom, s tim, što se u Švedskoj ono dokazuje upisom nepokretnosti u registar imovine.

Izvor: Politika.rs